Duhovnost

Vida ecuadoriana

Već prvih ekvadorskih dana, dobila sam inspiraciju za jednu pjesmu, koja slikovito opisuje moj ekvadorski život i nadahnuća:

Vida ecuadoriana

Ekvador me grli dječjim rukama,
I gleda dječjim očima,
I smiješi mi se dječjim usnama…

I šapuće, žamori i tepa
Još mi ne potpuno razumljivim riječima…

I place dječjim suzama,
I tješim ga,
I grlim…

I zalijeće se prema meni,
I baca mi se u naručje…

I igra se sa mnom,
I kaže mi:
“Good morning, teacher!”
Nesigurno izgovarajući riječi
Na satu engleskog…

I pita me
Kako napisati zadaću…

I daje mi da se divim
Njegovoj prirodi,
I molim u njegovim kapelama…

I da okusim njegova tropska jela,
I topli kruh kojeg je napravila sestra Lenka…

I da ih dijelim njegovoj djeci sa sestrama,
I perem mnoštvo sudja…

I vozim se u oblaku prašine,
Po neasfaltiranoj cesti,
U trošnom kamionu
Punom dječice,
Koju ćemo sutra
Ponovo dovesti
Istim pješčanim putem…

Zauvijek zavoljevši
Ovo Izobilje siromaštva!

I Ekvador – kao takav!

13.9.2007

Rađanje nadahnuća - Ekvador, 1. dio

Od Modrava do Ekvadora 

Kamp Modrave je još 2003. pokrenuo mladi i karizmatični isusovački svećenik p. Luka Rađa, u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, učvrstivši par godina prije toga pravu utvrdu duhovnosti i osmislivši čitav niz dinamičnih akcija za mlade.
Imala sam sreću, uz svoju poslovnu svakodnevicu, i dobar posao u banci, kao sistem inženjer i interni revizor za informatiku, uz službena putovanja, Dallas, Milano, naći se u to vrijeme i u centru palmaških zbivanja. Par dana prije dolaska 1. grupe, na sam blagdan Srca Isusova, 27.6.2003. vraćajući se s upravo potpuno spremnih Modrava, p. Luka je doživio tešku prometnu nesreću i završio u teškoj komi, dok su njegovi najbliži suradnici, mladi studenti, odlučili ne odustati od p. Lukina projekta, znajući da bi baš to on i sam želio!

Opširnije...

Hermana Teacher - Ekvador 3. dio

Hermana Teacher

Moj put u Esmeraldas sa s. Rositom je bio svojevrsno vatreno krštenje za moje iduće misijske mjesece, i upoznavanje ekvadorskog načina života u samoj njegovoj srži...

Sestre su me od samih početaka izvanredno prihvatile, jednako kao i djevojčice iz internata, njih 15-ak, od 12-13 godina, sve nekako tople, razigrane, djetinjaste, nevezano uz teške životne sudbine i situacije, od kojih ih je spašavao ovaj boravak s nama...Posebno su se veselile učenju hrvatskih riječi, koje su i s mukom i veselim smijehom rado ponavljale i izgovarale...Djevojčice u srednjoj školi, su u svojim uniformama, koje su im sestre sašile, a koje su obavezan dio ekvadorskog školskog sustava, pristojno ustajale, svaki put kad bih se pojavila na vratima njihovih skromnih učionica...Engleski im nije išao...Pa one jedva znaju i svoj španjolski, bilo koja i bilo čija gramatika im je potpuno strana...Trebalo mi je možda čitavo prvo tromjesečje da ih uputim u neke osnove - prezent glagola biti, jedva su svladale afirmativnu formu, dok im je upitna i negativna ispočetka zadavala nove muke...Neke su još uvijek imale i problema s pisanjem slova...A ja sam se trebala naviknuti na njihov sustav ocjenjivanja - ne od 1 do 5, već od 1 do 20...

Opširnije...

Povratak u Hrvatsku - Ekvador 4. dio

Povratak u Hrvatsku...

I tako su uz naša 4 nastavka, prohujale i moje dvije ekvadorske godine...Uz mnoštvo aktivnosti, edukativnih, pastoralnih, i čisto praktičnih - pa svaki dan je trebalo pomoći svim tim klincima oprati ruke, podijeliti hranu, pomoći jesti onim najmanjima, onda oprati na ruke i tih stotinjak malih tanjurića naše živahne dječice, posložiti, obrisati, malenima pomoći oprati zubiće, jednu dječicu odvesti kućama, drugu ostaviti da spavaju, pobrinuti se za cure iz internata, njihove zadaće, primiti koje dijete iz sela, na dodatne instrukcije iz engleskog...Uglavnom, nikad nije bilo - dosadno...

Opširnije...