Živa Krunica oko Zagreba

1. etapa Stepinčeve Krunice - Sv. Nedelja - Remetinec

alt

Otajstva Svete Krunice, Stepinčeve Krunice...Istovremeno i radosna i žalosna...

Radosna, jer nas je opet, baš kao i prošle godine, poslužilo izuzetno lijepo vrijeme! Sjetite se samo jučerašnjeg tako reći olujnog nevremena, dok smo Tom i ja obavljali posljednje pripreme za današnju 1. etapu Stepinčeve Krunice, jedva smo od siline pljuska mogli izlaziti iz auta, a danas - Sunce i vedrina!

 

 

Početak sa sv. misom, u Sv. Nedelji i ljubaznim župnikom Bubnjarom, koji nas je kao i prošle godine svečano blagoslovio, i uz Tomov planinarski križ, i fatimsku Gospu, blagoslovljenu na jordanovačkom cenakulu, 1. listopada, hrabro smo mogli krenuti, putem radosnih otajstava Svete Krunice, uz glasnu zvonjavu crkvenih zvona za naš ispraćaj.

Dok se prekrasna crkva Presvetog Trojstva, u čije ime smo i krenuli, punila mladim i poletnim krizmanicima, koji su nakon naše sv. mise, imali svoj termin za svetu ispovijed, na početku školske godine, i uoči sutrašnjeg zaziva Duha Svetoga...Bilo je krasno mimoilaziti se s tim dragim dječacima, i djevojčicama, na pragu prve mladosti, koji se u živahnim grupicama slijevaju u crkvicu, pripremiti svoje dušice na najljepši mogući način za početak nove školske godine...Poželjesmo da nam  se u nekoj od sljedećih etapa Stepinčeve Krunice, možda baš i oni priključe...

Na putu do župe bl. Alojzija Stepinca, u Bestovju, Rakitju i Novacima, dočekala nas je i lijepa crkvica Sv. Andrije, sa cvijećem urešenim bijelim Gospinim kipom, koja nam je svojom ljepotom poželjela dobrodošlicu i u taj zagrebački kraj...

Na čemu smo joj zahvalili samo 10-ak minuta hoda dalje, u spilji Gospe Lurdske, s pravim lurdskim izvorom, pred župnom crkvom bl. Stepinca. Zahvalno zapalismo male svjećice, i pomislismo da možda nećemo uspjeti ući u samu crkvu, jer su vrata bila zaključana, a nitko nam se nije javljao na telefon...

No, kako je župni kapelan, v. Odilon, bio zadužen za pomoć oko ispovijedi u Sv. Nedelji, spretno je pokazao kako svećenici imaju i sposobnost bilokacije, posebno uz susretljive bogoslove, poput Josipa u njihovoj župi, koji nas je dočekao u ime v. Odilona, i otključao nam samo na prvi pogled zaključanu crkvu, potvrdivši riječi iz Sv. Pisma: "Kucajte i otvorit će vam se!"...Tako se pred našim očima, opet otvorila prekrasna oltarna slika bl. Alojzija Stepinca, s palmom mučeništva u rukama, gdje opet izmolismo molitvu za njegovu kanonizaciju, i njegove litanije...A Josip nam je ukratko predstavio župu od 7000 duša, plus 2000 u pripadajućoj župi Kerestinec, i njihove brojne aktivnosti, od čega je najljepša molitva žive krunice, svaki dan po jedno otajstvo, za što se župljani sami upisuju na predviđene liste, i tom lijepom aktivnosti, unose poseban duhovni život i plam u vlastitu župu, a time i u čitav naš grad.

Kao i prošle godine, pozvani smo u njihovu župnu dvoranu Kardinala Kuharića, na druženje i kavicu, gdje smo se susreli s nekolicinom njihovih župljana, koji su nam pričali o svojoj živoj krunici, a mi njima o Stepinčevoj, zaključivši da se tako lijepo nadopunjavamo...

Uskoro je stigao i v. Odilon, veselo nas pozdravivši, i objasnivši da je onaj tko nam je veselo i snažno trubio iz auta, dok smo hodočastili od Sv. Nedelje, bio baš on, na putu prema tamo...Udijelio nam je poseban blagoslov, i naši domaćini su nam poželjeli sretan nastavak našeg hodočašća...

Usljedilo je svjetlosno otajstvo krunice, iako se dio puta prema Ježdovcu, nije mogao preći baš svjetlosnom brzinom ; ) Molili smo, pjevali, razgovarali, meditirali, uživali u prirodi i krajoliku, objašnjavali znatiželjnim prolaznicima otkuda i kamo idemo, s kojom nakanom, a njima je bilo drago da ima i takvih, koji baš na takav molitveni način, obilježavaju Dan hrvatske nezavisnosti, o čemu su svjedočile i hrvatske zastave istaknute na kućama diljem puta...

Jedna ženica koja je baš uređivala svoj vrt, posebno je znatiželjno promatrala Toma s križem na čelu kolone, i mene s Gospom na začelju, upitavši me tko smo to mi i kamo idemo...Ja sam joj sve lijepo objasnila, a ona je poželjela poljubiti fatimsku Gospu, nakon čega je čuvši da smo nakanili pješice preći tih 15-ak kilometara od Sv. Nedelje do Remetinca, odjednom dirnuto zaplakala, dok su suze u njenim očima i trepavicama, svjetlucale na suncu, kao biseri oko Gospine krune, i to je bio uvjerljivo najdirljiviji susret našeg hodočašća, kada je zraka s Neba, direktno prožela naša srca, stopivši sve naše nakane u jednu jedinu, koju nije moguće izreći riječima, samo ju treba osjetiti...

U crkvici Sv. Mihaela, dočekala nas je krasna oltarska slika, a pored nje i kip, tog nebeskog borca protiv svakog zla, a u maloj sakristiji, čudesno se zatekla slika kard. Stepinca, obrubljena lijepom starinskom krunicom...Doista - Stepinčeva Krunica!!!

alt

Nakon manjeg predaha pored zračne luke Lučko, nastavili smo dalje - do župe Sv. Ivana Nepomuka...Ispred te lijepe stare crkvice, opet nas je zatekao kip kard. Stepinca, ali dosta oronuo, šteta da nema sredstava za obnovu toga kipa, čija nekadašnja ljepota se nazirala ispod vremenom nagriženih vanjskih kontura...

U župnom dvoru zatekli smo dobroćudnog sijedog župnika v. Slaveka, koji nas je rado pozdravio, iako nam se nadao već i ranije, put se ipak oduljio i najavljeni termini bili su pomicani za sat, dva...

Oko crkvice ima lijepih i ugodnih ugostiteljskih objekata, gdje smo opet našli i okrepu tijelu, uz duhovnu, koju smo imali čitavim ovim lijepim putem...Tu su nam se pridružili i novi hodočasnici, i došlo je vrijeme za zadnju postaju ove etape - remetinečku župnu crkvu BDM Majke Božje...Opet smo kasnili, i opet se činilo da su vrata crkve zaključana, te smo pred njima izmolili molitvu za Stepinčevu kanonizaciju, i pomislili da je došao kraj našem današnjem putu...

Ali - nije bilo tako!!! Jer se iznenada ipak pojavio simpatični Župnik - v. Marijan Ožegović, otvorio nam vrata crkve, i srca, toplo nas dočekavši, pokazavši nam i predstavivši njihovu crkvu, aktivnosti, spomenuvši da ime Remetinec, vjerojatno doista potječe od Remeta, čiji su svećenici nekada imali posjede u tom dijelu, objasnivši nam na naš upit da njegova župa tj. on, nisu nadležni za zatvor Remetinec, nego da je to župnik iz Savskog Gaja, koji dva puta mjesečno služi sv. misu u samom zatvoru...Pričao nam je i kako mu puno pomažu svećenici montfortanci, koji u obližnjem Blatu, imaju svoju kuću, i otkrio još mnoge detalje iz života i djelovanja njihove župe, a i oni će sutra imati zaziv Duha Svetoga, o čemu svjedoči i lijepa oltarna slika golupčića - Duha Svetoga, i njegovih 7 darova, što je župi darovala jedna vrijedna i nadahnuta župljanka i majka.

Još puni dojmova i utisaka od svega što smo čuli i saznali, pozvani smo i na već spremnu okrepu u župnu dvoranu, te nazdravili i dogovorili detalje za novu etapu, koja počinje baš u ovoj gostoljubivoj župi, već sljedeće subote - sv. misom u 8h, koju će voditi naš ljubazni domaćin...Na kratko su nam se pridružile i mlade krizmanice, koje su malo uranile na probu crkvenog zbora...

Za kraj, na samom odlasku pozdravile su nas i prekrasne crvene i žute ruže, u dvorištu crkve, čijoj ljepoti i čarobnom mirisu nismo mogli odolijeti, dok smo se fotografirali pred njihovim bujnim cvatovima, a one nas gizdavo zasipale svojim laticama...

Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas!