16.09.2022
8. Marija Zvijezda 2022
I sveta krunica je meditacija: ponavljajući Zdravomarije pozvani smo iznova razmišljati i razmatrati o pojedinom otajstvu krunice. Ali možemo se također zaustaviti na nekom snažnom duhovnom iskustvu, na riječima koje su nam se utisnule u pamet tijekom sudjelovanja na nedjeljnoj euharistiji."
Isus Krist - Kralj svega stvorenja, 23.11.2014.
Mt 25, 31-46
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime
2. koji će sjesti na prijestolje slave svoje, i sabrat će se pred njim svi narodi
3. koji će jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca
4. što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, Njemu učiniste
5. što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni Njemu ne učiniste
Kako bi bilo lijepo, kada bi se u Hrvatskoj konačno razlučile ovce od jaraca, razjasnilo tko je slijeva,a tko zdesna...Zapravo to i ne bi bilo tako teško - Isus nabraja jednostavna pravila - biti blagoslovljen od Oca Njegova...Primiti u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za nas od postanka svijeta...Počevši već od vlastite Domovine..."Ogladnjeh, i dadoste mi jesti...ožednjeh i napojiste me...stranac bijah, možda i Srbin, primiste me...gol i zaogrnuste me...oboljeh i pohodiste me...u tamnici bijah, možda i u Remetincu, i dođoste k meni..."...Jedino neće biti jasno kada to i kako učinismo...A Kralj će odgovoriti - što god učiniste jednomu od najmanjih, meni učiniste...A oni drugi, krivi političari, krivi predsjednici, bivši, sadašnji, budući - neka konačno odu - prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i "anđelima" njegovim...Đavao i anđeli...Kako se to isto često miješa u našoj stvarnosti...Najveći mrzitelji odjednom "ne mrze" i tome poučavaju druge...Najveći kriminalci, za drugima viču: "držte lopova" i preko noći ih uhićuju...A sve što učiniste onom drugom, onom najmanjem, loše ili dobro, zapravo učiniste - Njemu...Jar lažni predsjednici, odlaze u muku vječnu, a pravednici iz svojih tamnica, ravno u život vječni.
Mt 25, 14-30
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak
2. koji jednomu dade pet talenata, drugomu dva, trećemu jedan- svakomu po njegovoj sposonosti. I otputova.
3. koji nakon dugo vremena dođe i zatraži od njih račun
4. koji onome od pet talenata reče: "Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!"
5. koji onome što je sakrio svoj talenat u zemlju reče: "slugo zli i lijeni! Trebalo je da uložiš moj novac kod novčara,ija bih po povratku izvadio svoje s dobitkom."
Dade im svoj imetak - svoj život...
Jednomu pet svojih rana. Drugomu dva svoja zavjeta - stari i novi. Trećemu - svoje Srce...Prvi je razmatrao i štovao Isusovih pet rana, ljubio ih, njegovao...I po njima stekao pet posebnih milosti...Drugi je čitao oba Zavjeta, razmatrao, živio po njima - i stekao posebne milosti...Treći koji je dobio samo jedan dar, ali možda i najvredniji- samo Isusovo Srce - ode, i zakopa ga, zaboravi na Njega, prestane ga štovati...A mogao je živjeti po Srcu Isusovu, blagu i poniznu, mogao je moliti Isusa da učini srce njegovo po Srcu Svome...Mogao je tim srcem, činiti čuda...Talenti su milosti koje dobijamo, za koje molimo...Što više molimo, to više dobivamo...Budimo dobri i vjerni...U najmanjemu...Pa ćemo uistinu ući u duhovnu radost svoga gospodara...Ali ako se cjenkamo, uvjetujemo, kalkuliramo - zli smo i lijeni...Naša logika i matematika je uvijek drugačija od božanske....Ako ne koristimo darovanemilosti, beskorisni smo,i bitćemo bačeni u tamu, gdje je plač i škrgut zubi...
Evanđeoska krunica:
1. koji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime
2. koji će sjesti na prijestolje slave svoje, i sabrat će se pred njim svi narodi
3. koji će jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca
4. što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, Njemu učiniste
5. što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni Njemu ne učiniste
Isus Krist - Kralj svega stvorenja, a time i jedini istinski predsjednik Hrvatske
Kako bi bilo lijepo, kada bi se u Hrvatskoj konačno razlučile ovce od jaraca, razjasnilo tko je slijeva,a tko zdesna...Zapravo to i ne bi bilo tako teško - Isus nabraja jednostavna pravila - biti blagoslovljen od Oca Njegova...Primiti u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za nas od postanka svijeta...Počevši već od vlastite Domovine..."Ogladnjeh, i dadoste mi jesti...ožednjeh i napojiste me...stranac bijah, možda i Srbin, primiste me...gol i zaogrnuste me...oboljeh i pohodiste me...u tamnici bijah, možda i u Remetincu, i dođoste k meni..."...Jedino neće biti jasno kada to i kako učinismo...A Kralj će odgovoriti - što god učiniste jednomu od najmanjih, meni učiniste...A oni drugi, krivi političari, krivi predsjednici, bivši, sadašnji, budući - neka konačno odu - prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i "anđelima" njegovim...Đavao i anđeli...Kako se to isto često miješa u našoj stvarnosti...Najveći mrzitelji odjednom "ne mrze" i tome poučavaju druge...Najveći kriminalci, za drugima viču: "držte lopova" i preko noći ih uhićuju...A sve što učiniste onom drugom, onom najmanjem, loše ili dobro, zapravo učiniste - Njemu...Jar lažni predsjednici, odlaze u muku vječnu, a pravednici iz svojih tamnica, ravno u život vječni.
Mt 25, 14-30
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak
2. koji jednomu dade pet talenata, drugomu dva, trećemu jedan- svakomu po njegovoj sposonosti. I otputova.
3. koji nakon dugo vremena dođe i zatraži od njih račun
4. koji onome od pet talenata reče: "Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!"
5. koji onome što je sakrio svoj talenat u zemlju reče: "slugo zli i lijeni! Trebalo je da uložiš moj novac kod novčara,ija bih po povratku izvadio svoje s dobitkom."
Dade im svoj imetak - svoj život...
Jednomu pet svojih rana. Drugomu dva svoja zavjeta - stari i novi. Trećemu - svoje Srce...Prvi je razmatrao i štovao Isusovih pet rana, ljubio ih, njegovao...I po njima stekao pet posebnih milosti...Drugi je čitao oba Zavjeta, razmatrao, živio po njima - i stekao posebne milosti...Treći koji je dobio samo jedan dar, ali možda i najvredniji- samo Isusovo Srce - ode, i zakopa ga, zaboravi na Njega, prestane ga štovati...A mogao je živjeti po Srcu Isusovu, blagu i poniznu, mogao je moliti Isusa da učini srce njegovo po Srcu Svome...Mogao je tim srcem, činiti čuda...Talenti su milosti koje dobijamo, za koje molimo...Što više molimo, to više dobivamo...Budimo dobri i vjerni...U najmanjemu...Pa ćemo uistinu ući u duhovnu radost svoga gospodara...Ali ako se cjenkamo, uvjetujemo, kalkuliramo - zli smo i lijeni...Naša logika i matematika je uvijek drugačija od božanske....Ako ne koristimo darovanemilosti, beskorisni smo,i bitćemo bačeni u tamu, gdje je plač i škrgut zubi...
Obljetnica posvete Lateranske bazilike, 9.11.2014.
Iv 2, 13-22
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji uziđe u Jeruzalem
2. koji u hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede
3. koji načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima
4. koji mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a pdoravačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."
5. koji je govorio o hramu svoga tijela: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."
Hram našega života...
Što bi sve tu Isus zatekao...? Prodavače čega sve...? Volova, ovaca, golubova...Mjenjače...Što bi sve i zajedno s čime trebalo istjerati, rasuti, isprevrtati...? Što smo sve učinili od svoga života, od kuće Oca našega...? Na čiju sliku i priliku smo stvoreni...Ako je Isusa izjedala tolika revnost za Dom očev, kolika li ga tek izjeda za svakoga od nas, za svaki naš život...Razvalimo sve što ne valja u našim životima...Dozvolimo Isusu da u par dana sve podigne, spašeno, proslavljeno, produhovljeno...Izbacimo sve što ne valja, što nije dobro, što je grešno...Ne držimo se toga "ko pijan plota"...U dobroj i kvalitetnoj Ispovijedi, dozvolimo Isusu da sve ispretura, istjera, raspe...I krenimo zajedno s njime...Od temelja...Temelja osobnog života...I temelja čitavog društva...Kada Isus prevrće i urušava, ne bojmo se...Znamo da On "sve čini novo"!
DĆ, 8.11.2014.
Iv 6, 37-40
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji reče mnoštvu: "Sve koje mi daj Otac doći će k meni."
2. koji neće izbaciti onoga tko dođe k Njemu
3. koji siđe s neba ne da vrđi svoju volju, nego volju onoga koji ga posla
4. volja onoga koji ga posla - da nikoga od onih koje mu je dao ne izgubi, nego da ih uskrisi u posljednji dan
5. čijega Oca je volja da tko god vidi Sina i vjerujeu njega, ima život vječni i Isus da ga uskrisi u posljednji dan
Vjera, ufanje i ljubav
Te tri bogoslovne kreposti, jednostavno zrače iz ovih redaka, posvećenih svima nama, a posebice našim pokojnima, našim najmilijima, koji nisu više fizički među nama, ali i te kako jesu svojim duhom i zajedničkim molitvama - njih za nas, i/ili nas za njih - što je kome već potrebije...Mi čvrsto vjerujemo da su oni došli Ocu, da onoga tko tamo dođe, Isus neće izbaciti...Jer ih i nas sve on toliko ljubi - i nikoga od nas ne želi izgubiti...Želi da se svi radujemo pred licem Njegovim u posljednji dan...Da ga vidimo, da vjerujemo u njega, da imamo život vječni, koji počinje već našim začećem, a nastavlja se i preko smrti...I da nas sve zajedno uskrisi u posljednji dan...Isus ljubi sve nas, mi ljubimo naše pokojne, i Isusa, oni ljube i Njega i nas...Krug ljubavi i krug života...Gdje nema ljubavi, nema ni života, gdje nema života, nema ljubavi...Život vječni - vječan je Ljubav Njegova...Ufamo se u Njegovu milost, vjerujemo u Njega, i svaku Njegovu riječ..."Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo..."
Pokoj vječni daruj im Gospodine! I Svjetlost Vječna svijetlila im...
DĆ, 2.11.2014.
Svetkovina Svih Svetih, sub, 1.11. 2014.
Mt 5, 1-12a
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
1. koji ugledavši mnoštvo, uziđe na goru, progovori i stane naučavati
2. blago siromasima duhom, ožalošćenima i krotkima
3. blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, čistima srcemi mirotvorcima
4. blago progonjenima zbog pravednosti, blago nama kad nas zbog Isusa pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv nas
5. radujmo se i kličimo, velika je plaća naša na nebesima, jer progonili su tako proroke prije nas
Blaženstva - šalabahter za svetost
Zanimljivo Evanđelje o blažensvima, baš uz Blagdan Svih Svetih! Kao kratki rezime, i šalabahter - prečica do postizanja svetosti...Vjerujem da bismo svi željeli biti sveti, pa čak i oni najgori, koji su možda obeshrabreni, razočarani, krenuli krivim putem...Zaboraviviši na Božju pomoć i milost oko toga - jer i On želi da budemo sveti...Samo ne znamo kako, ali ga trebamo zamoliti, i sigurno će nam rado pomoći...Nema bezizlaznih situacija, nema grijeha od kojega Njegova milost i milosrđe ne bi bili jači...Samo se treba skrušiti, otvoriti, pomoliti, zamoliti...Biti siromašan duhom...Ne samodostatan...Ne ohol, prepotentan, arogantan...Siromaštvo duhom s jedne strane, i čitavo Kraljevstvo nebesko - s druge...Mali ulog, a velika nagrada...Krotkost...Isuse, blaga, krotka i ponizna srca, učini srca naša po Srcu svome...I bit ćemo sveti, postat ćemo sveti...Baštinit ćemo i zemlju i nebo...Ožalošćeni će se utješiti, gladni i žedni pravednosti - naši branitelji, naši nepravedno uhićeni, naši zakinuti - oni će se nasititi...Molimo za njih! Budimo milosrdni...Ne osuđujmo...Ne optužujmo...Ne vjerujmo medijskim manipulacijama...Budimo milosrdni, i čisti srcem...Jer ćemo zadobiti milosrđe i Boga gledati...Budimo mirotvorci...Kako bismo zaslužili veličanstveni naziv sinova i kćeri Božjih...A oni koje možda i sami okrivljujemo, optužujemo, možda su doista progonjeni zbog pravednosti - možda je njihovo Kraljevstvo nebesko...Možda ih je netko samo pogrdio i prognao, i sve zlo slagao protiv njih...Što mislite za tu varijantu?! Ali i njima želimo ostvarenje Isusovih riječi: "Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" Molimo za naš grad, za domovinu...Nasljedujmo naše svete, molimo za naše grešne...Izaberimo stranu!
DĆ, 1.11.2014.
Mt 22, 34-40
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji ušutka saduceje
2. kojega zakonoznanac, da ga iskuša, upita: " Učitelju, kojaje zapovijed najveća u Zakonu?"
3. koji reče:"»Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed."
4. koji reče:"Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga."
5. koji reče: "O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
Može li se ljubav zapovijediti?
Ljubavi ima ili nema...Ljubav se ne može ni zapovijediti...A ni zabraniti...Ljubav jednostavno jest...Ili nije...Ako jest - onda uistinu Jest! I prema Bogu. I prema bližnjemu. Pa i prema neprijatelju...Nema isključive ljubavi. Ljubav nikoga i ništa ne isključuje. Čak niti neprijatelje. Ljubav jednostavno ljubi. Kao što sunce grije. I dobre i zle. Molimo za takvu ljubav. Sunčevsku ljubav.
DĆ, 26.10.2014.
Mt 22, 15-21
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. radi kojega farizeji odoše i održaše vijeće kako da ga uhvate u riječi
2. kojemu farizeji pošalju svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
3. koji znajući njihovu opakost reče: "Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!"
4. koji upita: "Čija je ovo slika i natpis", a oni odgovore: "Carev."
5. koji kaže: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje"
Građanske i vjerničke dužnosti
Ne dajmo ni mi nikome da nas kuša i iskušava, da nas hvata u riječi. Vršimo savjesno sve svoje građanske, vjerničke, obiteljske i druge dužnosti. Činimo dobro i pozitivno gdje god možemo. Utječimo na sredinu oko sebe, najbolje što možemo, prvenstveno svojim primjerom. Živimo ono što navještamo. Nasljedujmo Krista! U svemu, pa tako i u savjetu kojega nam daje - podajmo svima ono što se od nas traži. Živimo u istini, a ne u laži!
DĆ, 26.10.2014.
Mt 22, 1-14
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama
2. čije nebesko Kraljevstvo je kao kad neki kralj pripravi svadbu svome sinu, i pozva uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći
3. koji opet posla i druge sluge govoreći: "Dođite na svadbu!", ali oni ne mareći odoše, a neki uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju
4. čiji kralj se razgnjevi,posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali
5. čije sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre, a kralj spazi čovjeka bez svadbenog ruha - mnogo je zvanih, malo izabranih
Sveta misa - idemo?! I kako idemo...?
Najizravnija asocijacija ovog Evanđelja je nedjeljna sveta misa...Svadba, koja se ponavlja iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju...Pozvani smo, ali želimo li doći...? Ili ne mareći odemo - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom...Što činimo sa svećenicima, njegovim slugama...Kako se ophodimo prema njima, kako ih spominjemo...? Da li baš uvijek i samo u pozitivnom kontekstu...? Ili ih svojim riječima dohvaćamo, zlostavljamo, ubijamo...Kakav stav imamo prema drugim sudionicima sv.mise - i zlim i dobrima...? Jesu li svi dostojni? I - da li smo mi dostojni? Kakvo ruho odijevamo...? I doslovno i duhovno...Da li najljepše, najsvečanije, najčišće...Ili ono što nam prvo dođe pod ruku...? Čistimo li i pripremamo i svoju dušu za svadbenu gozbu, susret sa Zaručnikom, i Njegovim Žrvenikom...Ili smo nonšalantni, indiferentni...Razmislimo o svemu...Jer mnogo je zvanih...I zlih i dobrih...A malo izabranih.
DĆ, 11.10.2014.
Mt 21, 33-43
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.« Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji govoraše glavarima svećeničkim i starješniama narodnim
2. čiji domaćin iz prispodobe posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu,
pa ga iznajmi vinogradarima i otputova
3. kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod, a vinogradari ih pograbe, pa jednoga istukoše, drugog ubiše, trećeg kamenovaše, a tako i s drugim slugama
4. kad vinogradari ugledaju sina, pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju
5. kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni, Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim
6. koji je rekao: "Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!"
Domovina kao vinograd
Bog nam je dao život, dao nam je domovinu, posadio vinograd...Ogradio ga ogradom Božjih zapovijedi, iskopao tijesak svetih sakramenata, podigao kulu Crkve, iznajmio nam ga na neko vrijeme - nešto manje od 100 godina, i otputovao...S povjerenjem...Da će biti plodova...
Kad se približilo vrijeme plodova, posla sluge, volontere, da uzmu urod, potpise...Vinogradari jednog (volontera) istukoše, drugog ubiše, trećeg kamenovaše, a tako i s drugima, za neki drugi referendum...Ocrniše ih, difamiraše...
Kada ugledaše kip Gospe, pograbiše ga, izbaciše iz osnovnih škola...I pokušaše ubiti svaku pozitivnu misao...
Ali referendum, što ga odbaciše političari, postade kamen zaglavni, bolje budućnosti...Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Rađajmo plodovima, dajimo potpise, ali ne svojatajmo zasluge...Ako i bude, bit će to Gospodnje djelo, i veliko čudo u očima našim...
Bdijmo nad vlastitim životom, i čitavim društvom...Kako ne bismo ostali bez mukotrpno stečene domovine, postanimo narod koji donosi plodove, čuvajmo svoje.
DĆ, 4.10.2014.
Mt 21, 28-32
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Evanđeoska krunica:
1.koji je govorio glavarima svećeničkim i starješinama narodnim
2. prvi sin reče: "Neću!", pa se posije predomisli i ode
3. drugi sin reče: "Evo me gospodaru!"i ne ode
4. koji reče: "Zaista,kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!"
5. "Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."
Dva sina ili dvije skupine ljudi
Više nego o dva sina, ova prispodoba govori o dvije skupine ljudi...Zapravo tri, ili čak i više...U prvu - jednu te istu - spadaju glavari svećenički (!) i starješine narodne...Dakle Crkvene i državne vlasti su u istoj skupini...To se na neki način pokazalo i prilikom subotnjeg "incidenta", odnosno grubog fizičkog nasrtaja, iz mržnje, na uglednu i istaknutu vjernicu, koja je demokratski prosvjedovala protiv liberalnog prosvjeda protiv Crkve...Radi čega je prema uvjerenjima mnogih pripadnika lijeve orjentacije, samo dobila što je zaslužila...Državne institucije, pa i one koje se inače najglasnije zalažu za prava žena, ravnopravnost spolova, slobodu djelovanja i td, ni riječi, o ovome do sada neviđenom i najgrubljem napadu na Crkvu, demokraciju, prava čovjeka itd,itd...No nije toliko neobično da lijeve narodne "starješine" šute...Ali, što je s glavarima svećeničkim...?! Našim biskupima Nadbiskupije zagrebačke, i pastirima HBK...Nevjerojatno je da se niti tko od njih nije službeno očitovao, digao svoj glas, a malo tko i privatno...Ne potiču li nas baš oni svojim propovijedima, Crkvenim dokumentima: "‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!"...I kada netko to doslovno i shvati, ode u vinograd, na trg - braniti ta ista načela, i teško strada radi toga, odjednom se više ništa ne čuje...Nisu oni došli obići gospođu u bolnici...Obišao ju je čelnik i političar, koji ponekad nosi neke krive bedževe, obišla ju je dužnosnica, u čija politička i vjerska uvjerenja mnogi sumnjaju...Kao i u motive tog njihovog čina...Ali ostaje činjenica, da su oni bili - i svojim činom se opredijelili, u situaciji, gdje se zapravo nemoguće ne opredijeliti...Oni koji se inače busaju u prsa, svojom vjerom, domoljubljem, pa čak i prijateljstvom sa žrtvom napada, nisu niti pitali kako je...Kažu "Evo me gospodaru!" i ne odu...Neki drugi kažu "Neću!", pa se poslije predomisle i odu...I još, zamislite, fotografiraju u vinogradu...Koji od njih izvrši volju očevu, onaj koji uopće ne ode, ili onaj koji ode, i još se čak tamo fotografira...!? "Zaista,kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!"
DĆ, 27.9.2014.
Mt 20, 1-16a
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’ Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Evanđeoska krunica:
1. kao domaćin, koji rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd
2. koji iziđe i o trećoj uri, o šestoj i o devetoj, i jedanaestoj uri, te učini isto tako
3. koji daje plaću od posljednjih, pa sve do prvih
4. koji reće prvima:"Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću?"
5. koji reče: "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."
Naopaka logika
Koliko je puta taj Gospodar vinograda izlazio: rano ujutro, pa o trećoj, šestoj, devetoj i jedanaestoj uri...Nabrojeno je 5 puta...Svakih 2-3 sata...Oni prvi, rani, su dakle radili i do 10-ak sati više, od onih posljednjih, jedanaestih...I svi skupa barem još sat: "ovi posljednji jednu su uru radili, i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu..." Svih 12 sati..Od rano ujutro do uvečer...I još umjesto da ovi najraniji prvi dobiju svoju plaću, pa se izbjegnu svi dodatni problemi, oni i dalje rade, dok ovi posljednji, jednosatni, već dobivaju plaću za koju su se još oni pogodili, rano ujutro...Zbunjujuće i provokativno...Nemilosrdno ili milosrdno...? Kako prema kome..."Nisi li se pogodio sa mnom po denar?" Možda su se oni od početka trebali postaviti, pogoditi za više...No, možda tada ne bi bili primljeni...Čini se da je poanta u njihovoj ovisnosti o gospodaru, on određuje i diktira pravila igre, posla, plaće...A oni prihvaćaju ili ne...On daje zapovijedi...A mi ih slušamo ili ne...On nudi sakramente...A mi ih koristimo ili ne...On je Gospodar...A mi samo najamnici na njegovom...Tek kada prihvatimo taj odnos snaga, nećemo se opterećivati suvišnim pitanjima, usporedbama...Gradit ćemo svoj odnos s Njime, onako kako ga On postavlja...Prihvaćajući Njegova pravila ili ne...Prihvaćajući Njegove zapovijedi ili ne...Prihvaćajući Njegovu logiku ili ne...Druge nam, zapravo, nema...
DĆ, 20.92014.
Uzvišenje svetoga Križa, 14.9.2014.
Iv 3, 13-17
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu:
»Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«1. koji je uzašao na nebo i siđe s neba
2. koji je podignut, kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,
3. u kojemu svaki koji vjeruje, ima život vječni
4. kojeg je dao Bog, koji je tako ljubio svijet, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni
5. kojeg Bog nije poslao na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu
Krist, kao personifikacija križa. Križ - kao oličenje Krista
Zanimljivo bi bilo prereći ovaj odlomak Evanđelja, tako da se na mjestima gdje se spominje Sin Čovječji, Sin Jedinorođenac, Sin - umetne riječ - Križ...
»Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Križ Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Križ Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoj Križ da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Križ na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Uostalom, ne započinjemo li i ne završavamo svaki svoj dan, u znaku Križa...Križanjem...U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga...
DĆ, 13.9.2014.
Mt 18, 15-20
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«...Isus, koji reče:
1. Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo
2. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu.
3. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin.
4. Što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu
5. Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.
Ištimo što mu drago!
Od čitavog Evanđeoskog odlomka, najviše me zaintrigirao ovaj dio...Ako zaištu - što mu drago...Dat će im Otac moj...No Isus ne daje obećanja olako...Bilo bi malo čudno da kojih god dvoje ili dvojica mogu iskati štogod - da bi Otac samo davao, i davao...Mislim da je naglasak baš na ovom dijelu - što mu drago...Ali ne shvaćenom onako općenito...Već je bitno što je kome drago, i gdje je kome blago...Vjerujem da bi ovo - "što mu drago...", trebalo tumačiti kao - "što je Njemu drago..." - Ocu Nebeskome...Ono što je Njegova sveta volja...Dakle mi, koliko god nas bilo dvojica, troje ili više, uvijek trebamo iskati Božju volju, iskati usklađenost naše volje, naših želja, prohtjeva i molitvi s Njegovima, s Njegovom voljom...Jer gdje god smo dvoje - dvije - dvojica - tu je i On među nama...Pa pustimo ga da On vodi tu našu molitvu, ta naša - iskanja...Vriskanja...Bitno je i to zajedništvo...Od samog početka ovog odlomka - nitko nije sam...Na početku smo već dvoje - brat koji je pogriješio i ja...Ili - ja koji sam pogriješio i brat...Dvoje - dvojica...Ako se ne možemo dogovoriti, stiže nas još - još jedan ili dvoje - pa smo već četvoro...Uz trajno prisutnog Trećega - no preduvjet za Njegovu prisutnost je da smo sabrani u Njegovo ime...Od samog početka...Od bratskog karanja...A gdje smo dvoje, tu je i Treći, i već smo - Crkva - Tijelo Njegovo...Gdje je razdor, nepsolušnost - nedostatak sabiranja u Njegovo ime, već je poganstvo - isključenost...Lijepo je biti - Crkva...Lijepo je biti dio Crkve...Lijepo je sabirati se u Njegovo ime...Lijepo je jednodušno iskati Oca Nebeskoga...Što mu drago...Ono što je Njemu drago. Vezivati, driješiti, na zemlji, na nebu...Budimo braća, budimo jednodušni, budimo sabrani, u Njegovo Ime, budimo Crkva!
DĆ, 6.9.2014.
Mt 16, 21-27
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«
Evanđeoska krunica:
1. koji poče upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, mnogo pretrpi, bude bijen i treći dan da uskrsne
2. kojeg Petar uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"
3. koji se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje,nego što je ljudsko!"
4. koji reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom."
5. koji će doći u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim
Svakodnevica križa
Bilo je lijepo čitavo ljeto plandovati s Isusom, hraniti se Njegovim umnošcima, liječiti se, hodati s Njime po moru, skupljati biserje, uživati u pohvalama, i blagodatima odmora...No sada slijedi ono pravo, realno, svakodnevno...Povratak u Jeruzalem, svakodnevnih obveza, trpljenja od starješina, šefova, kolega - "pismoznanaca"...Dati se ubiti, dati se ubijati iz dana u dan...I tek na kraju - uskrsnuti..."Bože sačuvaj, Gospodine! To se tebi, to se nama, ne smije dogoditi..."
Ali...Nemojmo biti na sablazan...Isusu i drugima...Imajmo na pameti što je Božje, a ne što je samo ljudsko,ili ne daj Bože - sotonsko...Idemo za Isusom...Svaki dan. Odrecimo se sebe...Uzmimo križ svojih svakodnevnih obaveza, na poslu, u obitelji, u svojoj samoći...I idimo za Njim! To je bitno - to je ohrabrujuće...Moći ići za Njim...Znajući da je on to sve, i još puno gore, već odavno prošao...Prije svih nas...Kao Prvorođenac...On je izgubio, dao svoj život za nas, pa darivajmo i mi njemu dan po dan našeg života, za Njega...Koga drugoga, što drugo dati u zamjenu za život svoj...Živimo, trpimo, slijedimo Ga, nasljedujmo ga, očekujući Njegov drugi dolazak...S anđelima...I naplatom...Svakomu po djelima njegovim...
DĆ, 6.9.2014.
Mt 16, 13-20
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.
Evanđeoska krunica:
1. koji upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?...A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
2. Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga
3. koji reče Petru: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati."
4. koji reče Petru: "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga,pa što god svežeš nazemlji,bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji,bit će odriješeno na nebesima."
5. koji zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist
Isusov anketni rejting
Kako je jedan seoski župnik ovog ljeta komentirao - Isus u ovom Evanđelju zapravo "ispituje javno mnijenje" ; ) Povratne informacije su kao i obično vrlo raznolike, podložne raznim tumačenjima, subjektivnim stavovima i raspoloženjima...No nije bitno što kažu drugi, novine, ankete...Bitno je što mi osobno mislimo...Isusu je bitan svaki pojedini od nas...Bitno mu je baš naše mišljenje, moje,Tvoje...Osobni pristup...A što mi mislimo? Što mi zapravo mislimo...? O Isusu...U što vjerujemo? Ono što piše, ono što kažu drugi...Što nam objavi tijelo i krv...Ili se otvaramo Ocu na nebesima...O našem mišljenju, našem stavu, našoj vjeri, ovisi i Isusova reakcija, naša nagrada...Petar postaje Stijena, stijena Crkve...Makar je samo nedavno prekoren zbog malovjerja, uskoro grubo izgrđen, zbog sotonskih poticaja...No, unatoč svemu, svim svojim slabostima,i zasluženim prekorima, postaje i trajno ostaje stijena Crkve,ključ njenih vrata, koju ona suprotna nikada neće moći nadvladati...On će vezati i driješiti...Isusovom snagom. Očevim objavama. I poticajima Duha.
DĆ, 6.9.2014.
Mt 15, 21-28
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Evanđeoska krunica:
1. koji se povuče u krajeve tirske i sidonske
2. kojem dođe žena neka, Kanaanka vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!", koja se pokloni ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"
3. koji ženi ne uzvrati ni riječi
4. kojem pristupe učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."
5. kojoj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš."
On joj ne uzvrati ni riječi
Koliko puta samo u našim molitvama, i traganjima za Isusom (ili možda samo svojom voljom?) doživjeli tu tišinu, šutnju, suhoću, neuzvraćanje...Ma - niti riječi...Od Njega - blaga i ponizna Srca, milosrdnog Spasitelja, najboljeg Prijatelja...Ništa. Ni traga, ni glasa...Izlazimo, vičemo, pritisnuti svojim mukama i problemima - ali Ništa. Veliko ništa...Tražimo savjet, pomoć, u Crkvi, kod svećenika...Možda se i netko od njih sažali nad nama, svojom molitvom nas počne zagovarati kod Isusa...I njima on barem odgovora, objašnjava...No žena ostaje skrušena, ponizna...Ne uvrijeđena, buntovna, protivna...Nego skromna,jednostavna, pokorna...Ipak priđe. I još se pokloni - i to ničice...Bez obzira na Njegovu šutnju, odbijanje...Kratko kaže,krotko kaže: "Gospodine, pomozi mi!", bez moljakanja, objašnjavanja...Potrebno joj je. Potreban joj je. Unatoč svemu. Unatoč šutnji, i upornom odbijanju...Ostati skrušen i ponizan...Ovisan isključivo o Njegovoj milosti. I volji...Vjerovati Mu unatoč svemu. Apsolutno ovisiti o Njemu. Potpuno mu se predati. Kao jedinom rješenju. Jedinom Spasitelju. Kako bismo i mi, u konačnici čuli iste riječi: "O ženo! Velika je vjera tvoja!Neka ti bude kako želiš."
(A ja znadem što želim. Zagovarajte me i vi kod Njega...Hvala!)
DĆ, 6.9.2014.
Mt 14, 22-33
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Evanđeoska krunica:
1. koji prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo
2. koji uziđe na goru, nasamo, da se pomoli i uvečer bijaše ondje sam
3. koji dođe učenicima hodeći po moru: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
4. koji reče Petru: "Dođi!", a on siđe s lađe, te hodeći po vodi, pođe k Isusu
5. koi pruži ruku, dohvait Petra i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"
Isusove morske priče
Kako lijep nastavak prošotjednog Evanđelja...Učenici nakon čudesnog umnažanja kruhova, i euforije koja je zavladala oko Isusa u mnoštvu, žele ostati tu, sudjelovati u slavlju, fešti...Ali Isus ih, kao "party breaker" kontra njihovoj želji i volji, prisiljava da uđu u lađu i prebace prijeko - dok on otpusti zahvalno i ustreptalo mnoštvo...Jer apostoli nisu tu radi fešte i feštanja, Isus se sam treba nositi s uzgibanim mnoštvom, apostoli su mu sada više smetnja, sa svojim reakcijama, i očekivanjima, negoli pomoć i koristi - neka samo idu - prijeko...A On treba zahvaliti Ocu - sam...Apostoli stvarno te večeri nemaju sreće, em su potjerani sa tuluma, em protivan vjetar na moru - sve protivno njihovim željama i potrebama...Pa čak i od svog Isusa - misle da je Utvara - sve im se nešto krivo priviđa...No, Petar je prvi shvatio da pravi tulum tek slijedi - surfanje nije ništa, prema ovom sportu - sea jogging...A kakvog tek trenera ima...Moćnog, spretnog, vještog...Koji samo pruži ruku, dohvati ga i - prekori zbog malovjerja...Tek kada je Isus ponovo s njima, u lađi, nastaje mir, tišina...A niz Isusovih čuda i vještina - uzrokuje njihovu iskrenu vjeroispovijest.
DĆ, 6.9.2014.
Mt 14, 13-21
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
Evanđeoska krunica:
1. koji se povuče lađom na samotno mjesto, u osamu
2. za kojimpohrli narod pješice iz gradova
3. koji vidje silan svijet, sažali se nad njim,te izliječi njegove bolesnike
4.koji zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi, uze pet kruhova i dvije ribe,pogledananebo,izreče blagoslov,pa razlomi i dade kruhove učenicima,a učenici mnoštvu
5. od čijih kruhova su svi jelii nasitili se
Odmor s Isusom
Kako lijepo Evanđelje, baš prigodno za ljeto i godišnje odmore...Svi se u to vrijeme povlačimo nekamo, često i lađom, često na samotno mjesto...Hrlimo za nečim...Njime...Čime...? Isusom? Odmorom? Predahom...Pa nije li i sam nekom prigodom rekao: "Dođite k meni svi koji ste umorni i optrećeni,i Ja ću vas odmoriti..."...Jesmo li se uspjeli odmoriti ovog ljeta...Ili samo još više umoriti...Za čime smo zapravo hrlili...Taj silan svijet, iz gradova...Mnoštvo koje sjedi po travi, leži po plažama...Što zapravo traže...Zanimljiva je i kontradikcija - silan svijet, i pust kraj...No, činjenica je - uz Isusa, ni u najpustijem kraju - nismo sami...Oko nas je sillan svijet, mnoštvo onih koji hrle za Njim...U svojim potrebama, bolestima, gladi...Uz Isusa, nije potrebno puno - dovoljno je pet kruhova i dvije ribe, pogled na nebo, blagoslov, davanje, da se svi nasite, toliko da pretekne...Blagujmo s Isusom, hrlimo za Isusom, odmarajmo se s Njime...I u Njemu...Hranimo se onim što nam on daje, preko svojih učenika, naših pastira...Koji su trajni vjerni posrednici između mnoštva i Isusa, zagovornici, dušebrižnici, djelitelji...Učinimo sve što nam kaže, sve što nam kažu...
DĆ, 6.9.2014.
Mt 13, 44-52
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. Riječ Gospodnja.Evanđeoska krunica:
1. koji reče mnoštvu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi..."
2. kraljevstvo nebesko, kao kada trgovac traga za lijepim biserjem
3. kraljevstvo nebesko, kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe
4. na svršetku svijeta, izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi
5. koji upita: "Jeste li sve ovo razumjeli?"
Lijepo biserje
Čitajući nedjeljno Evanđelje, ozari me neka lijepa primisao - kako je taj trgovac, Trgovac - zapravo Bog...On na ovom svijetu traga za lijepim Biserjem...A to može biti svatko od nas...Ti, ja...Lijepo je zamisliti da smo baš mi to lijepo biserje, dragocjeno u Božjim očima, za svakoga od nas - taj čudesni Trgovac, rasprodat će sve što ima, pa čak i vlastitog Sina - kako bi kupio, otkupio svakoga od nas...Kako bismo ostali to blago, ali ne više skriveno na njivi, već oni koji toj njivi, toj okolini daju toliku vrijednost, da vrijedi prodati sve ostalo, i kupiti tu - našu njivu...Ovo čovječanstvo je puno svakovrsnih riba...Budimo mi one dobre, dragocjene, one koje nose biser, dukat, one koje se ljeskaju osvjetljavajući oceanske puteve Kraljevstva i onim drugima...Ne budimo zli...Budimo pravedni - predivni...Razumijmo što nam Isus želi reći, poručiti - i bacimo se u Njegove mreže, Njegove valove...Budimo taj biser, u Njegovim rukama, Njegovim očima, Njegovom Srcu...Ne dozvolimo Mu da ode...Ostanimo trajno uz Njega...Vječno!
DĆ, 26.7.2014.
Mt 13, 24-43
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’« I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.« I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.« Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.« »Tko ima uši, neka čuje!« Riječ Gospodnja.Evanđeoska krunica:
1. koji je mnoštvu zborio u prispodobama
2. koji otpusti mnoštvo i uđe u kuću
3. kojem pristupe učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu.."
4. sijač dobrog sjemena, na njivu svijeta
1. koji je mnoštvu zborio u prispodobama
2. koji otpusti mnoštvo i uđe u kuću
3. kojem pristupe učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu.."
4. sijač dobrog sjemena, na njivu svijeta
5. koji će poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike, a pravednici će zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega
Ozakonjeno bezakonje
Prigodno Evanđelje, za našu hrvatsku svakodnevicu, kada naši saborski zastupnici, dizanjem svojih ruku siju dobro ili loše sjeme, na njivu hrvatskog naroda, dobre ili loše zakone...Lijepa naša je kao dobro sjeme, na dobroj njivi...Jer, kako i naša lijepa himna pjeva da:
"...svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!"
Svoj narod Hrvat ljubi. Svoje mlade. Svoje stare. Svoje mrtve. Svoje nove generacije. Svoju kulturu. Svoje tradicije....
Ali - "dok su njegovi ljudi spavali (a nije li rečeno - Bdijte!) - dođe njegov neprijatelj, neprijatelj naroda, kulture, duše...Posije posred žita - kukolj...I ode.
Treba proći vremena da usjev zalijevan krvlju naših branitelja, uzraste i isklasa, a odjednom se pokaza - i kukolj...
"Odakle taj kukolj?", na hrvatskoj njivi, u hrvatskoj domovini - pitat će se mnogi...
Ali Sin Čovječji im smireno odgovori: "Neprijatelj čovjek to učini."
"Hoćeš li dakle da odemo pa da ga pokupimo?"
Ne!
Čudno Ne, neočekivano Ne, zbunjujuće Ne...(Jer što onda činiti?!) Ali objašnjenje slijedi:
"Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu...Pustite nek oboje raste do žetve..."...Zato valjda nema još niti te lustracije...A žetva je lustracija, lustracija je žetva...Kada će Gospodar, Gospodin reći: "Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu..."
Sijmo danomice gorušičina zrna u tu našu lijepu domovinu, među taj naš narod, mala zrna optimizma, dobrih djelaca, molitvica, strelovitih - ono malo, sitno, ali kada to uzraste, bit će veće od svega povrća...Razvit će se u stablo, te će dolaziti ptice nebeske, anđeli, i gnijezditi se po granama, hrvatskih obitelji, hrvatskih domova...Na svakoj grani, barem po jedna ptica, jedan anđeo...
Možda i taj preobražaj hrvatskog naroda, ta žetva, ta pozitivna sjetva, treba početi baš od - žena...Jer kad žena uzme Kvasac...Pa ga zamijesi u tri mjere...Tri kreposti...Vjera, ufanje, ljubav...Dok sve ne uskisne, čitavo hrvatsko društvo...I prodiše punim plućima...
Sve je to Isus hrvatskom mnoštvu zborio u prispodobama...Ništa im nije zborio bez prispodoba...Iznosio im je sakriveno od postanka svijeta...Sakriveno u riznicama božanske mudrosti...
Tada otpusti mnoštvo. I uđe u kuću...Tvoju kuću...Moju kuću...Nema više mnoštva...Ostaje pojedinac...I osobni odnos...Ne čitavog mnoštva, čitavog naroda...Nego mene, Tebe - osobno prema Isusu...Sada Mu možemo pristupiti, svatko od nas, pojedinačno...Zamoliti Ga da nam razjasni, što je htio reći...A On strpljivo i neumorno, svakom ponaosob, ponavlja svoje slike, svoje misli, tumači, objašnjava...Žetva je svršetak svijeta. Žeteoci su anđeli. Sin će Čovječji poslati svoje anđele...Da pokupe iz Njegova kraljevstva,njihove domovine, sve zavodnike i bezakonike...I bace njih, njihove glasove, njihove zakone, u peć ognjenu...Gdje će biti plač, i škrgut zubi...
Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega... Poput ljetnog sunca, našeg lijepog neba...
DĆ, 19.7.2014.
Mt 13, 1-23
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Evanđeoska krunica:
1. koji iziđe iz kuće i sjede uz more
2. kojemu nagrnu silan svijet, te je morao ući u lađu
3. koji sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali
4. koji je zborio mnogo u prispodobama
5. čije riječa neka padnu na dobru zemlju i daju plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk
Uz more, s Isusom
Krasno Evanđelje, za vrijeme godišnjih odmora...Kada svi tražimo taj svoj kutak mira, to svoje mjesto uz more...Divno je zamisliti da je i Isus tu, na prepunoj plaži...U šarenilu boja, ručnika, suncobrana...Isus...Sjedi uz more...Dok mi stojimo, sjedimo, ležimo na obali...Upijamo zrake sunca, upijamo blagoslove, upijamo mir...Taj toliko potreban mir...Upijamo i mnoštvo riječi, šumova, tekstova, slova...Znademo li ih složiti u suvislu cjelinu...Znademo li razabrati prave od krivih, istinite od lažnih...Znademo li u čitavoj vrevi čuti Isusa, prepoznati Isusa, tu na obali, među nama...Ili tamo na lađi...Čuti što nam on želi reći, poručiti...Ili s nama - samo poručati...Pustimo ga u našu svakodnevicu, u svakodnevne brige, napore, pa i u zaslužene odmore...Sjetimo se sviju koji ne mogu do mora...Ali Isus govori prvenstveno njima...Svima nama...Govori, sije...Možda uz put. Možda na tvrdo, kamenito tlo - kameno srce...Puštamo li Njegovoj poruci da se ukorijeni...Ili nema duboke zemlje...I kad sunce ograne, izgorje...Trnje grijeha...Koje raste, guši...Obradimo to tlo, očistimo, produbimo...Neka postane dobra zemlja, koja prima Sjeme i daje plod - stostruk, šezdesetostruk, tridesetostruk...Imajmo uši, pa neka bude i ploda. Amen.
DĆ, 20.7.2014.
14. nedjelja k. g, 6. 7. 2014.
Mt 11, 25-30
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji slavi Oca, Gospodara neba i zemlje, što je ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima
2. kojemje sve predao Otac njegov, i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti
3. koji poziva k sebi sve izmorene i opterećene i On će ih odmoriti
4. čiji jaram treba uzeti na sebe, učiti od Njega, jer je krotka i ponizna srca, i naći ćemo spokoj dušama svojim
5. čiji je jaram sladak i breme Njegovo lako
Životna mudrost - spokoj dušama
Prekrasno Evanđelje...Sakriveno od mudrih i umnih, a objavljeno malenima...Našim djedovima, bakama, tetama, skromnim, neukim, jednostavnim ljudima...Jer se Ocu tako svidjelo...Nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti...A Sin baš voli malene...Pustite k meni malene...Poziva izmorene i opterećene..."Dođite k meni svi! Koji ste izmoreni i opterećeni...I ja ću vas odmoriti..."...Krasnog li odmora...Najljepšeg...Najpotpunijeg...A dovoljno je samo doći k Njemu...Nasloniti glavu na Njegovo rame...U Njegovo srce...Neobičan obrat...Odmorit će nas tako - da mi na sebe uzmemo Njegov jaram...Ne uzima li baš tako i baš time, i On sav naš jaram na sebe...Da bismo uzeli Njegov jaram, trebamo najprije Njemu predati svoje jarmove...Učiti od Njega...Učiti kako se to radi...Biti krotka i ponizna srca...Kao janje...Kao jaganjac...Jer tako ćemo naći spokoj dušama svojim...Tako ćemo se odmoriti...Mi uz Njega....I On uz nas...Jaram Njegov postaje sladak...Kada smo krotki i ponizni...I breme lako...Samo treba uroniti...Doći k Njemu...Biti malen...Doći k Njemu...Uzeti jaram Njegov...Učiti od Njega...Koji je krotka i ponizna srca...I tako naći spokoj dušama svojim...
DĆ, 19.7.2014.
Sv. Petar i Pavao - 29.06.2014.
Mt 16, 13-19
Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?"
2. za kojeg jedni rekoše da je Ivan Krstitelj, drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka
3.koji upita:"A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
4. Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga
5. koji reče Petru: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga."
Ko na tvrdoj stini, svoju povist piše...
Eto - tako Crkva - na stijeni Petra...Tako Domovina na istoj stijeni...Ali još bitnije od stijene same, je Onaj tko na toj stijeni gradi...Isus - Krist - Pomazanik - Sin Boga živoga...Kako reče sam Petar - Stijena koja govori...Kojoj to ne objavi tijelo i krv, nego Otac Kristov, koji je na nebesima...Stijena na kojoj Krist gradi...Stijena kojoj su povjereni ključevi - kraljevstva nebeskoga...Stijena koja svezuje i odrješuje...Stijena veza...Stijena saveza...Stijena u kojoj je uklesano 10 Božjih zapovijedi...I hrvatska povist...Nekim istim rukopisom...Istog Autora...Alfa i Omega - Početak i Svršetak. Vrata paklena neće nas nadvladati. Amen
DĆ, 29.6.2014.
Mt 10,26-33
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji reče da se ne bojimo ljudi, jre ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati
2. što nam govori u tami, recimo na svjetlu; i što na uho čujemo, propovijedajmo na krovovima
3. ne bojmo se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojmo se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
4. ne bojmo se dakle, jer su nam i vlasi na glavi sve izbrojane, vrijedniji smo nego mnogo vrabaca
5. tko se prizna Njegovim pred ljudima, priznat će se i Isus njegovim pred Ocem koji je na nebesima. A tko se odreče Njega pred ljudima, odreći će se i Isus njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima
Ljudski "obziri"
Ljudi, ne bojte se ljudi! Eto, što nam Isus poručuje u ovom Evanđelju...Mnogi zbog ljudskih "obzira", na svojim radnim mjestima, u javnom životu i dr, barem prešućuju, ako ne i negiraju, niječu Isusa - kao Petar - dok pijevac ne zapijeva...Možda je i nama zapijevala "Kukuriku" koalicija, baš zbog naše šutnje i "obzira"...Da smo vjerno i dostojno, i riječima i životom branili Božju riječ, Božji nauk, da smo se nastavili držati krunice, kao za vrijeme rata, vjerojatno nam se ne bi tako nešto dogodilo...Neobično je da Isus ovdje "govori u tami"...No, možda baš tada i najglasnije govori, u tami i problemima naših osobnih situacija, u tami i prividnoj bezizlaznosti političke i ekonomske krize, kada nam se čini da sve propada, nazaduje...No možda nam On baš tada najviše govori, šapuće na uho...Osluškujmo tamu...I Njegov glas...Kako bismo to što čujemo mogli reći na svjetlu, propovijedati na krovovima...
Ne dopustimo da ubiju naše duše, dušu našeg naroda...Nismo li i mi Hrvati - vrijedniji od mnogo vrabaca...A ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca našega...Nama su i vlasi na glavi izbrojene...Kako onda ne bi bio i svaki pojedini pripadnik našeg naroda...I svih drugih naroda...Priznajmo se i kao pojedinci, i kao narod Isusovim pred ljudima, pred drugim narodima - kako bi i Isus nas priznao svojima....Ne odrecimo ga se, kako se niti On nas ne bi bio prisiljen odreći...Pred našim Ocem, koji je na nebesima.
22.6.2014.
Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« Riječ Gospodnja. Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. Kruh živi, koji je s neba sišao
2. tko bude jeo od Njegova Kruha, živjet će uvijeke
3. koji je dao Kruh svoga Tijela, za život svijeta
4. tko ne jede Tijela Njegova i ne pije Krvi Njegove nema života u sebi
5. tko blaguje Tijelo Njegovo i pije Krv Njegovu, ima život vječni, u Isusu ostaje i Isus u njemu
Živjeti po Kruhu
"Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni."
Snažnoga li svjedočanstva...Posebno u doslovnom tumačenju...I mi svi na neki način živimo "Po" svojim roditeljima...Da njih nije bilo - ne bi bilo niti nas...Živimo Po svim našim precima...Sjetimo ih se u molitvi za pokoj duše, sjetimo ih se u zajedništvu sveopće Crkve...A svi zajedno - živimo Po Bogu Stvoritelju, Bogu Ocu...On je temeljni uzrok i Počelo našega života...Onaj Po Kojemu živimo...Po Kojemu smo pozvani i poslani u ovaj život...Kao što je Isusa poslao živi Otac, tako je poslao i svakoga od nas...Kao što Isus živi po Ocu, tako i mi...Ali taj darovani Život, moramo dalje održavati, njegovati...Hraniti...Iz dana u dan unositi novu energiju, za život, za preživljavanje...U onom najobičnijem - materijalnom smislu...A kako li tek onda u duhovnom smislu...Ako ostanemo samo par sati bez hrane, već osijećamo glad, iscrpljenost...Sjetimo se i pomolimo za sve one koji su preživjeli strašne ratne logore, sa još živim slikama, njihovih iscrpljenih i istopljenih tijela - kao da su bili živi kosturi...Pa istu logiku primijenimo na naš duhovni život...Osjetimo pravu duhovnu Glad, čim koji dan ne primimo Kruh - Tijelo - koji je Duša...Duša našeg života...Primimo Tijelo, da nahranimo Dušu!
DĆ, 19.6.2014.
Presveto Trojstvo,15.6.2014.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. Jedinorođenac, kojeg je Bog dao, jer je tako ljubio svijet
2. da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni
2. kojeg Bog nije poslao da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu
3. tko vjeruje u Njega, ne osuđuje se
4.a tko ne vjeruje već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega
Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
Isuse, smiluj se! Bože, ljubi nas, Duše Sveti poveži nas...Moćne strelovite molitvice, prigodom današnjeg blagdana...Zajedništvo...Zajedništvo Duha Svetoga...Kakva snaga, kakva Moć...Zajedništvo naših obitelji, našeg društva, poput zajedništva Presvetog Trojstva...Otac, Sin i Duh Sveti...Bog je Ljubav...Sin je Put, Istina i Život...Duh Sveti je Životvorac...I naravno - Marija - uvijek negdje oko Njih, blizu Njih, među njima...Nadahnuta Njima...Osjenjena Njima...Životvoriteljica...To možemo biti i svi mi, svatko od nas...Ako se poput nje, potaknuti njenim primjerom, prepustimo Njima...Uronimo u Njih...Postanemo poslušni Njima...Nadahnjujemo se Njima...Damo se voditi...Hitati...Kamo nas Oni šalju...Slaviti ih poput nje...Zahvaljivati im...Dozvoljavajući i da nam mačevi probadaju duše...Ali ne odustajući...Ne ispuštajući ih iz vida, iz srca...Prateći ih do križa, do groba i preko groba...Preko Uzašašća, i Duhova...Do Uznesenja...Jer to je Put...To je Istina...To je Život...Onaj pravi...Tvoren i stvoren od Životvorca...Stvoritelja...Stvaratelja...Povjerujmo u to...U Njega....U Njih...Da ni jedan koji vjeruje, ne propadne...Nego da svi imamo Život Vječni...Neka naš odnos prema Njima bude takav da ne budemo suđeni i osuđeni, već da se spasimo! Amen.
DĆ, 15.6.2014.
Duhovi, 8.6.2014.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji dođe, stane u sredinu i rekne: "Mir vama!"
2. koji pokaza svoje ruke i bok, i obradovaše se učenici vidjevši ga
3. koji reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."
4.koji dahne u njih, i kaže im: "Primite Duha Svetoga."
5. "Kojima otpustite grijehe,otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Ispovijed na Duhove
Prema sadržaju današnjeg, duhovskog Evanđelja, čini se da bi danas bio idealan dan za otići na sv. ispovijed...Kao preduvjet za događanja iz prvog čitanja: "Svi se napuniše Duha Svetoga...kako im već Duh davaše zboriti..."...A vjerojatno bi i prije same sv. ispovijedi - trebalo moliti Duha, da nam dade "zboriti"- zboriti svoje grijehe, baš onako kako nam ih On pokazuje...Pokazivati svećeniku "svoje ruke i bok" - svoje rane - kod nas nastale našim grijesima, i kod Isusa - isto - nastale našim grijesima...Gledajmo Njegove rane, kako bismo pomoću njih mogli sagledati svoje...Molimo Duha, da nas nadahne shvatiti čime smo sve ranili sami sebe, jedni druge, Isusa...Molimo za Kristov Mir...Još dok smo u strahu, možda i od same ispovijedi, dok zatvaramo vrata - oproštenju, pokajanju - molimo Isusa da dođe baš kroz ta vrata, stane u sredinu, u bit problema i rekne: "Mir vama..." To neka bude prvi korak, i preduvjet za današnju sv. ispovijed, i sv. ispovijedi općenito...Isusov Mir...Kojeg možemo imati unatoč svom našem nemiru, Isusov sklad, u našem neredu...Pogledajmo Njegove ruke i bok...Pogledajmo svoje...I u našoj tuzi, strahu, bijedi i jadu - obradujmo se! Ugledavši, vidjevši Gospodina! Drugi puta osjetimo Mir! Njegov Mir...Sada već drugačiji, kvalitetniji, stabilniji...Mir Njegove Prisutnosti, blizine, Svemoći...Ali ne statički, pasivni Mir...Nego Mir kao poticaj...Mir poslanja...Isusa je poslao Otac da nam donese taj Mir...I sada Isus šalje nas...Da isti Mir donosimo drugima...Kao Njegovi poslanici, izaslanici...Mir isprike...Mir praštanja...Mir pokajanja...Mir...Ali to ne možemo bez Isusa...Bez Njegova daha...I Njegova Duha...I zadnja rečenice, nije upućena samo svećenicima na ispovijedi, već svakome od nas, uistinu: "Kojima otpustite grijehe - otpuštaju im se...Kojima zadržite, zadržani su im..."
Otpustimo grijehe...Najprije sami sebi...U dobroj svetoj ispovijedi...I svima drugima...Kako bismo uistinu osjetili, pravi, istinski - Kristov Mir...Mir nama! Kako bismo i drugima mogli reći, i načiniti: "Mir vama!"
DĆ, 8.6.2014.
7. vazmena nedjelja, 1. 6. 2014.
Iv 17, 1-11a
Oče, proslavi Sina svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom, dade život vječni svima koje si mu dao."
2. ovo je život vječni: da upoznaju Tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista
3. koji proslavi Oca na zemlji dovršivši djelo koje mu je dao izvršiti, a onda Otac, proslavi Njega kod sebe onom slavom koju imade kod njega, prije negoli je svijeta bilo
4. koji je objavio Očevo ime ljudima koje mu je dao od svijeta: "Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali."
5. koji nama predade riječi koje mu je Otac dao, i mi ih primismo i usitinu spoznasmo da je od Oca izišao te povjerovasmo da ga je Otac poslao
Slava Sinu, Slava Ocu...
Vrlo mistično Evanđelje, duboko kontemplativno...Otac proslavlja Sina, kako bi Sin proslavio Njega...Sin ima vlast nad svakim tijelom, nad tijelom svakoga od nas...Daje nam život vječni, kojeg nam je Otac već odavno dao...Da upoznamo, Tebe, jedinoga istinskog Boga...I koga je On poslao - Isusa Krista...Da upoznamo...Isus je dovršio Očevo djelo na zemlji, koje mu je Otac dao izvršiti...Sin je kod Oca imao slavu, prije negoli je svijeta bilo...I sada je nama - ljudima od toga istoga, stvorenoga svijeta - objavio Božje Ime...Bijasmo Božji...Bog nas dade Sinu...I nama svoga Sina, svoju Riječ...Sačuvali smo tu Božju riječ...I upoznali da je od Boga, sve što je Isusovo...Primismo riječi od Riječi...Od riječi do riječi...I uistinu spoznasmo da je Isus izišao od Oca...Povjerovasmo da je Bog poslao Sina...Isus trajno moli za sve nas...Za svakoga od nas...Svakodnevno prikazuje svoju žrtvu na oltaru, sv. misu...Kada slavimo sv. misu - slavimo Sina...I Oca...Sin se proslavlja u nama...Isus ide k Ocu, a ostaje među nama, po nama, u nama...
DĆ, 22.6.2014.
Uzašašće, četvrtak 29.5.2014.
Svršetak svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Evanđeoska krunica:
1. koji je naredio jedanaestorici da pođu u Galileju na Goru
2. kojega ugledaše apostoli, i padoše ničice preda nj, a neki posumnjaše
3. koji pristupi i prozbori; "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!"
4. koji pošalje učenike: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!"
5. koji je s nama u sve dane - do svršetka svijeta
Sva vlast, svi narodi, sve što je zapovijedio, svi dani - do svršetka svijeta
Evo, svršetak Evanđelja po Mateju, svojevrsni Isusov testament, prepun je pozitivne snage, lijepih obećanja, ali ne praznih, nego punih i prepunih - snage i značenja...Riječ sve i sva, višestruko se ponavlja - kao u našem naslovu...Isusu je dana SVA vlast! na nebu i na zemlji! Zapravo ne dana - nego skupo zaslužena - teškom mukom i smrću na križu, silaskom nad sam pakao, i uskrsnućem od mrtvih, do zasluženog Uzašašća na Nebo i skorog silaska Duha Svetoga...SVA vlast, na nebu i na zemlji je dana Isusu - milosrdnom Spasitelju...Čega se onda uopće bojimo?! Krenimo! I učinimo Njegovim učenicima SVE narode! Počevši od svoga vlastitog...Vlastite obitelji...Vlastitog srca...Pođimo! Krenimo! Od sebe, do sviju...Ali ne u svoje ime, već u Ime Oca...I Sina...I Duha Svetoga...Učeći ih (kako nas Duh poučava...), čuvati SVE što je Isus zapovijedio (a Njemu Otac...)...Dakle - SVE! Ne samo dio, ne samo ono što nama ili njima odgovara...Nego - SVE! Od skromnog rođenja u betlehemskom izgnanstvu, do teškog najranijeg djetinjstva u Egiptu, i straha ne samo od progona, nego i za goli život, do mukotrpnog povratka, samozatajnog života, preko javnog djelovanja, čudesa, dobročinstava, do grozne muke i smrti, uskrsa...Ako mi činimo to SVE, i On će biti s nama - u SVE dane...Do svršetka svijeta...Kako bi to lijep svršetak bio...Uz Njega...S Njime...I po Njemu...Svršetak lošeg, grešnog, nesavršenog...I novi početak - života u Punini zajedništva s Njime...Amen.
22.6.2014.
6. Vazmena nedjelja, 25.5.2014.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Evanđeoska krunica:
1. ako ga ljubimo, zapovijedi Njegove čuvamo
2. koji će moliti Oca i Otac će nam dati drugoga Branitelja da bude s nama zauvijek
3. Duha Istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje
4. koji nas neće ostaviti kao siročad, doći će k nama
5. kojega svijet više neće vidjeti, ali mi ćemo ga vidjeti jer On živi i mi ćemo živjeti
Čuvari zapovijedi
Ljubav...kao preduvjet za čuvanje Isusovih zapovijedi...Ne prisila...Ne skrupule...Ne savjest...Nego Ljubav! Ljubav prema Isusu...
Uzajamna...Branitelj - Duh Istine...Istina oslobađa...Istina brani...Ali i mi trebamo braniti Istinu...Oslobađati je...Svojim životom...Živjeti Istinu...Skrivenu svijetu...Ali poznatu nama...Istina kod nas ostaje...U nama je...Mi smo Istina...Uistinu...Nismo siročad...Isus je s nama...Isus - Is-Ti-na...Isti-na...Isus živi...istina živi...A s njima - i mi...Istina je da je Isus u Ocu, i mi u Isusu...Dakle - i mi u Ocu...Isus u nama...Otac u nama...Isti smo...Istiniti...Tko ljubi Isusa - čuva zapovijedi...A tko čuva zapovijedi - ljubi Isusa...I Isus njega...I Otac nas...Isus će nam se očitovati...Istina će nam biti očita...Koju svijet ne vidi i ne poznaje...Ali - kod nas ostaje i u nama je...Istina...Branitelj...Isus u nama...Isus koji nas ljubi...I koji nam se očituje.
DĆ, 11.6.2014.
5. Vazmena nedjelja, 18.5.2014.
Ja sam put i istina i život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.« Riječ Gospodnja
Evanđeoska krunica:
1. koji reče: "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"
2. koji će kad ode,i pripravi nam mjesto, ponovo doći i uzeti nas k sebi da i mi budemo gdje je On
3. koji je put, istina i život
4. koji je u Ocu, i Otac u Njemu.
5. tko vjeruje u njega, činit će djela koja On čini; i veća će od njih činiti je On odlazi Ocu
Ne uznemirujmo se, vjerujmo i činit ćemo djela veća od Isusovih...
Moćemo li u to vjerovati...?! Zvuči gotovo nemoguće, ali ako vjerujemo "u Isusa Krista, sina Očeva jedinoga, koji je začet po Duhu Svetomu...", trebamo vjerovati i Njegovim riječima, obećanjima...trebamo znati da je On put, istina i život...Jedini pravi put, jedina istina i jedini život - onaj Vječni...Otvorimo se djelovanju Njegova Duha, dozvolimo da se oni nastane u nama, i djeluju po nama....Da nas u potpunosti prožmu, preuzmu...Da ne živim više ja, nego Krist u meni...Da mi budemo u Ocu, i Otac u nama...Kako bismo mogli činiti i veća djela od Isusovih - jer On odlazi Ocu...A nitko ne dolazi Ocu - osim po Njemu...Kao Putu...Putu prema Istini, Životu...Putu prema Ocu...Koji je Ljubav. Da nam bude kao Isusu..."Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja." Živo svjedočanstvo ovih dana, dobivamo u liku i gostovanju Lile Rose, američke pro-life aktivistice, koja svojim nastupom, riječima, živo svjedoči Božju prisutnost, svoju molitvu Bogu: "Use me - Iskoristi me!" - i svoj poticaj nama, da se i mi jednako tako stavimo Bogu na raspolaganje...Kako bismo činili i djela veća od Isusovih...jer On odlazi Ocu.
DĆ, 18.5.2014.
4. Vazmena nedjelja - Nedjelja Dobrog Pastira, 11.05.2014.
Ja sam vrata ovcama.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji je rekao: "Tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, kradljivac je i razbojinik. Tko na vrata ulazi, pastir je ovaca."
2. koji ovce svoje zove imenompa ih izvodi
3. čije ovce slušaju njegov glas, idu za njim, jer poznaju njegov glas
4. koji je vrata ovcama, tko kroz njega uđe, spasit će se,
5. koji dođe da život imamo, u izobilju da ga imamo
Vrata i vratari...
Često se iz ovog odlomka iščitava, kako je Isus dobri pastir...No, odlomak je kompleksan i višeslojan...Jer Isus sam u tumačenju vlastite usporedbe, ne korisiti sliku pastira, već - sliku vrata...On je vrata...Kroz koja treba ulaziti, izlaziti i pašu nalaziti...Kroz ista vrata ulaze, izlaze i pastiri i ovce...Imamo i vratara...Sve to su naši svećenici, vratari, pastiri...Kome zaključaju, bit će zaključano...Kome otvore, bit će otvoreno...Svećenici, župnici...Ulaze na vrata, kroz Isusa...Zovu imenom svoje župljane, poznaju ih ponaosob...Pred njima ide...A oni za njim -jer poznaju njega, poznaju njegov glas...Svećenici, nemojte biti tuđinci svome puku, svojim ovcama...Jer za tuđincem - ovce ne idu...Bježe od njega, jer glasa njegova ne poznaju...Svatko tko u ovčinjak, župu, srca ljudi, ne ulazi kroz vrata, kroz Isusa, nego drugdje preskače - kradljivac je i razbojnik...Nemojte to biti...Budite pastiri...Dobri Pastiri...Pomozite nam da zajedno s vama, imamo život u izobilju...Kroz Isusova vrata! Hvala vam!
DĆ, 10.5.2014.
3. Vazmena nedjelja,, 4.5.2014.
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. čija su dvojica učenika putovala u Emaus
2.koji se približi učenicima dok su razgovarali i raspravljali i pođe s njima
3. koji upita nije li trebalo da Krist sve to pretrpi da uđe u svoju slavu
4. koji počevši od Mojsija i svih prororak, protumači što u svim Pismima ima o njemu
5. koji bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, te im davaše, a njima se otvore oči,te ga prepoznaše, a on im iščezne s očiju
Prepoznaše ga u vožnji bicikla...
Slično kao što apostoli susretoše Isusa, i blagovaše s njime, prepoznavši ga tek po lomljenju kruha, tako u nedjelju 4. svibnja, 30-ak biciklista iz čitave Hrvatske, koji su krenuli iz 7 gradova i marijanskih svetišta koja je pohodio papa, prema Banja Luci, imaše prilike za osobni susret s biskupom Komaricom, i prepoznavanje i osijećanje pravog Božjeg duha u njemu i po njemu...On postade jedan od njih, sjede s njima čak i na bicikl, zajedno se uputiše prema središtu, prema odredištu...Zajednička vožnja, zajedničko blagovanje, zajednički blagoslov, ozarenost, sreća..."Nije li gorjelo srce u nama, dok bijasmo zajedno..." Nezaboravan doživljaj, nezaboravno iskustov, prepuno dojmova, i svjedočanstava " s puta" i "sa Susreta..."
Neka svi naši susreti upale srca oko nas, neka nam se svima otvore oči, za Susret, za prepoznavanje, za blagoslov, za davanje, za dijeljenje...
Hvala svima!
DĆ, 10.5.2014.
2. Vazmena nedjelja - Nedjelja Božanskog Milosrđa - Papina kanonizacija, 27.4.2014.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Riječ Gospodnja.
Evanđeoska krunica:
1. koji uskrsnuo dođe, stane u sredinu i reče učenicima: "Mir vama!", te im pokaza svoje ruke i bok
2. čiji učenici se obradovaše vidjevši Gospodina
3. koji ponovo reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."
4. koji dahne u učenike i kaže: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpušaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
5. koji reče Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju
U nedjelju Božanskog milosrđa, neki od nas će imati milost naći se u Rimu, u povijesnom trenutku kanonizacije dvaju Papa, i sudjelovati u velebnom doživljaju...Neki će, možda, poput Tome - propustiti veličanstveni trenutak Susreta...I - neće povjerovati, dok i sami ne osjete, dodirnu, opipaju...Ali Isus će doći i k njima, iz Jeruzelema, iz Rima, iz središta srca...I reći - Mir vama! Dodirni me! Pogledaj me! Prožmi me...Budi vjeran! Kao što sam ja vjeran...Kao što prožimam - zatvorena vrata, zatvorena srca...Svojom rukom u Tvoj bok...Dubinski, cjelovito, potpuno...
Predajmo se tom dodiru...Uzajamnom i snažnom...Dodirnimo Isusa i dozvolimo da On dodirne nas...Kako nas je dodirivao tijekom pontifikata nezaboravnog Pape...Našeg suvremenika...Našeg sunarodnjaka - u svakom smislu i pogledu...Našeg uzora...Vidjeli smo ga...Živjeli smo s njime...Proživljavali smo s njime - povijesne mijene, prelaske tisućljeća...Kroz otvorena vrata...Kristu! Ne bojte se! Samo vjerujte! I bit ćete Blaženi...Bit ćete Sveti! Kao i Sveti Otac! Santo Subito!
Amen! Aleluja!
Vidimo se u Rimu!
DĆ, 26.4.2014.
Sretan Uskrs - 20.4.2014.
Trebalo je da Isus ustane od mrvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Evanđeoska krunica:
1. na čiji grob, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena i opazi da je kamen s groba dignut
2. za kojeg Magdalena reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
3. na čiji grob se uputiše Petar i drugi učenik, opaze povoje gdje leže i ubrus
4.u čijem praznom grobu drugi učenik vidje i povjerova
5. o kojem je pisano da treba ustati od mrtvih
Uđimo u Grob!
Nije dovoljno samo zaputiti se...Htjeti...Treba znati savladati strah...Preći granicu Groba...Granicu života i smrti...Ovozemaljskog i Nebeskog...Usuditi se! Ne ustuknuti...Izvan groba vidimo samo izvanjsko...Da je kamen dignut...I ništa više...I ništa manje...Trčimo dalje...Tražimo pomoć...Trebaju nam drugi...Ne možemo sami...Možemo trčati u istom smjeru, prestizati se...Možemo čak stići prvi...Uz dignut kamen, ugledati i povoje gdje leže...Ali sve dok se ne usudimo Ući...Ući u grob...U misterij Uskrsa - ne shvaćamo ništa...Treba nam Petar - Stijena - da zamijeni dignutu stijenu, da se usudi - konačno Ući...Ući u grob...Okupiti se u grobu...Kako bismo vidjeli i povjerovali...Pređimo prag groba...Kako bismo prešli prag nade...Uđimo u Kristov grob, s Petrom. Zbunjeni, preplašeni, razočarani...Sami...Ali - Uđimo...Prestanimo se samo izdaleka nadvirivati...Uđimo u ono čega se najviše bojimo...Kako bismo konačno vidjeli i povjerovali...I sa dna groba - ugledali Kristovo Svjetlo! Kako bismo shvatili da On nije tu...I spoznali ono gdje zapravo Jest!
Sretan Uskrs! Iz praznog groba!
DĆ, 19.4.2014.
Nedjelja Muke Gospodnje - Cvjetnica , 13. 4.2014.
Evanđeoska krunica:
1. za kojeg glavari svećenički, na Judin upit: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?", odmjeriše trideset srebrnjaka
2. koji bijaše za stolom s dvanaestoricom, i dok su blagovali reče: "Jedan će me od vas izdati...Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."
3. koji uze kruh, izreče blagoslov, pa razlomi, uze čašu, zahvali i dade učenicima
4. koji se otpjevavši hvalospjeve, zaputi s učenicima prema Maslinskoj gori
5. koji reče:"Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene."
1. koji u Getsemaniju kaza učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."
2. kojeg spopade žalost i tjeskoba, pa im reče:"Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom."
3.koji nađe pozaspale učenike, pa reče Petru: "tako, zarniste moglijedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
4. koji po drugi put ode, pomoli se, dođe i nađe učenike pozaspale, opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi: "Oče moj!Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
5. koji dođe učenicima i reče im:"Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas!Sin čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo!"
Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?
Koja je naša cijena za Isusa? Trideset srebrnjaka? Ili puno više? Ili čak manje?
Ili mi ne bi? Nikad ne bi! Poput Petra: "Ako se svi sablazne o Tebe, ja se nikada neću!!!"
"Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne neću te zatajiti!" Tako rekoše i SVI učenici.
A svega par trenutaka kasnije, "Dođe učenicima,i nađe ih pozaspale, pa reče Petru; "Tako,zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?"
(nakon zakletvi o umiranju s njime...)
Dolazi Juda, "ljubi" Isusa...
Tada pristupe, podignu ruke na Isusa, i uhvate ga.
Jedina žrtva s druge strane - jedno odsiječeno uho...Uz Isusovo:"Vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu."
Tada ga SVI učenici ostave i pobjegnu.
...A Petar je išao za njim IZDALEKA (na sigurnoj udaljenosti...), do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima DA VIDI SVRŠETAK.
Uz Petrovo trostruko,nešto kasnije: "Ne znam što govoriš....Ne znam toga čovjeka...Ne znam toga čovjeka..."...I pijetlov Pjev.
Iziđe i gorko zaplaka.
A Juda? Kada vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!"...I bacivši srebrnjak u Hram, ode te se objesi. A glavari svećenički: "Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocijenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi..."
Koja je naša cijena za Isusa?
DĆ, 12.4.2014.
5. korizmena nedjelja - 6.4.2014.
Iv 11, 1-45
1. kojemu Lazarove sestre poručiše: "Gospodine, onaj kojeg ljubiš, bolestan je."
2. koji reče: "Bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
3. koji reče: "Hodi li tko danju, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu."
4. koji reče: "Ja se radujem što ne bijah ondje i to poradi vas da uzvjerujete."
5. koji kaza: "Uskrsnut će brat tvoj."
1. koji reče: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada."
2. koji vidje kako plaču i potresen u duhu i uzbuđen upita: Kamo ste ga položili?". I zaplaka.
3. koji ponovo potresen, pođe grobu i zapovijedi "Odvalite kamen!"
4. koji reče: "Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju!"
5. koji podiže oči i zahvali Ocu, te povika iza glasa: " Lazare, izlazi!", mrtvac iziđe, noge mu i ruke povezane povojima, a lice omotano ručnikom, pa Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
Odriješite ga i pustite neka ide!
Moć sakramenta ispovijedi slikovito je prikazana ovim odlomkom Evanđelja...Isusova potresenost i plač - zbog naše smrti, naših grijeha...Ali ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji...Možda smo već mrtvi, ali i mi ćemo začuti Isusov gromoglasni glas: "Lazare - izlazi!"
Marko, Ivana, Petra, Mijo, Igore - Izlazi!
Dosta je bilo!
Možda su i tebi ruke i noge povezane, lice omotano...Slijep si, sputan si, mrtav si!
Ali - Izlazi! Izlazi već jednom!
Izlazi iz grešnog stanja! Na danje svjetlo...Na svjetlo sakramenta ispovijedi...
Jer bez njega - još si sputan, još si slijep - potrebni su ti drugi, potreban ti je svećenik, da te konačno i zauvijek - odriješi i pusti neka ideš...
Možda će prvi koraci iza toga, biti nesigurni, nekako novi, ali -budi siguran, sve je to pod budnim okom svemoćnog Isusa...
Gdje je bio Gospodin dok smo griješili...? Da je bio ovdje, možda ne bismo umrli...
Ali - Isus je usrksnuće i život...Čak i ako umremo - živjet ćemo ! Bitno je samo, unatoč grijehu, unatoč smrti, nastaviti vjerovati u Njega...
Kao Marta, kao Marija..."Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji..."
Isus plače zbog naših grijeha...Potresen u duhu, i uzbuđen...
"Gle, kako nas ljubi!!!"
A Isus, ponovo potresen, prilazi nama, našem grobu, našoj pećini, na koju je navaljen kamen grijeha...
"Odvalite kamen!"
Ali već smo okorjeli, oguglali, već zaudaramo...
No Isus samo kaže: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju!"
Podigne oči, i kaže pred mrakom naše grobnice, pred konačnošću naše smrti:
"Oče, hvala ti što si me uslišao.
Ja sam znao da me svagda uslišavaš..."
I poviče iza glasa, zazove naše ime:
".....!"
"Izlazi!!!"
U susret Isusu! Na Svjetlo dana!
DĆ, 5.4.2014.
4. korizmena nedjelja - 30.3.2014.
Iv 9, 1-41
Evanđeoska krunica:
1. koji je prolazeći ugledao sljepca od rođenja
2. koji pljune na zemlju, od pljuvačke načini kal, pa sljepcu kalom premaza oči, a bijaše subota
3. o kojemu farizeji ispitivaše sljepca, a on reče: "Prorok je!"
4. koji reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!"
5. koji reče farizejima:"Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: "Vidimo", pa grijeh vaš ostaje."
Pogled Isusovim očima
Isuse, daj nam svoje oči, daj nam svoje Srce...Da gledamo Tvojim očima, i ljubimo Tvojim srcem...Da možemo priznati da sami ne vidimo, da ne znamo gledati, da ne ljubimo, da ne znamo ljubiti...Pomozi nam da uvidimo vlastito sljepilo...Pomozi da se na nama očituju djela Božja...Budi naš vid, budi naše Svjetlo...Bez svjetla ne vidimo, u mraku smo, slijepi...Osvijetli naš životni put...Pljuni na zemlju, kojom hodamo...Načini kal od naših krivih koraka, od naših grijeha...I pošalji nas u kupalište svete ispovijedi...Da odemo, umijemo se, ispovijedimo...I vratimo Tebi...Gledajući...U Tebe...Gledajući poput Tebe...
Otvori nam oči...Kao sljepcima od rođenja...Kao Samarijankama na Zdencu...Kao...Subotom, nedjeljom, radnim danom...Kada god želiš...
Pomozi nam da hrabro svjedočimo o Tebi, koliko god nas ispitivali, propitkivali, provjeravali, sumnjičili...Daj da bez straha pred svima priznajemo i svjedočimo da si Ti Krist...Bez obzira na posljedice, na skrupule, na...
Daj da budemo Tvoji učenici...Bilo to pred drugima pohvalno, ili za osudu...Budimo konstantni, Tvoji - konstantno Tvoji...Neovisno o ljudskim osudama, predrasudama...
Ako nas i "izbace", ako nam tko učini nažao, Ti ćeš to "dočuti"...Potražiti nas, naći...I ponovo pitati o našoj vjeri...I reći: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!"...Isuse,budi s nama, razgovaraj s nama...Kao sa sljepcem, kao sa Samarijankom...Pokaži nam se...Govori s nama! Budi Onaj koji s nama govori...U našem grijehu, u našoj sljepoći...O našem grijehu, o našoj sljepoći...Dok ne iščeznu...I ostaneš samo Ti...Ti koji s nama govoriš...
Da mognemo reći: "Vjerujem,Gospodine!" i baciti se ničice...
Jer tek nakon što ugledamo svoj grijeh, svoju sljepoću, moći ćemo ugledati Tebe...
Jesmo li slijepi? Ili "Vidimo"...Što mi to vidimo...I čijim očima...
Isuse, daj da Tvojim Očima, vidimo - Tebe!
DĆ, 29.03.2014.
3. korizmena nedjelja - 23.3.2014.
Iv 4,5-21
Evanđeoska Krunica:
1. koji je umoran od puta sjedio na zdencu
2. koji reče ženi Samarijanki: "Daj mi piti!"
3. koji daje vode žive, koja postaje izvorom vode, koja struji u život vječni
4. koji reče da će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini, jer takve upravo klanjatelje trži Otac
5. koji reče: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo."
Zdenac kao Zrcalo...
Isus u našoj svakodnevici...Dok idemo na plac...U shopping centar...Platiti račune...Možda ga sretnemo negdje na šalteru...Za pultom...Gdje mu se ne nadamo...Gdje ga ne očekujemo...Ali On se svugdje i svuda nada nama...Očekuje nas...Osobno...Kao takve...Obraća nam se...Kako bismo se mi - obratili Njemu...Traži nešto od nas...Neku sitnu uslugu...Nešto što mi trebamo za sebe...Radi čega smo došli tamo gdje smo došli...Ali On - mijenja našu prespektivu...Preusmijerava naš tijek...Mi smo htjeli zahvatiti vode, za sebe, a On - traži piti od nas...Zaustavlja nas...Zbunjuje...Mijenja našu percepciju...Traži od nas nešto, ali samo za to kako bismo mi ono što zapravo trebamo, potražili na pravom mjestu - kod Njega...City Centar One - "Kod Isusa!"...Jesi li ti veći od našeg Investitora....Koji nam dade ovaj centar...I sam je ovdje kupovao..."
Tko troši ovdje, opet će potrošiti, a tko nabavlja kod Mene, zadovoljit će sve što mu je ikada trebalo, moja Ljubav počet će izvirati iz njega, i strujati među drugima, u život vječni...
Daj mi toga...Da ne moram opet ovdje trošiti...Sredstva na računu su pri kraju...
I naši frendovi kupuju u ovom centru, a Ti kažeš da kod Tebe treba nabavljati...
Ono Nematerijalno...U duhu i istini...
Bog je duh. Nematerijalan. i Njemu se treba klanjati...U duhu. I istini.
Čujemo li Isusov glas...Molitva je razgovor s Bogom...Jesmo li ikada u njoj začuli Isusovo: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"
Ili se kao učenici čudimo što netko razgovara s Isusom, što Isus razgovara s nekim...Tražimo li mi samo od Isusa...Ili se zaustavimo, zamislimo, pa pitamo Njega: "Što tražiš?" ili što, o čemu: "razgovaraš s njim, s njom..."...
Zagledamo li se ikada u svoje navike, šprance po kojima živimo...Zaustavimo li se...Zagrebemo li ispod površine...? Zagledamo li se u tu vodu, koju svaki dan pijemo...Vidimo li na njenoj površini svoj odraz...Svoj pravi odraz...Svoj obraz...Imamo li ga...?
Žena je vidjevši Isusa, na kraju ugledala sebe, pa otišla pozivati druge da vide njega..."Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila..."
Da to nije Krist?
Izvor žive vode, koji traži piti...
A učenici ga nutkaju - jesti...Ali - opet nije dobro...Niti ta njihova hrana - nije ona prava..."Hraniti se valja jelom koje oni ne poznaju..."
Isusova voda postaje izvorom vode koja struji u život vječni.
Isusovo jelo je vršiti volju Onoga koji ga posla i dovršiti djelo njegovo...Vršiti i dovršiti...
Podignite oči! Pogledajte polja! Prirodu...Da se zajedno radujemo...Besplatnim darovima Božjim...Oko kojih se nismo trudili...Drugi su se trudili, a mi smo ušli u trud njihov...
Ogledajmo se oko sebe...Pogledajmo u sebe...Kako bismo ugledali Njega...
DĆ, 22.3.2014.
2. korizmena nedjelja - 16.3.2014.
Mt 17,1-9
1.koji uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, te ih povede na goru visoku u osamu i preobrazi se pred njima
2.kojem zasja lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost
3. kojem se ukazahu Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime, a Petar reče: "Dobro nam je ovdje biti. Načinit ću ovdje tri sjenice."
4. za kojeg glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"
5. koji pristupi prestrašenim učenicima, dotakne ih i reče: "Ustanite, ne bojte se!"
Korizmena gora
Zamislimo vrijeme Korizme, kao goru visoku, osamu - na koju nas vodi Isus, osobno, poimence, baš nas, mene, Petra, Jakova i brata mu Ivana, Tebe...Krenuli smo s Isusom, nekako počašćeni što je baš nas poveo, baš nas izabrao...Ne znamo što nas sve na toj gori čeka...Težak uspon, to svakako...Ali što će se dogoditi na njenom vrhuncu, vrhuncu Korizme - ne možemo niti pretpostaviti...Doživljaj je istovremeno i univerzalan, i individualan...
Isusova lice zasja kao Sunce...Haljine mu postadoše bijele kao svjetlost...Eto, i nama pomalo sviće proljetno sunce, haljine prirode se krase cvjetnim uzorcima, najrazličitijih boja, i prekrasnih oblika, na koje već sam pogled ushićuje dušu...
Hoćemo li u toj ljepoti, kroz tu ljepotu, vidjeti, doživjeti, prepoznati, još nešto, još nekoga...?Tko će se nama sve ukazati, kroz ovu Korizmu...Čije ćemo primjere slijediti, koje hagiografije...S kime ćemo se sve družiti, i razgovarati tijekom Korizme...S kojim od tih svetačkih likova i uzora, ćemo poželjeti dulje boraviti, u istoj duhovnoj sjenici...
Ali ne prepustimo se opsjenama i varkama, dozvolimo da nas obuhvati, zasjeni, "oblak" viših spoznaja, da u svakom od tih svetačkih i proročkih likova, prepoznamo Njega - Sina ljubljenoga, shvatimo Njegovu milinu...Poslušamo ga...Ne samo onako površno, osluhnuvši...Nego baš dubinski, životno - poslušati - Čuti...! I kako ćemo reagirati, kada konačno uistinu - Čujemo..."Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju...I silno se prestrašiše..."
Ali nije dovoljno - samo Čuti...Treba osjetiti - svim osjetilima...Srcem!
Licem na zemlji, Osjetiti - kako Isus pristupa...Dotiče nas...Govori - podiže, hrabri..."Ustanite, ne bojte se!"
Lica su im bila na zemlji, dakle, u tom trenutku, nisu ga vidjeli...Samo su osjetili Njegovu prisutnost, čuli blagi glas..."Ustanite, ne bojte se!"
I tek tada - "Podigoše oči..."...Ne vidješe nikoga doli Isusa sama...
Kada ćemo mi tako izoštriti vid našeg srca...Da ne vidimo ništa i nikoga - doli Isusa sama...
Ostanimo koji trenutak, u tome - Trenutku...Vidimo Ga, gledajmo Ga, ugledajmo Ga...Ugledajmo se u Njega...
To je Korizma...To je Bit Korizme...Ne vidjeti nikoga doli Isusa sama...
I tek kada to postignemo, smijemo - sići s gore...Među ljude...
Gledajući sada i njih tim drugim, drugačijim - sada Isusovim očima...
Gledajmo, i - djelujmo...
Ali - nikome ne kazujmo...Do Uskrsa! Dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne...
I onda - radosno svjedočimo - o našim korizmenim viđenjima i iskustvima...!
DĆ, 15.3.2014.
1. korizmena nedjelja - 9.3.2014.
Mt 4, 1-11
1. kojeg Duh odvede u pustinju da ga đavao iskuša
2. koji propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje
3.koji odgovori napasniku : "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta."
4. koji kaza đavlu: "Ne iskušavaj Gopsodina, Boga svojega!"
5. koji reče sotoni: "Odlazi, Sotono! Pisano je: Gospodinu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"
6.kojega pusti đavao, a nađeli pristupili i služili mu
Korizmene kontradikcije
Duh odvede Isusa u pustinju - da ga iskuša đavao...
Isus posti četrdeset dana i četrdeset noći, te napokon ogladnje...Tada mu pristupi napasnik...
Dakle pristupa u našim slabostima, potrebama...Dok smo nepokolebljivi u postu, molitvi, sve je dobro - ali čim malo popustimo,posustanemo - pristupa on...
Traži i prepoznaje naše slabe točke, najosobnije potrebe...Trenutke slabosti...Ali poanta nije u zadovoljenju tjelesnih potreba - kao što je rečeno baš u prošlonedjeljnom Evanđelju - ne brinite se tjeskobno, što ćete jesti, što ćete piti...Zna Otac naš nebeski da nam je sve to potrebno...A mi tražimo Kraljevstvo Nebesko, riječi iz Božjih usta...Krista - koji je Utjelovljena Riječ...
Ne iskušavajmo i mi Gospodina, našim prizemnim zahtjevima i molbama i molitvama...Otjerajmo sotonu - postom i molitvom, posebno u ovom svetom vremenu...Gospodinu Bogu svom se klanjajmo i njemu jedinom služimo...Ne svojim napastima, svojim hirovima, svojim slabostima, svojim porocima...
Iskoristimo Korizmu za odvikavanje od svih vrsta grijeha i poroka...Kako bi nas pustio đavao, a pristupili anđeli i služili, ne nama, već zajedno s nama Gospodinu...I klanjali se zajedno s nama, i mi zajedno s njima...Jedino Gospodinu Bogu svom, Gospodinu Bogu našemu...
DĆ, 8.3.2014.
8. nedjelja k. g. - 2.3.2014.
Mt 6,24-34
Evanđeoska krunica:
1. koji je rekao da nitko ne može služiti dvojici gospodara, ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
2. koji je rekao: "Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
3. koji nas potiče: "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?"
4. Za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Zna Otac Vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
5. Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.
Lijepo i ohrabrujuće...
Dva gospodara: Bog ili bogatstvo? Dva stila života: vjera i pouzdanje u providnost, ili tjeskobna briga za sutra...Sami biramo svoj stil. Ako se previše brinemo oko svakodnevnoga, materijalnoga, kao da preziremo Boga...Preuzetni smo, ne vjerujemo da je život vredniji od jela. I tijelo od odijela...A na analogan način - i duša od tijela...Proljeće je...Ptice nebeske počinju veselo cvrkutati...Poslušajmo ih...Pogledajmo ih...Prvi vjesnici proljeća, jaglaci, šafrani, ljiljani, iznova niču, rastu, farbaju naše livade, s prvim zrakama proljetnog sunca...Ne muče se, ne predu...Samo - Rastu...Nebeski bijeli...Sunčevski žuti...Moderno lila...Uz najveći trud, ne uspijevamo ni približno kopirati njihov - uvijek modni stil...Koliko truda, obilazaka dućana, traženja popusta, kombiniranja, isprobavanja, premjeravanja, prebrojavanja - da se uspijemo odijenuti koliko toliko u skladu s trendovima, vremenskim prilikama, našim potrebama i financijskim mogućnostima...Koliko kalkulacija, rastezanja mjesečnih financijskih konstrukcija, da si uspijemo priuštiti taj žuđeni komad tekstila...Ali ne pridajimo tome toliko važnosti...Radije pri sezonskoj promjeni odjeće u garderobnim ormarima, pogledajmo što nam je u njima viška, što već dulje nismo nosili, bez čega zapravo možemo, i - obradujmo time neku siromašnu obitelj, s brojnom djecom - razveselimo njih, onim čime smo htjeli razveseliti sebe...Zna Otac da im je to potrebno, a nama vjerojatno i nije...Postanimo dio prirode, dio cjeline, dio društva, ogrnimo jedni druge...Plaštem Kraljevstva...i pravednosti Njegovom...Dajmo mi ono što je pravedno, onima koji nemaju...A nama će se dodati baš ono što treba nama...Ne brinimo se za sutra...Svoje sutra...Brinimo se za sutra onog drugog - bližnjega...Učinimo da se njegovo sutra samo pobrine za se...Da njihovim danima bude dosta zla njihova...A Sunce providnosti, i kraljevske pravednosti, granut će i nama, ogrnut će i nas, odjenuti, nahraniti - kao Salomona u slavi, kao - ljubičicu na livadi, kao ptičicu nebesku...Jedna lasta ne čini proljeće...Ali puno njih - okupljenih oko svoga Kralja, svoga Kraljevstva - čini da se sve svima dodaje...Čini da nas hrani nebeski Otac - može li ukusnije? Čini da nas odijeva sam Bog - može li skladnije?
Dovoljno je najprije potražiti Kraljevstvo...I pravednost njegovu...Netko je nedavno zgodno komentirao - možda Isus zapravo nije umnožio kruhove - možda je samo promijenio srca ljudi...
DĆ, 1.3.2014.
7. nedjelja k.g - 23.2.2014
Mt 5,38-48
Evanđeoska krunica:
1. koji je rekao:"Ne opirite se Zlomu!... Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onome tko se hoće domoći tvoje donje haljine, prepusti mu i gornju."
2. koji reče: "Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.
3. koji je rekao: "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima."
4. koji je pitao: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Ako pozdravljate samo braću, što osobito činite?"
5. koji reče: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"
Superlativ savršenosti
Eto - naslov je pomalo kontradiktoran sam po sebi...Potiče na pitanje - može li se biti savršeniji od savršenog? Ljudski gledano - teško i gotovo nemoguće...Ali uz Isusa - sve je moguće...Uz Isusa, iz dana u dan, iz situacije u situaciju, treba znati nadilaziti samog sebe...Nadilaziti maksimum svojih mogućnosti...Prije dvije nedjelje počeo nas je poticati - usporedbom sa solju i svjetlom...Prošle nedjelje - komparirati nas sa pismoznancima i farizejima - tražeći da budemo - pravedniji od njih...A ove nedjelje - stupnjevanje ne prestaje - zahtjevi na nas su sve veći - dakle ne samo biti sol zemlje i svjetlo svijeta, ne samo pravedniji od farizeja i pismoznanaca, nego sada još i "sinovi Oca na nebesima, savršeni kao što je savršen Otac nebeski..."!?!?
Prošle nedjelje tražio je da se ne srdimo na brata, da se pomirimo s njime, da se nagodimo s protivnikom...Da odbacimo od sebe sve što nas sablažnjava, da se ničim ne zaklinjemo....
A sada još više, još zahtjevnije...Ne samo da se ne srdimo, da se pomirimo, da se nagodimo...Nego da se "ne opiremo Zlomu..."!? Da okrenemo i drugi obraz, prepustimo i drugu haljinu, pređemo i drugu milju...Ne samo jedan obraz, jednu haljinu, jednu milju...Nego i drugu...I treću...Podati, pozajmiti...Ljubiti bližnjega, a neprijatelja - ne samo ne mrziti - nego i njega - još i ljubiti!!! Ne samo dati drugi obraz, drugu haljinu, drugu milju...Nego - još i moliti za progonitelje...Da budemo sinovi svoga Oca koji je na nebesima...Da ga budemo dostojni baš tako zazivati svakoga dana: "Oče naš, koji jesi na nebesima..." Tu jednostavnu svakodnevnu molitvu, koju nas je sam Isus naučio, moći ćemo s pravom izgovarati, ako i samo ako - budemo - "ljubili neprijatelje...molili za one koji nas progone..." Jer je Otac - kao i Sunce...Nad zlima i dobrima...Kao i kiša - za pravednike i nepravednike...Sunce je savršeno...Kiša je dakle savršena...Otac nebeski je savršen...
Pa i mi moramo biti poput njih...Ne polovični, ne djelomični, ne mjestimični...Već apsolutni, cjeloviti, sebedarni - kao Sunce, kao kiša, kao Otac...Nad zlima i dobrima, za pravednike i nepravednike...
Ako ljubimo samo one koji nas ljube - kakva li nam plaća?
Ako pozdravljamo samo braću, što osobito činimo?
Budimo pravedniji od carinika i farizeja...Budimo različiti od pogana...
Budimo savršeni - kao Sunce, kao kiša, kao Otac nebeski...
DĆ, 22.2.2014.
6.nedjelja k.g. - 16.2.2014.
Mt 5, 17-37
Evanđeoska krunica:
1. koji nije došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego ispuniti
2. koji je rekao da će svaki koji se srdi na brata svoga biti podvrgnut sudu, Vijeću ili ognju paklenome
3. koji je rekao bolje da propadne jedan od udova, nego da cijelo tijelo bude bačeno u pakao
4. koji je govorio "Ne kunite se nikako!"
5. koji je rekao:"Vaša riječ neka bude: "Da, da -ne,ne!" Što je više od toga,od Zloga je.
Zakon, pravednost, srdžba, preljub, rastava i zakletva - smjernice za Brak...
Današnje Evanđelje, logičan je nastavak i dodatno tumačenje onoga od prošle nedjelje - o soli zemlje i svjetlu svijeta...Ovdje kao da dobivamo konkretnije upute, kako to biti - kako svijetliti i soliti...Na konkretnim primjerima, a sve nekako vezano i uz brak i bračni život:
1. Držati se Zakona - Svetog Pisma - "ispunjavati ga..."
Ne pametovati, ne tumačiti zakone na svoj ljudski način, nego se otvoriti nadahnućima i tumačenjima Duha...Jer tko god ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi (od poštivanja nedjelje na dalje...) i tako nauči ljude - "najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom..."...Ovdje je jedino zbunjujuće, što će i taj biti u kraljevstvu nebeskom, samo što će biti najmanji...Možda zato što se ipak trudio, na način kako je on to shvaćao...
A zapovijed nije dovoljno samo vršiti, već i "druge učiti" - jer tada ćemo biti veliki u kraljevstvu nebeskom...Dakle - ne ide jedno bez drugoga - ne možemo druge učiti, a sami ne vršiti...Niti vršiti, a ne učiti druge...Zapravo je najbolje učiti ih - vlastitim primjerom...Svakoga, a posebno - bračnog druga...
Biti pravedan! Pravedniji "od pismoznanaca i farizeja"...Jer,inače - "Ne,nećemo ući u kraljevstvo nebesko..."...Dakle ne osuđivati druge,ne zgražati se - već jednostavno - biti pametniji, biti - pravedniji...Ugledati se u Dobro, a izdići iznad - lošega...Krčiti svoj duhovni put...Biti pravedniji od svoje - bolje polovice...Biti - bolja polovica...
Ne osuđivati, i ne - srditi se...Ne vrijeđati...Miriti se...Nagoditi se...Riješiti se najprije svojih dugova- prema drugima,prema braći, posebno prema bračnom drugu...I tek onda prinositi dar Gospodinu..."Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim..."...Koliko se tek ovaj dio odnosi na bračne razmirice, i nesuglasice...Jer one koje smo nekada častili najljepšim komplimentima,u braku često "častimo" ovakvim riječima...Ko će koga - nego svoj svoga...Pripazimo na vokabular!
Ne činiti preljuba...Ni pogledom, ni srcem...A još manje - tijelom...I djelom...Dakle - ni mišlju, ni riječju, ni djelom...Ni propustom...Kako su govorili naši stari - kud ode misao, ode i riječ, kud ode riječ, ode i djelo...Kud ode djelo - ode i duša....Bdjeti...I najmanje zlo - iskopati, baciti od sebe, odsijeći...Jer bolje da propadne površni gušt, površni užitak, površni flert, nego da cijelo tijelo - tj. oba - odu u u pakao...Jer,izvan braka - uvijek se radi o dvoje - o dva tijela...
A u braku - biti uistinu - jedno tijelo, i jedna duša...Paziti na svoj brak, na svoje "jedno tijelo", da "cijelo tijelo, cijeli brak - ne ode u pakao..."
I zadnji dio Evanđelja - zapravo se odnosi prvenstveno na brak:"Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve." Paziti kako ulazimo u brak, kako i čime se zaklinjemo...Jer svojim snagama,svojom glavom, ne možemo ništa, "ni jedne vlasi ne možemo učiniti bijelom ili crnom..."...Sve je u Božjim rukama, prepustimo se zajedno Njemu i recimo svoje: "Da,da..." ili "Ne, ne..." - i držimo se toga...Jer - što je više od toga, "od Zloga je"...
DĆ, 15.2.2014.
5. nedjelja k.g - 9.2.2014.
Mt 5, 13-16
Evanđeoska krunica:
1. koji je rekao da smo mi sol zemlje,
2.koji je pitao ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti, nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze
3. koji je rekao da smo svjetlost svijeta i da se ne može sakriti grad što leži na gori
4. koji je rekao da se ne užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući
5. koji potiče da svijetli naša svijetlost pred ljudima, da vide naša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima
Slana svjetlost i sjajna sol
Današnje Evanđelje nudi obilje mogućnosti za promišljanje, za igru riječi, za kombiniranje...A kombinacije mogu biti dobitne, ili gubitne...Izaberimo svoju, izaberimo onu pravu...Hoćemo li ostati sol zemlje...Ili - obljutaviti...? Mi smo na izvoru, mi smo u solani, ne dopustimo da nas se baci van, pa da ljudi po nama gaze...Tako bi bilo ako obljutavimo, ako se udaljimo od izvora, od Crkve, ako počnemo "vjerovati u Boga, ali u Crkvu ne", i razne druge - gubitne kombinacije...Svako primanje svetih sakramenata, na dostojan i ispravan način, je novo osoljavanje, osokoljavanje, naše vjere, našeg života, pa tako i čitavog društva...Imajmo soli u glavi, ali što je još najvažnije - u srcu...Budimo to zrnce, koje popravlja okus svakodnevice...Koje pomaže drugima da se ne prokliznu, na tankom ledu, svakodnevnih izazova...Budimo sol, dajmo okusa, budimo trenje, koje pomaže održati ranvotežu, u srcu, u društvu, u svojoj okolini...
Budimo svjetlost, koju se ne može sakriti...Svjetlo do svjetla, prozor do prozora, prostor do prostora - čitav grad...Na visokoj gori...Na Crkvi...Svjetlo koje se ne može ugastiti, zatamniti, poklopiti...Već svijećnjak - koji svijetli svima u kući, u gradu, u domovini, svijetu...Svijećnjak - sa 7 krakova - poput onog - starozavjetnog...Svijećnjak - sa 7 svetih sakramenata...Neka naša svjetlost svijetli pred ljudima, ali neka ne potječe od ljudi, već od Oca našega na nebesima, kako bi svi vidjeli tu svjetlost, Njegovu, a ne našu - naša dobra djela, samo su odraz te svjetlosti - neka se ona vidi, neka se ona vide, ali ne na našu slavu - već na slavu i čast Oca našega na nebesima...AMDG! Sve na veću slavu Božju! I svjetlost i sol!
DĆ, 8.2.2014.
Prikazanje Gospodinovo. Svijećnica - 2.2.2014.
Lk 2, 22-40
22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. 25Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" 36A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. 38Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. 39Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Evanđeoska krunica:
1. kojega poniješe u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem
2. uz kojega prinesoše žrtvu: dvije grlice
3. kojega primi u naručje starac Šimun i blagoslovi Bogariječima: "Vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."
4. za kojega starac Šimun reče Mariji:"Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
5. koji je kao dijete rastao, jačo i napunjao se mudrosti i milost je Božja bila na njemu
Zakon i Duh
Sva događanja, sve akcije i aktivnosti iz ovog odlomka, ponukane su bilo ispunjenjem Zakona, bilo poticajima Duha...
Isusovi roditelji poniješe ga u Jeruzalem " da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem"...Šimun, "pravedan i bogobojazan" (znači - vršio je Zakon...) - iščekivaše Utjehu Izraelovu (kako lijep naziv za Gospodina - Utjehu hrvatsku...), i "Duh Sveti bijaše na njemu." (prirodna posljedica njegove pravednosti i bogobojaznosti...)...Tu je i živa komunikacija između pravednog starca i Duha Svetoga..."Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega..."...Duh Sveti mu objavljuje, Duh Sveti ga nuka, potiče.."Ponukan od Duha, dođe u Hram..."...A roditelji istovremeno uniješe Isusa "da obave što o njemu propisuje Zakon"...Kako lijepi sklad između poslušnosti Zakonu i poticaja Duha - harmonija, koordiniranost, usklađenost...
Do vrhunca susreta - čitavom dušom i tijelom "primi Isusa u naručje"...Kakav božanstveni trenutak, Šimunova nježnost, roditeljsko povjerenje, Isusova predanost - iz naručja u naručje...Iz naručja roditeljskog, u naručje Šimunovo...(Nije li slično i nama u trenutku primanja Svete Pričesti...)...Uistinu trenutak blagoslova, trenutak za blagoslivljanje Boga..."Vidješe oči moje, spasenje tvoje..."...Primiše ruke moje, u naručje svoje, spasenje tvoje...Oči, ruke, srce, duša...Šimun blagoslivlje, otac i majka se dive...Vrhunac divote...Šimun je prepun blagoslova, drži malog Isusa u naručju, blagoslivlje Boga, blagoslivlje Isusove roditelje, koji se dive...
I onda nagli obrat, rez, stres...Iz te blagosti, miline, divote - odjednom Mač! Zarinut u srce! U dušu...U srž...U Gospinu dušu...
Kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca...Što god to značilo...A možda se to uistinu događa i dan danas....Možda baš u trenutku primanja Svete Pričesti, primanja Isusa...Ukoliko nismo čiste duše i čista srca, kao starac Šimun u tom trenutku, možda baš zato i baš tada - mač probode Gospinu dušu...Pazimo kako i kada primamo Isusa...Pazimo da naše pričeščivanje, ne bude - mač za Gospino srce...
I u tom šokantnom trenutku, u liku ostarjele proročice Ane, "veoma odmakle u godinama..." - ima ih, piše, točno osamdeset i četiri...Ona ne napušta Hrama,već "postovima i molitvama danju i noću služi Bogu...", pripremajući se možda baš za ovaj trenutak...Jer i ona, zasigurno potaknuta Duhom Svetim, baš kao i starac Šimun "upravo u taj čas nadođe..."...I kao što Šimun blagoslivlje Boga, ona Boga hvali...I svima koji iščekivahu otkupljenje, pripovijeda o Djetetu...O tom čudesnom susretu...
Josip i Marija se prepuni dojmova, vratiše u Galileju, u svoj grad - Nazaret.. " A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu."
Poštujmo Zakon, osluškujmo nadahnuća Duha...Pa ćemo, kojoj god generaciji pripadali, od dječje, do poodmakle dobi, jačati, napunjati se mudrosti, i milost će Božja biti na nama...
DĆ, 1.2.2014.
Mt 4, 12-23
12A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: 1515 Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 1616 narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 18Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. 19I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" 20Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. 21Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. 22Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. 23I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Evanđeoska krunica:
1. koji se čuvši da je Ivan predan, povuče u Galileju
2. koji ostavi Nazaret, te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more
3. koji je propovijedao: "Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
4. koji prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, gdje bacaju mreže u more
5. koji pozva ribare: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!"
Isus uz more, Isus u snijegu...
Zašto ne?! Jer kao što je onomad prolazio uz more, i gledao braću gdje bacaju mreže u more, ili gdje sa ocem svojim, krpaju mreže, možda baš ovih dana prolazi i kroz naše gradove, i gleda braću, ukućane, kako lopatama razgrću snijeg, kako krče puteve kroz snježne nanose, "u znoju lica svoga..."...I kaže im: "Hajdete za mnom, krčit ćete puteve dušama prema kraljevstvu nebeskom..."....Oni ostave lopate i pođu za njim...Druga dvojica ostave kuću i oca u njoj, i pođu za njim...I obilazio je Isus dalje svom Hrvatskom, naučavajući po crkvama, katoličkim, pravoslavnim, protestantskim, na kraju ekumenskog tjedna, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu, hrvatskom narodu, manjinskim narodima...Jedni ostaviše lopate, drugi kuću, jedni volan i auto, koji je zapeo negdje u snijegu, jedni radno mjesto, do kojega su jedva došli, koje im je izvor egzistencije...Ostaviše - i pođoše za Njim...Ili - ne ostaviše, i ostadoše gdje su bili...Ili - ostaviše u duhovnom smislu, kao mjesto prioriteta, i pijeteta, i pođoše za Njim, kao Ciljem...Dok su sve ostalo samo sredstva na putu do toga jedinog Cilja...Cilja - koji se približava nama, a ne mi njemu...Jer - cilj je Kraljevstvo Nebesko...A ono se - približilo...I zato se - obratimo - razaznajmo svoj cilj, pravi Cilj..."Obratite se, jer približilo se Kraljevstvo Nebesko!"
DĆ, 25.1.2014.
Iv 1, 29-34
29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." 32I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."
Evanđeoska krunica:
1. kojeg Ivan ugleda gdje dolazi k njemu
2. Jaganjac Božji, koji odnosi grijeh svijeta
3. koji dolazi za Ivanom, koje je pred Ivanom, jer bijaše prije njega
4.kojeg Ivan nije poznavao, ali zato dođe i krsti vodom da se On očituje Izraelu
5. Sin Božji, na koga Duh silaz i ostaje na Njemu, koji krsti Duhom Svetim
Evo Jaganjca!
Može li se to i za nas reći...? Da li svojim dolaskom u neku sredinu, na neko mjesto - donosimo mir, blagost, smirenje, mekoću, opuštenost - baš poput Jaganjca, ili upravo suprotno...Odnosimo li samom svojom prisutnošću, svaki grijeh i svaku grešnu pomisao, iz sredine u kojoj se nađemo, ili baš suprotno...? Meditirajući ovaj tekst, razmislimo i zapitajmo se što gdje svojom prisutnošću donosimo, a što odnosimo...
Da li smo poput Ivana, pa da s nama, za nama i pred nama dolazi Isus...Da li On bijaše prije nas u svakom našem životnom koraku...Idemo li Njegovim stopama, ili nekim drugim...Poznajemo li Ga i prepoznajemo među nama...Prepoznaju li Ga drugi po nama? Da li kapljicama blagoslovljene vode, pripremamo teren za Njega, za sveto, za nadnaravno...Mahnemo li nehajno rukom, na ulasku u crkvu, i izlasku iz nje, ili nam taj znak uranjanja ruke i blagoslova svetom vodom, nešto znači...Da li ta voda čini neku prozirnu zavjesu između svetog, sakralnog i profanog...? Da li krsteći se njome po izlasku iz crkve, nastavljamo činiti da se On očituje - u našem Izraelu, u našem gradu, u našoj domovini...Promatramo li Duha...? Razaznajemo li gdje, kada i na koga silazi...? Jesmo li mi to stablo na koje golub Duha može sići i na njemu ostati, u njemu se nastaniti...Da li se krsteći se i križajući blagoslovljenom vodom, spremamo i otvaramo za krštenje Duhom Svetim...? Kako bismo mogli ne samo riječima, već očima srca i životom svjedočiti o Sinu Božjemu...
DĆ, 18.1.2014.
Nedjelja Krštenja Isusova - 12.1.2014.
Mt 3, 13-17
13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
Evanđeoska krunica:
1. koji dođe iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti
2. kojega Ivan odvraćaše:"Ti mene treba da krstiš..."
3. koji Ivanu odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!"
4. koji odmah nakon krštenja izađe iz vode i otvoriše se nebesa
5. koji ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj
Krštenje i blagoslov
Ovih liturgijskih dana, sve je u znaku krštenja, blagoslova, blagoslovljene vode...I kao da se sva događanja stapaju u jedno, Isusovo rođenje, Bogojavljenje, Pohod Sveta Tri Kralja, Isusovo krštenje, pohodi svećenika našim domovima i obiteljima, blagoslovi stanova i obitelji, blagoslovljena voda, voda krštenja...
Isusovo krštenje...Naše krštenje...Pamtimo li datum našeg krštenja? Sjetimo li se naših kumova u molitvi? Svećenika koji nas je krstio? Molimo li za njih, ako su još živi...? Molimo li za njihove duše - ako su umrli...? Trenutkom krštenja nerazdvojno smo povezani sa svima koji su u njemu sudjelovali, našim roditeljima, kumovima, svećenikom...Duhom Svetim, Kraljevstvom Nebeskim...Krštenje je odgovornost, koju su u naše ime preuzeli naši roditelji i kumovi...I na neki način prenijeli nam je u naslijeđe...Koju i sami potvrđujemo, u zrelijoj dobi, sakramentom svete potvrde...Kada se Duh Božji kao golub spušta i na svakoga od nas, krizmanika...
Sjetimo se ove nedjelje Isusova krštenja, našeg krštenja, potražimo naš krsni list, provjerimo datum, sjetimo se naših kumova, pa isto učinimo i sa sakramentom naše potvrde,sa krizmanim kumovima...Kumovi postaju proširena obitelj...Koliko često smo u kontaktu...? Čujemo li se s njima...? Ako smo i sami kumovi, brinemo li se za našu kumčad, za njihov duhovni život, za njihove duhovne potrebe, molimo li i za njih...
Neka si ove nedjelje posvijestimo svoju odgovornost, i kao kumčadi, i kao kumova...I ne zaboravimo naše krstitelje, krizmatelje, pričestitelje - naše svećenike koji su ovih dana pohodili naše domove...I oni su kao Kraljevi - koji nam svima donose dragocjene darove - mirise, zlato i tamjan...Oni su kao mudraci, koji su slijedeći zvijezdu svog duhovnog poziva, naišli na nas...I mi na njih...
Ispunimo svu pravednost, moleći za njih...Kako bi i svatko od nas, a posebno svatko od njih, naših svećenika, uistinu mogao začuti glas s Neba: "Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
DĆ, 11.1.2014.
Druga nedjelja po Božiću - 5.1.2014.
Iv 1,1-18
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Evanđeoska krunica:
1. koji u početku bijaše Riječ,i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog
2. po kojoj Riječi sve postade i bez nje ne postade ništa
3. u kojoj Riječi svemu što postade bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo
4. koje Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze
5. po kojemu Svjetlu svijet posta i svijet ga ne upozna
1. koji k svojima dođe i njegovi ga ne primiše
2. koji onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u Njegovo ime
3. koja Riječ tijelom postade i nastani se među nama
4. čiju slavu vijdesmo, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine
5. od čije punine svi mi primismo i to milost na milost
Svjetlo i Riječ, Milost i Istina - Život!
Eto, ta dva para pojmova dominiraju ovim Evanđeljem, prosijavaju se kroz njega, zrače iz njega i preklapaju se u svojim značenjima...Milost kao Svjetlo i Svjetlo kao Milost - nije li tako i u slikovnom prikazu Milosrdnog Isusa...I Riječa kao Istina, Istina kao Riječ...Božja Riječ...Logos...Riječ - Tijelom postala...Oboje kao Život - kao izvor Života!
Pripazimo i sami na naše riječi...Da doista budu istinite...Da doista donose svjetlo i život...Svjetlo života...Neka i naše riječi budu - "fluorescentne"...I transcedentne...Neka svijetle u tami svakodnevice, pazeći da ih tama ne obuzme....Upijajmo od Isusova Svjetla, i odražavajmo ga dalje...Poput mjeseca i Sunca...Upoznajmo to Svjetlo istinsko...Primajmo njega i od njega...Jer primivši ga, primamo i moć - da postanemo Djeca Božja...Primivši to Svjetlo i sami dalje svijetlimo Njime!
A neka Njegova Riječ, On kao Riječ - neka se nastani među nama, i u nama, neka i našim tijelom postane...Da vidimo slavu Njegovu - slavu koju ima pun milosti i istine...Pun milosti - kao i Marija - Milosti puna...Svjetla puna...Života puna!
DĆ, 4.1.2014.
Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa - 29.12.2013.
Mt 2, 13-15.19-23
13A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
19Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 22Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.
19Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. 22Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski.
Evanđeoska Krunica:
1. koji s Josipom i Marijom ode u Egipat, jer je Herod tražio da ga pogubi
2. koji noću krene u Egipat i osta ondje do Herodova skončanja, da se ispuni što Gospodin reče po proroku
3. koji se s Josipom i Marijom vrati u zemlju izraelsku, kada umriješe oni koji su mu o glavi radili
4. koji s Josipom i Marijom ode u kraj galilejski
5. koji se nastani u gradu zvanu Nazaret, da se ispuni što je rečeno po prorocima: "Zvat će se Nazarećanin."
Sedam dugih godina...
Josip opet pokazuje veliku mudrost, poslušnost, fleksibilnost, prilagodljivost životnim okolnostima...U simboličkoj noći, opasnosti kreće u Egipat...Sve naše poslušnosti nadahnućima Neba, anđeoskim savjetima - u skladu su s Božjim planom, i drevnim proročanstvima...Treba znati prihvaćati životne okolnosti, situacije, razmatrati ih u svjetlu Duha Svetoga, djelovati u skladu s time...Osjećati sigurnost takvih odluka...Paziti na nijanse...Jer i kada uđemo "u zemlju izraelsku", nije svejedno da li smo u Judeji, ili Galileji...Treba se raspitivati, dobivati informacije, ravnati se vlastitim razumom, i Božjim nadahnućima...A ona su precizna..."anđeo se u snu javi"...jednom, pa drugi put...Josip saznaje, Josip se boji...I biva upućen u snu...Osluškivati realne okolnosti...Nutarnje pokrete...Biti otvoren smjernicama, nadahnućima, uputama....Prepoznavati Božji glas...
Hvala ti Bože za sve naše godine...Hvala ti što nas po svojim Anđelima vodiš ovamo i onamo...Upućuješ, usmjeravaš...Preciziraš...Odvodiš od opasnosti, i vraćaš kada one prođu...Hvala ti za sve naše životne puteve...Za zemlje i gradove u kojima smo boravili...Koji su nas obilježili, imenovali...Koji su ostavili svoj trag na nama, kao i mi u njima...Hvala ti za obiteljsko zajedništvo...Hvala ti što kao obitelj, putujemo kroz nevolje života, osluškujući Tvoj glas...
DĆ, 28.12.2013.
Iv 1,1-18
1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. 2Ona bijaše u početku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Evanđeoska krunica:
1. po kojoj Riječi sve postade,i bez nje ne postade ništa
2. u kojoj Riječi bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo, i svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze
3. za koje Svjetlo posvjedoči Ivan da svi vjeruju po njemu
4. Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka koje dođe na svijet
5. koji onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja
Božićna Riječ
Božić - vraćanje izvorima...Vraćanje počecima...Početku...Riječi...Koja bijaše u Boga...I koja bijaše - Bog...Po čijoj Riječi sve postade, i bez nje ne postade ništa...Zagledajmo se u tu Riječ...Zavirimo u tu štalicu...U njoj bijaše Život! I život bijaše ljudima Svjetlo! Život je svjetlo, svjetlo je život...Novorođeno svjetlo, novorođeni život, svjetli u tami i tama ga ne obuze!
Svi nosimo život u sebi...Klicu života...Iskru svjetla...Posvjestimo si to, spoznajmo, upoznajmo...Prihvatimo taj život, prihvatimo to svjetlo...Postanimo djeca Božja...Primimo Moć...Moć onih koji vjeruju u Riječ...U Svjetlo...U Ime...U Ime Isus...U Ime Isusa...
Neka Riječ postane i našim tijelom...Neka se nastani u nama i među nama...Ugledajmo Njegovu slavu...Istinu i Milost...Kojih je pun...
Primimo od te punine...Od punine Njegove...Kao Marija...Milosti Puna...Kao pun Mjesec...Kao puno srce...Milost na milost...Isus Krist - Milost i Istina...
Sretan Božić!
DĆ, 22.12.2013.
4. nedjelja Došašća - 22.12.2013.
Mt 1, 18-24
18A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Evanđeoska krunica:
1. čija se majka Marija, zaručena s Josipom, nađe trudna po Duhu Svetom
2. čiji poočim Josip, muž pravedan, naumi potajice napustiti Isusovu majku
3. za kojeg anđeo potvrdi sv. Josipu: "Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto doista je od Duha Svetoga."
4. kojem je Josip nadjenuo ime, i koji je spasio narod svoj od grijeha njegovih
5. kojeg je začela i rodila Djevica, i kojem je nadjenuto ime Emanuel - S nama Bog
Anđeo povjerenja
Eto, i sveci poput svetog Josipa, mučili su se sa sumnjama i nepovjerenjem...I njima je u njihovim kušnjama bio potreban dobri Anđeo povjerenja, da sve sjedne na svoje mjesto...Na koliko li tek sumnji, kušnji, nepovjerenja, nailazimo mi obični smrtnici u svojim svakodnevnim situacijama...Koliko nesporazuma, brzopletih zaključaka, prenagljenih reakcija - koji tako ozbiljno i opasno narušavaju naše odnose...Ponekad nažalost i trajno...
Ali otvorimo se i mi anđeoskom glasu...Ne dozvolimo da nas obuzmu i preuzmu sumnje, strahovi i nepovjerenja...Ne bojmo se...Ne bojmo se uzeti k sebi svoje drage, članove obitelji, prijatelje...One koji su nas povrijedili, iznevjerili...Ili za koje to samo mislimo i sumnjamo...Možda Bog i s njima ima neke svoje tajne planove, za koje mi niti ne trebamo znati...Dajmo slobodu i njima, i sebi i Bogu...Postanimo dio naroda - spašenog od grijeha...Čitajmo Bibliju, čitajmo drevna proročanstva, i divimo se njihovu ostvarenju...Baš u ovim danima...Baš u našim obiteljima...Probudimo se od sna! I učinimo kako nam naređuju Anđeli Gospodnji...Učinimo kako nam pjevaju: "Slava Bogu na visini! Mir ljudima - dobre volje..."...Imajmo taj mir, pronađimo ga, negdje u mnoštvu svjetlašaca, glazbenih nota, kićenih izloga...Pronađimo i sačuvajmo, kako bismo mogli biti - istinski dobre volje...Nadjenimo sebi, svojim obiteljima, svojim gradovima, svojoj domovini - novo ime: Emanuel - S nama Bog!
DĆ, 21.12.2013.
3. nedjelja Došašća - 15.12.2013.
Mt 11, 2-11
2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
Evanđeoska krunica:
1. za čija djela doču Ivan u tamnici
2. kojega pitahu: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?"
3. koji reče: "Blago onom tko se ne sablazni o mene."
4. za čijeg preteču Ivana Krstitelja je pisano: "Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom."
5. koji reče: "Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!"
Promjena perspektive
U životnim nevoljama, često se i mi - poput Ivana u tamnici zapitamo, posumnjamo, u istinitost vlastitog poslanja, u našu sliku o Kristu, iz naše perspektive...
Prepoznajemo li se i u jednoj od skupina koje Isus navodi u svome odgovoru - slijepi koji progledaju? Hromi koji hode? Gubavi se čiste, gluhi čuju...? Mrtvi ustaju...Ovom prigodom sjetila sam se i jedne genijalne propovijedi vlč. Borne - o tome kako Bog ne poziva spremne, već priprema pozvane...A pri tome mu ne smetaju nikakve njihove mane, niti nesavršenosti - bila to čak sljepoća, gluhoća, hromost, gubavost, pa ni sama smrt...Bog zove i poziva unatoč svim našim ograničenjima...Neovisno iz kakve sredine i kakvih životnih okolnosti dolazili, iz koje prespektive mu se obraćali...On je Moćan! Štoviše - Svemoćan!
Zanimljiv je i kontrast - siromasi - Evanđelje...Evanđelje se ističe kao najveće moguće blago...Blago svih blaga...Koje se navješćuje siromasima, kao rješenje njihove situacije, promjena njihove prespektive...
Iz kakve god perspektive i situacije dolazili, bitno je - ne sablazniti se o Isusa...Ostati vjerni...Vjerovati u Njega...U Njegovu moć i svemoć...Neovisno o našim izgledima i perspektivama...
Ne zanosimo se prolaznim: lelujavim trskama naše političke stvarnosti, mekušastom odjećom kraljevskih dvora i modnih kuća...Ne tražimo proroke zbog popratnih fenomena...Prorok je prorok jedino ako je istovremeno i Glasnik...Trajno pred licem Gospodnjim...Pripravljajući put za Gospodina...
Iz naše zemaljske perspektive - proroci su veliki, Ivan Krstitelj je velik, i sam Isus potvrđuje da je on najveći od rođenih od žene...Ne usta nijedan veći od njega...
Odjednom potpuno promijenivši perspektivu - iz smjera onostranosti, iz smjera Neba i nebeskog kraljevstva - jer ono što je nama najveće - tamo je najmanje...
Vrijeme Došašća neka i svima nama bude vrijeme promjene perspektive...Prolaska kroz usko grlo tijeka povijesti, umanjivanja na dimenzije makova zrna, kako bismo kroz vrata skromne štalice, i same jaslice, ušli u predvorje Raja i Nebeskog Kraljevstva.
DĆ, 14.12.2013.
2. nedjelja Došašća. - 8.12.2013.
Mt 3,1-12
1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
Evanđeoska Krunica:
1. kojeg je najavljivao Ivan Krstitelj: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"
2. čijem preteči Ivanu Krstitelju je grnuo Jeruzalem, sva Judeja, i sva okolica jordanska
3. od čijeg preteče Ivana su primali krštenje u rijeci Jordanu, ispovijedajući svoje grijehe
4. čiji preteča je govorio: "Donesite plod dostojan obraćenja."
5. za kojeg Ivan Krstitelj reče: "Onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
Sadimo žito, budimo žito!
Žito...Žiće...Život...Simbolički ga sadimo sada u Adventu...Zalijevamo...Gledamo kako raste...Buja...Živi...Kako malo zrno, a koliko snage, dinamike života u njemu...Od suhog zrna, novi, zeleni život...Na slavu maloga Kralja koji ima doći...To žito, to gumno, je zapravo i naše hrvatsko društvo...Protekli referendum je bio poput vijače...U Njegovoj ruci...Koja je pročistila gumno...I skupila žito u žitnicu...Unijela spasonosnu rečenicu u Ustav...Rečenicu koja život znači, koja život daje...Života nema bez žita, bez zrnja...Ali niti bez vode blagoslova, vode krštenja, vode molitve...Zalijevajmo naše male glinene posude, obilnim molitvama i blagoslovima...Dajmo se oblikovati - kao glina, kao pojedinci i kao društvo...Dopustimo da nas On oblikuje, modelira, prema Njegovoj namisli, prema Njegovu božanskom planu...Za sve nas...Da Život imamo...U izobilju da ga imamo..Život je u novim mladicama, novim generacijama, novoj dječici...Okupljenim oko čizmice sv. Nikole...Pazimo što ćemo im staviti u nju....Što ćemo im ostaviti u nasljeđe...Okupljenim oko božićne jelke...Lijepo okićene, dekorirane...Poput čitavih gradova, čitavih ulica...Ali ne dajmo se zavarati vanjskim blještavilom, zaboravivši bit, i ono što je u korijenu blagdanske ljepotice, ono iz čega je ona i nikla...A to su skromne jaslice...Koje u sebi sadrže istinsko Blago...Obitelj...Svetu obitelj s Djetešcom u njenom središtu, u njenom srcu...Neovisno o skromnosti uvjeta Njegova dolaska na svijet...Ničiji rođendan se već tisućljećima ljepše ne slavi...No, ljepota nije u izvanjskom blještavilu, nego u blještavilu srca, snazi Poruke...Utjelovljene Riječi...Donesimo plod dostojan obraćenja. Pazimo kakav rod donosimo...Isperimo srca vodom obraćenja...Izložimo se ognju Duha Svetoga...Skupimo se u Njegovoj žitnici...
DĆ, 5.12.2013.
***************************
Blagdanom Krista Kralja završila je liturgijska godina C (Lk), a 1. nedjeljom Došašća 1.12.2013 - započinjemo liturgijsku godinu A (Mt).
1. nedjelja Došašća. - 1.12.2013.
Mt 24
37Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
Evanđeoska krunica:
1. čiji će dolazak biti kao u dane Noine
2. čiji će dolazak biti kao kada dođe potop i sve odnije, aprije potopa ništa nisu ni slutili
3. koji reče: "Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi."
4. koji nas upozori: "Kad bi domaćin znao o kojoj straži kradlijvac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće."
5. koji nas pripravi: "Zato i vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
Potomci Adama i Eve, iz Noine arke
Evanđelje upravo prigodno uz prvu nedjelju Došašća, i povijesni 1. hrvatski narodni referendum...Koliko god su po društvenim mrežama pokušavali s obje strane ismijati i izrugati izjavu još jednog hrvatskog nogometaša, Darija Šimića, ali uz najbolju volju, ne nalazim ništa krivo ni logički ni teološki u njegovoj izjavi...
Pa zar nismo uistinu svi potomci Adama i Eve, i to od onoga ostatka njihova potomstva, koji se spasio od strašnog potopa i uspio preživjeti, baš pomoću Noine arke...Kojom je dodatno potvrđen Božji naum za čovječanstvo i svu prirodu, započet stvaranjem prvih ljudi: "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se i množite i napunite zemlju,i sebi je podložite!...I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro." (Post 1,27-28, 31)
Ali ne potraja tako zadugo..."Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji." (Post 6, 6) Nemojmo da se i zbog nas Jahve pokaje i ražalosti...
"Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." (Post 6,7) Nemojmo da se danas, sutra, Bog pokaje što je nas napravio...Da nas poželi - jednostavno - izbrisati...Zato budimo kao - Noa: "...čovjek pravedan i neporočan U SVOM VREMENU..." S Bogom je Noa hodio, tri su mu se sina rodila...
"Sve na zemlji mora poginuti...A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova...A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje (!!!), da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko...(opet ta ista formula!!! kao na početku...jedina formula za preživljavanje vrsta...) ...po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi...Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio." (Post 6, 17-22) I Bog daje čovječanstvu, i svima nama, nakon stvaranja i prve prilike, da budemo kao muško i žensko, i novu priliku, ponavljajući 1. zapovijed ljudima: "Tada Bog reče Noi: "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom...neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe...Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im:"Plodite se i množite i zemlju napunite...Jer na sliku Božju stvoren je čovjek! A vi, plodite se i množite, i zemlju napunite i podložite je sebi" (Post 8, 17; 9,7)
Tako da je Dario Šimić i više nego u pravu, kada kaže da smo svi mi potomci Adama i Eve, s Noine arke, kada smo dobili drugu priliku, i kada smo spašeni od sigurne smrti - baš u parovima...
Zato me ne bi čudilo da se i sutra u neko doba dana, posebice pri objavi rezultata referenduma Bog sjeti i svoga znaka, svoga spomena, u njegovu izvornom značenju i svim bojama duge - one prave, Božanske:
"A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake na zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog...U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji....I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."
Možda slično kao pri pohodu pape Benedikta XVI Hrvatskoj, i duge koja ga je ispratila.
DĆ, 30.11.2013.
