Godina C (2013) - Biblijska razmatranja i Evanđeoska Krunica

Blagdanom Krista Kralja završila je liturgijska godina C (Lk), a 1. nedjeljom Došašća 1.12.2013 - započinjemo liturgijsku godinu A (Mt).

Kada završimo sve tri liturgijske cjeline, ili jednu po jednu, koliko mogućnosti budu dopuštale, planiramo izdati Knjigu ženskih propovijedi ; )

34. nedjelja k.g. - 24.11.2013.
Lk 23, 35-43
35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
 
Evanđeoska krunica:

1. kojem su se podrugivali glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe, ako je on Krist Božji, Izabranik!"

2. kojeg su izrugivali i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!"

3. iznad kojega bijaše natpis: "Ovo je kralj židovski."

4. kojega je pogrđivao jedan od obješenih zločinaca: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!",dok drugi ovoga prekoravaše: "On ništa opako ne učini.", pa reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje."

5.koji reče lijevom razbojniku: "Zaista ti kažem. danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Protiv i Za

Evo prve podjele na lijeve i desne, na protivnike i zagovornike...Protivnici su bučni, podrugljivi, jedinstveni u svojoj sumnji, svojoj okrutnosti, svojoj poruzi...Podruguju se i glavari koji su Ga razapeli...Izruguju se vojnici, prilaze mu i nude ga octom svoje žuči...Razapeti Krist je zapravo - razapeta Obitelj..."Neka spasi sama sebe..."..."Ako si ti obitelj hrvatska - spasi sama sebe!"...Iznad izmučene, ponižene, iscrpljene, izudarane, osiromašene, razapete hrvatske obitelji podrugljivi natpis: "Ovo je obitelj hrvatska."...Pogrđuju je i druge razapete obitelji, na istom križu, zajedničkom..."Ti si Obitelj? Spasi sebe i nas!"...Tek mjestimično probija se glas razuma: "Ona ništa opako ne učini..."...I obrati se Isusu: "Sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje, među Obitelj svoju...Dođi i u moju..."...Dovoljno je povjerovati u kraljevstvo Isusovo, kada je to najteže, najupitnije, najsumnjivije, iskreno mu se obratiti, zazvati ga, zavapiti...Da bi on rekao svakome od nas, svakoj obitelji: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"...Ma koliko to nevjerojatno zvučalo, i teško za povjerovati...Ali nakon križnog puta, raspeća i gotovo smrti, uz svu hajku, progone, maltretiranja - uskrs hrvatske obitelji, hrvatske domovine, je možda i bliže nego li se nadamo...Povjerujmo u Njega, zazovimo ga i zavapimo...Iskreno mu se obratimo, vjerujući da je On uistinu kralj naših srca, naših obitelji i naše domovine...I osjetit ćemo predokus raja...Možda već danas, možda već iduće nedjelje...

DĆ, 24.11.2013.

33. nedjelja k.g. - 17.11.2013.
Lk 21,5-19
5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: 6"Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 7Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" 8A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. 9A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." 10Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." 12"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 13Zadesit će vas to radi svjedočenja." 14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 15Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 16A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." 17"Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. 18Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 19Svojom ćete se postojanošću spasiti."
  
Evanđeoska krunica:
1. koji reče: "Pazite, ne dajte se zavesti."
2. koji reče: "Ne idite za onima koji će govoriti: "Ja sam" i "Vrijeme se približilo!"
3. koji reće da se ne prestrašimo kad čujemo za ratove i pobune, jer doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak
4. koji najavi velike potrese i po raznim mjestima gladi i pošasti, strahote i velike znakove s neba
5. koji reče: "Nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprostaviti niti oduprijeti niti jedan vaš protivnik."
 
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega
 
Evo, zar se gornji naslov upravo ne događa i danas, u Hrvatskoj, po društvenim mrežama, javnim medijima i na razne druge načine...Situacija je kuliminirala do te mjere, da bi čak možda i postala zabrinjavajuća, kada na samom kraju ovog evanđeoskog odlomka ne bi stajale utješne i ohrabrujuće Kristove riječi: "Ali ni vlas vam s glave neće propasti.", kao i konkretna praktična uputstva, vrlo primjenjiva i baš za ovu predreferendumsku situaciju i atmosferu: "Svojom ćete se postojanošću spasiti."...I ranije: "Zadesit će vas to radi svjedočenja.", uz uputstvo: "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprostaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik", jer uistinu: "Ako je Bog s nama, tko će biti protiv nas!?"...Zar oni koji na naš račun grade hramove i vile, koje resi divno kamenje, divne skulpture, zavjetni darovi i umjetničke slike...Ali "Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." No, najbitnije od svega je: "Pazite, ne dajte se zavesti.", od raznih ljepotana i zavodnika - "Ne idite za njima!"...No zanimljivo je, kontradiktorno i vrlo poticajno za razmišljanje ono zadnje, što vrijedi još jednom ponoviti...Najprije Isus kaže: "Neke će od vas i ubiti.", a odmah potom: "Ali ni vlas vam s glave neće propasti."...Svaka žrtva i svaka postojanost vrijedi truda i spasa...Jer: "Svojom ćete se postojanošću spasiti."
DĆ, 16.11.2013.
32. nedjelja k.g - 10.11.2013.
Lk 20
27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." 37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
 
  
Evanđeoska krunica:
1. kojemu su pristupali i neistomišljenici i pitali ga
2. koji reče:"Djeca se ovog svijeta žene i udaju."
3. koji reče da oni koji se nađođe dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene, niti udaju
4. koji reče da takvi ni umrijeti više ne mogu, jer anđelima su jednaki i sinovi su Božji, je su sinovi uskrsnuća
5. koji reče da Bog nije Bog mrtvih, nego živih, ta svi njemu žive
                                                    
Sinovi uskrsnuća
 
Lijepo Evanđelje...Nekako vezano i uz nedavni blagdan Svih Svetih...Kako je lijepo i naše pokojne, smatrati dostojnima onoga svijeta...Koji ni umrijeti više ne mogu, anđelima jednaki, jer su sinovi i kćeri Božje, sinovi i kćeri uskrsnuća...Zar to ne svjedoče i plamenovi svijeća koje smo palili na njihovim počivalištima...Kao podsjetnik da mrtvi uistinu ustaju, da je Bog naš, i Bog naših predaka...Sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi...Jer i naši pradjedovi - svi Njemu žive, svi u Njemu žive...Njihov život se preoblikovao u vječni, a njihovi geni - u naš život...I oni tako uistinu umrijeti više ne mogu - anđelima su jednaki, sinovi Božji i sinovi usrksnuća...Kao i svi mi zajedno s njima...U zajedništvu Svetih...Neka uistitnu bude tako. Amen.
DĆ, 9.11.2013.
31. nedjelja k.g - 3.11.2013.
Lk 19,1-10
1I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 3Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. 5Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." 6On žurno siđe i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" 8A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." 9Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! 10Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"
  
Evanđeoska krunica:
1. koji je ušao i prolazio Jerihonom
2. koga je Zakej želio vidjeti, ali ne mogaše od mnoštva
3. koji je trebao proći pored smokve, na koju se Zakej pope
4. koji reče: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući."
5. koji reče da Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno
                                                                            
Zakej - zakon, zaklon i zaklanjanje
 
Mnoštvo - koje zaklanja Isusa, od onoga tko ga doista želi vidjeti...S koje strane tog mnoštva smo mi sami...? Jesmo li samo dio mnoštva, ili smo čovjek - imenom...Kakvog smo stasa...? U duhovnom smislu, u moralnom...A kakvoga u materijalnom...? Što nam je od toga dvoga bitnije?
 
Ako smo dio mnoštva, koje zaklanja Isusa od drugih - raziđimo se...Žurno siđimo s visova vlastitog ega...Razmaknimo srca, razmaknimo duše, razmaknimo slojeve lišća, koji guše i druge i nas...Otvorimo prostor, otvorimo barem prozor, da i drugi mogu vidjeti Isusa...Doći do njega...Ne zaklanjajmo ga...Jer "nije nam tata staklar"...Tata nam je Otac Nebeski, koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku - Presvetog Trojstva, uzajamnog zajedništva...Pustimo Isusu malene...One niskog rasta...One nižeg rasta i niže vrijednosti - od nas samih - odnosno koje smatramo takvima...I oni imaju pravo - vidjeti Isusa...Primiti ga u svoju kuću, zakloniti se kod Njega i uz Njega...Bez da drugi oko nas mrmljaju...I mi imamo pravo raditi za Isusa, za Njegovo Kraljevstvo, sudjelovati, organizirati, inicirati - "potrčati naprijed"!...I možda Isus sa svojim Duhom, i sa svojim Ocem, dođe baš k nama...Nastani se baš kod nas...Dade se vidjeti, ugledati i prepoznati baš u nekim našim projektima, našim inicijativama...Dok duhovna "elita" mrmlja : "Čovjeku se grešniku svratio!", i dalje pokušava negirati, ignorirati, anonimirati,ili čak svojatati...No, eto, Isus je došao baš k nama, Njemu se baš tako prohtjelo...Jer - Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno...
 
DĆ, 31.10.2013.
                   
30. nedjelja k.g. - 27.10.2013.
Lk 18,9-14
9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
    
Evanđeoska krunica:
1. koji reče prispodobu nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu
2. koji reče prispodobu o dva čovjeka koji uziđoše u Hram pomolit se:jedan farizej, drugi carinik
3. čiji farizej se uspravan u sebi molio:"Bože,hvala ti što nisam kao ostali ljudi ili kao ovaj carinik."
4. čiji carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći:"Bože,milostiv budi meni grešniku"
5. koji reče da svaki koji se uzvisuje će biti ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen
                                              
Iskrena poniznost i lažna skromnost, bahata oholost i zdrav stav
 
Zanimljivo mi je promatrati i geste dvaju glavnih likova iz Isusove prispodobe - farizej, uspravan, "ispravan", sav nekako gizdav...I carinik - skrušen, skroman, iskreno ponizan, raskajan - "stojeći izdaleka", sav u stavu poniznosti - "ne usudi se ni očiju podignuti k nebu" - dakle - gleda u pod, udara se u prsa, govoreći: "Bože, milostiv budi meni grešniku!", kao da je upravo u tom trenutku postao svijestan sve težine svojih grijeha, iskreno se kajući za njih, predajući se u potpunosti Bogu - na milost...Ne opravdavajući se sam, nego prepuštajući Bogu - svoje opravdanje...Koje prema Isusovim riječima i zadobiva - stiže opravdan kući svojoj - opravdan - opran - čist...A onaj se već smatra pravednim, pa mu ni ne treba dodatno -Božje opravdanje...Zapravo - ne treba mu uopće Bog....Kada ima - Sebe...No, i takav  je ipak puno simpatičniji, u svojoj iskrenoj bahatosti, od nekih - koji glumataju lažnu skromnost...Jer lažna skromnost je zapravo još gora nego prikrivena oholost...Mislim da je najbolje imati iskren i zdrav stav i prema sebi i prema Bogu - svijestan svojih dobrih strana, i svoga poslanja, ali i svojih mana i nedostataka, svoje nedostatnosti, koja se može nadopuniti jedino Božjom milošću...
Dobar primjer za dobar i zdrav stav je Pavlovo drugo čitanje iz 2. poslanice Timoteju, svijestan svojih kvaliteta i zasluga, ali i Božje milosti u svemu tome, te kako ga je Bog spasio iz usta lavljih (uz dodatnu asocijaciju - usta lavlja - usta la(žlji)vlja...):
 
" 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.

16Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!"
 
DĆ, 26.10.2013.
 
29. nedjelja k.g - 20.10.2013.
Misijska nedjelja

Lk 18, 1-8
1Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" 6Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
 
     
Evanđeoska krunica:
1. koji kaza kako valja svagda moliti i nikada ne sustati
2. čiji nepravedni sudas iz prospodobe reče: "Jer mi udovica ova dodijava,obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me."
3. koji reće da će Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, sve ako i događa stvar njihovu
4. koji reće da će Bog žurno ustati na našu obranu
5. koji upita hoći li Sin Čovječji kada dođe, naći vjere na zemlji
                 
Dobro pitanje
   
I lijepa prispodoba...Poticajna, optimistična...Posebice dio - da "sve ako i odgađa stvar njihovu" - Bog će "žurno ustati" na obranu onih - "svojih izabranih", koji dan i noć vape k njemu...Dakle, za Boga je bitna jedino ustrajnost u molitvi...Boga treba gnjaviti!!! Doslovno! Dan i noć vapiti k njemu...Kako stoji u samom uvodu ovog odlomka: svagda moliti i nikada ne sustati...Možda smo i mi od Boga izabrani - kako bi odgađao stvar našu...Možda smo mu baš mi posebno simpatični, pa se želi posebno baviti nama...Onako - kada nam kao pruži nešto, pa poslije povuče to nazad, kao u igri dvoje mladih, ili zadirkivanje malog djeteta...Što smo mu simpatičniji, izabraniji - to više odgađa stvar našu...Kako bismo plazili za Njim, moljakali ga, nagovarali...Upornošću i dosadnošću malog djeteta...Molite i dat će vam se...Tražite i naći ćete...Kucajte i otvorit će vam se...Gnjavite - i Bog će žurno ustati na vašu obranu...Vapite dan i noć i Bog će vas obraniti...Kako lijepo - posebice sada u mjesecu krunice...Ponavljajmo te dosadne zazive, budimo i sami dosadni, ali ne odustajmo, ni danju, ni noću...Imajmo cilj pred očima, ono što želimo dobiti, ostvariti...I - ne posustajmo...Pa će i Bog - ustati...U našu obranu...Vjerujmo u to, zahvaljujmo unaprijed, kao da smo već dobili...Imajmo te vjere, kao to gorušičino zrno...I Bog će žurno ustati na našu obranu....
                  
DĆ, 19.10.2013.
28. nedjelja k.g - 13.10.2013.
Posveta svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu

Lk 17,11-19

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Evanđeoska krunica:

1. koji je putovao i prolazio i ulazio u sela

2. kojem je deset gubavaca izišlo u susret, zaustavilo se podaleko i zavapilo:"Isuse,Učitelju, smiluj nam se!"

3. koji ugleda gubavce i reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!"

4. kojem se vrati jedan od ozdravljenih gubavaca, vidjevši da je ozdravio, slaveći Boga u sav glas,i bacivši se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu

5.koji reče zahvalnom Samarijancu: "Ustani! Idi!Tvoja te vjera spasila!"

Samarijanac i čudo zahvalnog ozdravljenja

Baš kao što ovaj naslov kaže...Čitavo čudo ovog odlomka nije bilo samo u desetorostrukom ozdravljenju, već još i puno više - u jednostrukoj zahvalnosti...Čini se da je samo taj Samarijanac uistinu ozdravio! Jer jedino onaj tko je u potpunosti zdrav, može "vidjeti da je ozdravio", vratiti se bez straha tamo gdje je bio, slaviti Boga - i to ne bilo kako, već u sav glas, baciti se ničice k Isusovim nogama - ne prestajući mu zahvaljivati...

I - čuti spasonosne riječi: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"...

Zanimljivo je i da je to bio - baš Samarijanac...Koji su i inače pozitivci u Isusovim doživljajima...Kao milosrdni Samarijanac...Kao...Uvijek me intrigirala ta samarijanska evanđeoska pozitivnost...Kao i skriveno značenje njihova drevnog imena...Samarija...Sa-marija...S Marijom...Biti s Marijom...Kada smo s njome -mislimo pozitivno, djelujemo pozitivno...Marijanska pobožnost i samarijanska pozitivnost...

A baš njenom Bezgrešnom Srcu će ovoga vikenda i ove nedjelje Papa posvetiti čitav svijet...

Zanimljiva je i uloga svećenika, u ovom odlomku...Čak nije bilo bitno niti doći direktno do njih, bilo je bitno poslušati Isusa i krenuti pokazati se svećenicima...Jer su se očistili, već dok su išli...Čak ne - tek kada su došli...

Uobičajeno je ovaj odlomak povezivati s gubom grijeha i sakramentom svete ispovijedi...I baš u tom kontekstu zvuče znakovito Isusove riječi: "Idite - POKAŽITE se svećenicima!"...Da - baš tako...Baš to je sakrament ispovijedi...Pokazati se...Svu svoju gubu, ranjenost, ranjivost...Svu svoju ružnoću...

Nije dovoljno zaustaviti se podaleko i samo zavapiti Isusu...Najprije u iskrenom pokajanju dozvoliti Isusu da nas ugleda...Da ugleda - nas...Iza svih naslaga gube grijeha...I tek tada - kada smo mu dozvolili "uvid", baš tako i baš takvi - krenuti i pokazati se svećenicima...

Sami svećenici tu i nisu toliko bitni...Oni su samo posrednici Božjeg ozdravljenja, mediji preko kojih se ono događa...Možda su i zato oni prikriveni u ovom događaju...Tu su, prisutni, a opet - nevidljivi...Kao - iza rešetaka...Bitan je naš stav, bitan je Isus, da nas On ugleda, a da se mi - pokažemo svećenicima...

No, da bi ispovijed bila cjelovita - nije dovoljno samo - obaviti ju, samo se očistiti...Opet je bitno ono što i kako se osijećamo poslije toga, što i kako činimo...

Slavimo li Boga u sav glas? Zahvaljujemo li ničice kod Isusovih nogu...? Dozvoljavamo li Njemu da nas podigne, pokrene i spasi...Baš tako...I baš tim redoslijedom...

"Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

DĆ, 12.10.2013.

27. nedjelja k.g - 6.10.2013.
Lk 17, 5-10

Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" (6) Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."(7) "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' (8) Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' (9) Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? (10) Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"

Evanđeoska krunica:

1. kojega su apostoli zamolili "Umnoži nam vjeru!"

2.koji je rekao da je dovoljno imati vjere koliko je zrno gorušičino

3. koji je rekao da bi se vjerom dud s korijenom mogao iščupati i presaditi u more

4. koji je pitao duguje li gospodar zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno

5. koji je rekao kada izvršimo što nam je naređeno, recimo:"Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!"

Umnoži nam vjeru, da iščupamo dud i (ne) budemo beskorisni

Kako Isus lijepo i neposredno odgovara na apostolsku zamolbu..."Umnoži nam vjeru!" - koliko često taj lijepi zaziv ponavljamo, posebice sada u listopadskim pobožnostima svete krunice...Prebirući zrnca krunice...Zrno krunice, zrno gorušičino...Samo jedno - izmoljeno s vjerom - čuda čini...Čupa dudove - s korijenom...I presađuje ih u more...Koji to dudovi, i kakvih grijeha su se čvrsto ukorijenili u nama...Koliko je gorušičinih zrna krunice potrebno da ih - iščupamo - s korijenom...I presadimo u more - Božjeg milosrđa...Pa da prošetamo tim morem, kroz drvorede naših dudova, dvojbi, nemira...

Sluga, orač, pastir...Tri posla, tri uloge, tri personifikacije...Čega, koga...? Tko je kome tko...? I kome smo mi tko...? Član obitelji? Kolega s posla? Župnik...? Koga mi to uzimamo zdravo za gotovo...? "Pripaši se i poslužuj mi -dok jedem i pijem..."Tek potom - dolaziš ti na red, ako uopće što ostane...Dugujemo li možda kakvu zahvalnost tim "slugama"...Koliko puta smo kome od njih rekli ili barem pomislili: "Nisam ja tvoj sluga..."...Ali samim tim stavom, samom tom primisli - već počinjemo služiti mi - i to onog drugog gospodara...

Zato - dok izvršujemo naređenja - pripazimo čija su...Dok izdajemo naređenja, pripazimo - tko smo...I postanimo sluge beskorisne, trajno dužne pravom Gospodaru...

DĆ, 5.10.2013.

26. nedjelja k.g - 29.9.2013.
Lk 16,19-31

(19) "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. (20) A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima (21) i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." (22) "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (23) Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara (24) pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' (25) Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. (26) K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" (27) "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. (28) Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' (29) Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' (30) A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' (31) Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Evanđeoska krunica:

1. koji je govorio farizejima

2. čijeg siromaha iz prispodobe odnesoše anđeli u krilo Abrahamovo, a bogataš bude pokopan

3. koji po Abrahamu reče bogatašu: "Sinko! Sjeti se da si zaživota primio dobra svoja, a tako i Lazar zla.Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš."

4. koji po Abrahamu reče da treba slušati Mojsija i Proroke

5. koji reče tko ne sluša Mojsija i Proroke, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane

Slike i kontrasti, vjera i nevjera, osveta i oprost

Ovo Evanđelje je prepuno najslikovitijih prikaza, i istovremeno njihovih najoprečnijih kontrasta...

Već od same uvodne rečenice...Isus - s jedne strane, i farizeji - kojima se obraća s druge...Slikoviti prikaz bogataša: "Odijevao se u grimiz i tanani lan..." - gotovo da si ga možemo predočiti, poželjeti dotaknuti tu njegovu luksuznu odjeću, posljednjih modnih marki, i najpoznatijih dizajnera onoga vremena...Učestalost i luksuz njegovih gozbi: "Danomice se SJAJNO gostio..."...A  s druge strane - na domak - neki siromah - imenom Lazar...I još jedan obrat - na samom početku...Obično se znaju i pamte imena bogataša i utjecajnih ljudi, dok jedino sirotinja ostaje anonimna...U Isusovoj prispodobi već je i to drugačije...Nemamo pojma kako se bogataš zvao, dok Lazarovo ime odjekuje kroz vječnost...Bogataš u grimizu i lanu, a Lazar - "sav u čirevima..."...Pred vratima...Čak niti ne moli...Samo priželjkuje..."nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola..."...Kao pas...A čak su i drugi psi dolazili i - lizali mu čireve...Za razliku od bogataša - koji se "danomice sjajno gostio"...

Siromah umrije - i sve se mijenja...Pse koji su ga okruživali za života, sada zamijenjuju - anđeli...Prije je ležao pred vratima, a sada - ravno - u krilo Abrahamovo...Dok se sve blještavilo oko bogataša - jednostavno gasi...Rez, kraj..."Bude pokopan."

Sada je bogataš - u teškim mukama. U paklu...Podiže svoje oči i izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara...Baš kao što je Lazar ranije - ležeći pred vratima -dizao oči, da bi izdaleka gledao bogataša i sav raskoš njegovih gozbi...Bogataš i dalje Lazara doživljava kao manje vrijednog, kao potrčka...Čak se niti ne obraća izravno njemu, već - direktno Abrahamu - kojeg smatra donekle sebi ravnim..."Smiluj mi se i pošalji Lazara..."...Abraham dodatno objašnjava situaciju i ističe obrat koji se dogodio...Kolo sreće se okreće - rekli bi neki....Spominje i neku provaliju...Teško je zamisliti da bi netko iz raja želio preći - na paklenu stranu...Osim jedino iz milosrđa prema propalim dušama...Ali čak i kada bi htjeli - ne mogu...A niti iz pakla u raj prijelaza nema...

Bogataš se pokušava uhvatiti za posljednju slamku, ako nema prelaza između raja i pakla, možda ima između raja i zemlje, pa neka Lazar skokne tamo...Bogataš se ipak prisjeća svoje zemaljske rodbine, ne želi da ih snađe ista sudbina...

Abraham se lakonski poziva na Mojsija i Proroke..."Njih neka poslušaju!" -jer doista u Svetom Pismu - sve piše - crno na bijelom...

Ali - kao i danas, i tada su ljudi uz Pismo i Proroke, tražili čuda, fenomene, uskrsnuća...

No, Abraham mudro zaključuje:" Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane."

Ili - da Gospin kip zasvijetli...Ili da zaklani Bulešić, samo 66. godina kasnije bude beatificiran u prepunoj Areni...

DĆ, 28.9.2013.

25. nedjelja k.g - 22.9.2013.
Lk 16
1Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 2Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' 3Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" 5"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' 6A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' 7Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" 8"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." 9"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" 13"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
  
Evanđeoska krunica:
1. u čijoj prispodobi bogat čovjek zatraži račun od upravitelja
2. čiji upravitelj otpusti dugove dužnicima gospodarevim
3. u čijoj prispodobi gospodar pohvali nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi
4. koji reče:"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjemu nepošten, i u najvećem je nepošten."
5.koji reče da sluga ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu, jer će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati
                                 
Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima Tvojim...
 
Mene je ovo Evanđelje neodoljivo podsjetilo na gornji, malo prilagođeni zaziv iz Očenaša...I potaklo na razmišljanje...Zar nismo mi samo upravitelji Božji, na ovoj zemlji...I sve Njegovo naše je...A sve "naše" zapravo - Njegovo...E sada je pitanje - kako mi postupamo s tim neprocjenjivim imanjem, kojim smo dužni upravljati tijekom ovozemaljskog života...Kao, uostalom i s talentima...S darovanim vremenom, našim danima...Da li ih mudro koristimo AMDG - "Sve na veću slavu Božju", ili ih zakapamo, ili ih rasipamo...Da nas Gospodar pozove ovoga trena: "Položi račun!" - kakav bi naš konto bio?!...No, čini se da je ipak najveći teret kojeg nosimo prema Gospodaru, onaj - u dugovima drugih koje nismo otpustili...Koje nismo oprostili...Jer ti koji nam duguju - ionako ne duguju nama, jer ništa i nije bilo naše, nego duguju Gospodaru...Ne otpuštajući im, mi si dajemo prava, koja nemamo...Jer Gospodar je jedini koji može i smije otpuštati ili ne otpuštati...A mi smo dužni svima otpustiti duge - Njegove, kako ti dugovi drugih u konačnici ne bi teretili zapravo nas...I evo najjednostavnijeg načina za biti pohvaljen od Gospodara...Otpustiti...Otpustiti svima....Duge Njegove...Ne treba ni "kopati" - svojim snagama, ni "prositi" - ponižavati se...Bitno je - otpustiti...Snalažljivo postupati...Biti pravi sinovi i kćeri svjetlosti...Lagani, neopterećeni, rasterećeni...Ne tražimo pravdu...Što je pravedno, a što nije...Što je pošteno,a što nije...Pa Božja mjerila su ionako drugačija od naših, neizmjerno ih nadilazeći...Ne gledajmo što je pošteno i nepošteno - za oprostiti ili ne - opraštajmo, pravimo si prijatelje od nepoštena duhovnog bogatstva, otpuštajmo i pošteno i nepošteno, i pravedno i nepravedno...Jer kad svega toga nestane - bit ćemo primljeni u vječne šatore, vječnog Milosrđa, i potpuno nadspoznatljivih kriterija...Otpuštajmo i nepošteno bogatstvo, kako bi nam bilo povjereno ono - Istinsko...Otpuštajmo Božje, kako bi nam bilo dano naše...Služimo Bogu, otpuštajući - i pošteno i nepošteno bogatstvo...
 
DĆ, 19.9.2013.
24. nedjelja k.g - 15.9.2013.
Lk 15,1-32
1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." 8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 22A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
   
Evanđeoska krunica:
                   
1. oko kojega se okupljahu svi carinici i grešnici da ga slušaju
2. na kojega farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike i blaguje s njima"
3. koji kaza prispodobu o izgubljenoj od sto ovaca i izgubljenoj od deset drahmi
4. koji reče da će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćenog grešnika, negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja
5. čiji milosrdni otac reče i starijemu sinu: "Sinko,ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je."
 
Rubrika "Izgubljeno-nađeno!"
 
Eto - teme današnjeg Evanđelja - mogle bi se rezimirati gornjim naslovom...1 ovca - stotnina stada...1 drahma - desetina blaga...Dio cjeline...Ali - bez svakog pojedinog dijela - ni cjelina više nije cijela...I nekako - gubi bit...Bilo da se radi o stadu, o blagu, o obitelji...Potražimo izgubljene članove naših obitelji...Potražimo one s kojima smo izgubili kontakt...Često je naš bližnji - netko dalek...A oni najbliži - tako daleki...Potražimo ih...Bez njih,niti naše srce ne može biti cijelo, niti cjelovito...Dajmo im - cjelov mira...Postanimo cjelina...Po Božjem planu...
 
A ovih 10 drahmi, nekako me podsjećaju na 10 zapovijedi...Izgubi li se samo jedna - nema više mira...Zapalimo svjetiljku, pometimo kuću i brižljivo pretražimo savjest, dok je ne nađemo...Dok ne nađemo gdje smo pogriješili, koju smo prekršili...A kad je nađemo i dobro ispovijedimo, pozovimo prijateljice i susjede pa kliknimo: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Sa svakom prekršenom zapovijedi gubimo komadić blaga, komadić Kraljevstva...I našavši vlastitu grešku, pokajavši se, ispovijedivši, vraćamo milost...
"Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."
 
Dajmo se - Naći...Jer On nas stalno traži..."A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.'
 
Ovca je nađena i spašena...Jedino je tele stradalo..."Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo..." ; )
Ali - to je možda bilo ono zlatno tele iz starog zavjeta - simbol kršenja Božjih zapovijedi...Za razliku od svoje suprotnosti - Vazmenog Jaganjca...
 
DĆ, 15.9.2013.
23. nedjelja k.g - 8.9.2013.
Lk 14,25-33
25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

Evanđeoska krunica:

1. s kojim je zajedno putovalo silno mnoštvo

2. koji je rekao dođe li tko k njemu, a ne mrzi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre ne može biti njegov učenik

3. koji je rekao dođe li tko k njemu, a ne mrzi i sam svoj život, ne može biti njegov učenik

4. koji je rekao tko ne nosi svoga križa i ne ide za njim, ne može biti njegov učenik

5. koji je rekao da nijedan koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti njegov učenik

Kako biti Njegov učenik?!

Jako teško i zahtjevno Evanđelje...Možda i malo nespretno i nezgrapno prevedeno...Jer u nekim drugim prijevodima ne koristi se riječ "mrziti" - nego "više voljeti"...

Ideja je zapravo ista...Tko želi biti Isusov učenik - Isus mu jednostavno mora biti ispred svega i ispred sviju...Pitanje je prioriteta...Prioriteta Ljubavi...Ako nešto volimo više, a nešto manje, zapravo ne volimo ništa...Negdje je lijepo pisalo - jedina mjera ljubavi, jest ljubav bez mjere...Čim postoji nekakva skala i skaliranje ljubavi - tu zapravo i nije riječ o ljubavi...Isto tako, mudri ljudi kažu - ako je Bog na prvom mjestu, sve je na pravom mjestu...Vjerujem da se baš na to odnosi i ovo Evanđelje...Ako volimo najprije Isusa, onda su i sve ostale ljubavi uredne i ispravno posložene...Ako bilo kojoj drugoj ljubavi dajemo prednost pred onom Isusovom i za Isusa - zapravo nigdje nema prave ljubavi...

Doći k Isusu! Kako to lijepo zvuči...Ali Isusu treba doći cjelovita i nepodijeljena srca...Srca predana isključivo Njemu...I tek u Njegovoj i po Njegovoj Ljubavi ljubiti sve ostale i sve ostalo...

Isus - Punina Ljubavi!

I onda opet taj križ...Ljubiti Isusa i nositi svoj križ - kao da je jedno te isto...Iz Ljubavi prema Isusu, nositi svoj križ...Doći k Isusu, i ići za njim...Noseći i vukući svoj križ...Inače - ništa od učenja...Od Isusova učenja...

Nemojmo graditi kule od karata...Sjednimo i proračunajmo troškove - zajedno s Isusom...Imamo li čime dovršiti...? Postavimo temelj zajedno s Isusom, a ne prema nekim svojim računicama...Kako nas ne bi ismjehivali oni koji to vide - ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti...

Koji su to "kraljevi" s kojima mi ratujemo? S koliko "tisuća" ih idemo presresti...? Kakav mi to mir tražimo...?

Gradimo s Isusom, računajmo s Isusom, postavljajmo temelj s Isusom, gradimo mir s Isusom...

Odrecimo se svojih planova, svojih gradnji, svojih temelja, svojih ratova, pa i svojih mirova, svojih ljubavi - odrecimo se svega što "posjedujemo", kako bismo mogli biti istinski - učenici!

DĆ, 7.9.2013.

22. nedjelja k. g. - 1.9.2013.
Lk 14
1Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.

7Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, 9te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
  
Evanđeoska krunica:
1. koji dođe u farizejsku kuću na objed, a oni ga vrebahu
2. koji je promatrao kako uzvanici biraju prva mjesta
3. koji je rekao da ne sjedamo na prva mjesta,  da ne bi bio pozvan tko časniji od nas
4. koji je rekao da sjednemo na posljednje mjesto,da nam kažu: "Prijatelju pomakni se naviše"
5. koji reče da će svaki koji se uzvisuje biti ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen
 
Isus nas promatra...
 
Imajmo to u vidu...Promatrajmo i mi Njega...On promatra uzvanike koji biraju prva mjesta,baš kao što je drugom zgodom promatrao udovicu kako ubacuje posljednji novčić...On promatra sve naše životne situacije i postupke...Promatra i komentira...Nekada izravno, nekada u prispodobama, koje trebamo shvatiti i razumjeti i usvojiti...
 
Osobno smatram da pred Isusom, i pred Bogom, nema časnijih i manje časnih...Svi smo časni, samim time što smo stvoreni, što smo rođeni, što smo otkupljeni, što smo ljubljeni...Svi smo jednako časni!
 
Jedino pred ljudskim očima ima časnijih i manje časnih...A i to ovisno o oku promatrača...I ovisno za čijim smo stolom....
 
Stoga budimo svi zajedno i ravnopravno oko - Kristova stola...Imajmo čast okupljati se oko Njega, promatrati Njega, slušati Njega, i shvaćati što nam želi reći...Jer - tu - za istim stolom oko Njega,sjedimo i mi, među prijateljima, braćom, rodbinom, bogatim susjedima,jednako kao i među siromasima, hromima, slijepima...Budimo sa svakim od njih, budimo sa svima od njih, ali prvenstveno budimo s Kristom, baš zato i baš tako da možemo biti svakome sve!
 
DĆ, 31.8.2013.
21. nedjelja k. g - 25.8.2013.
Lk 13
22Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 23Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: 24"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." 25"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' 26Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' 27A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" 28"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 29I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."
Evanđeoska krunica:
1. koji je prolazio i naučavao gradovima i selima
2.koji reče da se borimo ući na uska vrata, jer mnogi će tražiti da uđu, ali neće moći
3. koji reče da će gospodar kuće ustati i zaključati vrata
4. koji reče da će doći s istoka i zapada, sa sjevera i juga, oni koji će sjesti za stol u kraljevstvu Božjem
5.koji reče da ima posljednjih koji će biti prvi,i prvih koji će biti posljednji
Osobno i kolektivno spašavanje
Ovo Evanđelje se može čitati i iščitavati na više različitih razina, ali izdvojili bismo dvije, možda najupečatljivije - osobnu i kolektivnu...Jer, svi bismo željeli biti spašeni - i kao pojedinci, i kao čitav narod...Isus je i danas s nama, "u sve dane do svršetka svijeta", prolazi i naučava - u gradovima i selima - diljem Hrvatske, diljem Europe, diljem svijeta...Govori nam i osobno - po našoj savjesti, i po Svetom Pismu, i po svojim službenicima...Obraća nam se tako reći neprestano - od jutra do mraka...Ili od 0-24h,ili kako se to poslovno znade reći 7/24 - 7 dana u tjednu, svih 24 sata...Zapravo i nije pitanje - koliko je onih koji se spasavaju, već koliko je onih koji se trude čuti i poslušati Ga...Jer Njegove Riječi i Njegov Nauk, tako lako mogu proći i pored nas, izgubiti se u buci, nestati u vrevi...Treba se boriti ući na vrata...Uska vrata...A ne samo "kucati na vrata" i moljakati: "Gospodine, otvori nam!", nego se - kao što u retku ranije kaže - "boriti ući" na uska vrata...Boriti se! A ne samo tražiti...Ne samo kucati...Ne samo jesti i piti, pa makar i s Njime...Već postiti i moliti...Trpjeti - s Njime...Raditi na sebi...I svom odnosu s drugima...I s Bogom...Kako se u presudnom momentu, ne bismo našli vani - izbačeni - tamo gdje je plač i škrgut zubi....
A što se tiče kolektivne, nacionalne, pa i europske razine - možda će uistinu oni s drugih kontinenata, "...s istoka i zapada, sjevera i juga...", koji su pokrštavani toliko stoljeća kasnije od "kršćanske" Europe - koja eto slavi 1700 godina Milanskog edikta i prestanka progona kršćanstva, ipak prije sjesti za stol u kraljevstvu Božjem, i od posljednjih pokrštenih postati prvi spašeni, dok prvi lako mogu izgubiti svoj primat...Ovisno o osobnom životu pojedinaca i nacionalnim zakonodavcima...
DĆ, 24.8.2013.
A kako se "boriti ući na uska vrata", divno je opisano i u 2. čitanju:
Heb 12
5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

11Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
                                             
20. nedjelja k.g - 18.8.2013.
Blagdan Sv. Jelene Križarice

Velika proslava u Rakovici - 1700. god. Milanskog edikta

Lk 12, 49-53
49"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
  
Evanđeoska krunica:
                
1. koji dođe baciti oganj na zemlju
2. kojemu se krstom krstiti, uz muku za nj dok se to ne izvrši
3. koji nije došao zemlji dati mir, nego razdjeljenje
4. radi kojega će biti razdjeljena trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice
5. rad kojega će biti otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere
                    
Isusov oganj i obiteljsko ognjište
 
Teške su i gotovo nerazumljive Isusove riječi iz ovoga Evanđelja, nekako kontradiktorne i suprotne uobičajenoj slici o Isusu, Mirotvorcu, Dobrom Pastiru, blaga i ponizna Srca...Otkuda onda sada ovo?
                          
A s druge strane - oganj, koliko god to opasno zvučalo, istovremeno daje posebnog čara i žara ovim riječima...Oganj, plamen, plam...Bez ognja i plama, nema ništa...Od tinjanja, dimljenja nema ništa...Treba plamtjeti, plamsati...Oganj sam po sebi dijeli, razdjeljuje...Ražaruje...Dijeli žarke od hladnih, mlake od užarenih...I samim time stvara razdor među njima...Ogoljuje površinu...Prži do srži...Istovremno i razdvaja i spaja...Ono što se zajedno stali, nemoguće je više razdvojiti...Izgaranje je muka, krštenje krstom...I ognjem...
                         
Duh Sveti prikazuje se znakom ognja...Ali to nije bezazlena i simpatična vatrica, plamičak svijeće...To je požar zanosa, razorni plamen...Već je i Krstitelj  govorio: "Ja vas krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene...On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem...U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim..."(Mt 3,11-12, Lk 3,16-17)
                      
Treba sažeći sve staro, zemaljsko, loše, da bi na poharanoj zemlji, izniklo ono Pravo, Istinito, Božje...
Kako u našim srcima i osobnim životima, tako i u čitavim obiteljima - koje treba graditi po uzoru na Srce Isusovo koje nije samo blago i ponizno, već i trajno zapaljeno Ognjem...Na čijem plamenu, treba paliti Ognjišta naših obitelji, istinsko zajedništvo, moguće samo spaljivanjem i staljivanjem na tome Ognju...
                            
Jer sve drugo je površno, prazno, isprazno, prolazno...Obiteljska povezanost temeljena samo na zajedničkom krvnom srodstvu, nije ništa, prema istinskom obiteljskom Ognjištu, prave Kristove Ljubavi, prijegora i izgaranja ne jednih za druge, već svih zajedno za Božje kraljevstvo...Jer - krv nije voda...
                             
Niti Isusova Krv prolivena za sve nas, naše obitelji i istinsko zajedništvo, uistinu nije voda...Već Oganj bačen na zemlju...Za naše Spasenje!
              
DĆ, 16.8.2013.
               
19. nedjelja k.g - 11.8.2013.
Lk 12, 32-48
32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
           
Evanđeoska krunica:
1. koji je rekao da se ne bojimo, jer se Ocu svidjelo dati nam Kraljevstvo
2. koji je rekao da će nam srce biti, ondje gdje nam je blago
3. koji je rekao da budemo pripravni, jer u čas kada i ne mislimo dolazi Sin Čovječji
4. koji je rekao da će sluga koji zna volju gospodara, a nije spreman ili nije učino po volji njegovoj ,dobiti mnogo udaraca, a koji nije znao manje
5.koji je rekao kome je mnogo dano, i mnogo povjereno, od njega će se više iskati
                         
Blago, blagost, blagoslov...
 
Ovo Evanđelje kao da je neposredan nastavak prošlotjednoga...Jer, doista - gdje nam je blago, ondje će nam i srce biti...U zemaljskom ovčinjaku, ili Nebeskom Kraljevstvu...Živimo ovdje, ali - opasujmo se za tamo, palimo svjetiljke Duha! Čekajmo gospodara, otvorimo čim stigne i pokuca...Blago onima koje Gospodar tada nađe - budne...Postat će dionici gozbe, dionici Kraljevstva, a On osobno - pripasat će se, pristupiti stolu i posluživati ih...A njih će postaviti nad svim imanjem svojim...A oni drugi - dobit će mnogo udaraca, bit će okrutno rasječeni, i zadobit će udes među nevjernicima...Jer oni koji znaju volju gospodara svojega - npr. 10 Božjih zapovijedi, a nisu bili spremni ili nisu učinili po volji njegovoj - dobit će mnogo udaraca...A koji nisu znali, ako i učine što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca...
 
Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.
Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati...
 
Zar se to ne odnosi na sve nas katolike, na čitavu Crkvu...Zar nije nama uistinu najviše dano...I najviše povjereno...Božje zapovijedi, Božja Riječ, Tijelo Kristovo, Isusova Majka...
 
Razmislimo malo o vlastitoj odgovornosti...I vlastitom ponašanju...I o tome - gdje nam je zapravo srce...Gdje nam je blago?!
DĆ, 7.8.2013.
18. nedjelja k.g - 4.8.2013.
Lk 12, 13-21
13Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 18I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' 20Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' 21Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
  
Evanđeoska krunica:
                      
1. koga netko iz mnoštva zamoli da pomogne pri obiteljskim imovinskim razmiricama
2. koji reče da nije postavljen sucem i djeliocem nad nama
3. koji reče: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe", jer život nije u onom što se posjeduje
4. koji kaza prispodobu o bogatu i bezumnu čovjeku
5. koji reče da ne treba zgrtati blago, već se bogatiti u Bogu
                    
Hlepiti i hlapiti
                                                           
Eto, padoše mi napamet gornje dvije riječi - naizgled slične, a nekako povezane i značenjem...Naime, svi u životu često hlepimo za tim nekim materijalnim dobrima i stvarima, a ona, kako i Isus kaže u ovoj prispodobi - tako lako "ishlape"...
                 
Ljeto je...I bogataš iz prispodobe "skuplja svoju ljetinu"...Zgrće sve žito i dobra svoja...Uz hedonistički slogan, kao iz nekih TV konzumističkih reklama, koje se zapravo ukratko i svode samo na to: "Počivaj, jedi, pij, uživaj!"
                       
Ali Bog - Isus  Gospodar života i smrti, na sve to poručuje samo odrješito i resko: "Bezumniče!"
Jer on je taj, koji će prije ili kasnije, ali - zasigurno, zaiskati našu dušu...
A što je ona zapravo pripravila...? Čini mi se kao da se i završno pitanje, ne odnosni toliko na sama materijalna dobra, već više na dušu: "Ono što si pripravio, čije će biti?" - Božje, nebesko, rajsko...Ili - one mračne strane...
                        
Što smo mi pripravili? Kakvu "ljetinu" ovog ljeta...? Koliko i kakvih dobara smo "zgrnuli"...? Materijalnih, ovozemaljskih...Čija će ona danas sutra biti...? Ili - duhovnih, nebeskih - čija će nam duša biti, kada ju Gospodin zaiska?
                        
Dobro odvagnite svoju ovogodišnju ljetinu...Nije Isus "sudac ili djelioc nad nama"...On je Sudac ili Djelioc nad našim dušama, kada će dijeliti "ovce od jaraca", desne od lijevih, "Baštinike Kraljevstva pripravljenog za sve od postanka svijeta", od prokletnika, za "oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!"...Sami biramo čiji anđeli ćemo biti i što zapravo želimo baštiniti, kakvu ljetinu skupljati...
Jer u Matejevu Evanđelju (25, 31-46) piše baš sličnim riječima o suđenju, dijeljenju i baštinjenju:
31"Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." 34"Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!"
                        
A podjela će se vršiti prema jednostavnom i jasnom pravilu:
'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'" 
'Zaista, kažem vam, što god NE učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni NE učiniste.'"
                            
I koliko god djelovalo, na prvi pogled da Isus odbija čovjeka koji mu se požalio u svojoj muci i radi obiteljske imovinske nepravde: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.", na što se Isus obraća njemu osobno i donekle osorno: "Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?", no već u nastavku zapravo uslišava njegovu zamolbu, obraćajući se "njima" - mnoštvu - njima obojici? - a zapravo najviše tom drugom, pohlepnom bratu, i samom sljedećom rečenicom, a onda i čitavom prispodobom... 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje."
                                                
Mislim da je čovjekova zamolba i te kako bila uslišana, ne možda na način kako je on to mislio i planirao, već na puno bolji način - preusmjeravanjem hlapnji i tlapnji obojice braće, a tako i čitavog mnoštva, kao i svih nas - na Baštinu koja je jedina bitna...
                      
DĆ, 3.8.2013.
17. nedjelja k.g. - 28.7.2013.
Lk 11,1-13
1Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." 2On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" 5I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' 7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." 11"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"
        
Evanđeoska krunica:
1. kojeg su učenici zamolili da ih nauči moliti
2. koji nauči učenike molitvu Oče naša
3. koji reče prispodobu o tri prijatelja i tri kruha
4. koji reče: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
5. koji reće koliko će Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu
                          
Tri prijatelja, tri kruha, tri obećanja i - Presveto Trojstvo...
                                               

Iako se na prvi pogled možda ne čini tako, doista je ovo Evanđelje protkano brojkom - Tri...
U samom uvodu je zanimljivo to što je Isus - "prestao" moliti...Neočekivano,na prvi pogled...Jer ako je itko bio u neprestanom stanju molitve, onda je to bio - Isus sam...A s druge strane, moliti prestajemo i u ljudskim dimenzijama, u trenutku kada smo dobili, ostvarili ono što smo upravo molili, kada je cilj molitve postignut...Ne znamo za što konkretno je Isus u tom trenutku molio, a možda i znamo - jer čim je prestao - učenik mu se obratio sa zamolbom da nauči moliti...Kao neki prirodni tijek molitve, sama molitva zapravo ne prestaje, nego se nekako kao u valovima prenosi od jednih drugima...Na samom izvoru svih molitvenih valova, trebao bi biti sam Gospodin, jer tek tada je molitva doista ona prava,i stiže onamo kamo treba, koncentrično se šireći na druge molitelje...
Možda nešto slično poznatoj Rilkeovoj pjesmi (u Cesarićevu prijevodu):
JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću  polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.
Tako i treba, tako nas i Isus uči - kružiti i kružiti okolo Boga tim svojim molitvama, i njima sve više obuhvatit žudit, jer slijedi trostruko Isusovo obećanje: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!", te dvostruka potvrda istoga - jer "tko god ište - prima....Tko traži - nalazi...I onomu tko kuca - otvorit će se...
Prema primjeru "ponoćnih" prijatelja - jedan je banuo drugome - svratio s puta (kako je lijepo imati nekoga kome možemo tako banuti u gluho doba noći...), da bi ovaj dalje inkomodirao i sebe i trećeg prijatelja - ištući - znakovito - ne jedan - nego tri (!) kruha - za svoga iznenadnog posjetitelja...Treći prijatelj i nije toliko uslužan, i prijateljski nastrojen, barem na na prvu - ali - ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj (da li mu je uistinu prijatelj?) - ustat će i dati mu ŠTO GOD TREBA zbog njegove "bezočnosti"...Doista, izvstan primjer - za preispitivanje i naših odnosa i naših prijateljstava - bismo li mi nekome tako banuli usred noći, bismo li išli čak inkomodirati druge, da učinimo uslugu neočekivanom gostu, bismo li dali što god treba - nekome tko nas budi u "nevrijeme"...A zatim za preispitivanje naših molitvi - bismo li tako "bezočno" molili sami za sebe i svoje...Bismo li "bezočno" zagovarali nekoga drugoga...Za koga bismo tako nešto bili spremni učiniti - za prijatelje, rodbinu, najužu obitelj, roditelje, vlastitu djecu...?
Maksimum ljudske ljubavi na ovoj zemlji i njene svojevrsne bezuvjetnosti trebala bi biti uistinu - roditeljska ljubav...A koliko je ljudska roditeljska ljubav manja od božanske Očinske ljubavi...Jer ako i zli, ograničeni zemaljski roditelji znaju dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom  Svetim one koji ga zaištu, onako uporno, ustrajno, strpljivo kako nas je to naučio i primjerom pokazao - treći član Presvetog Trojstva - sam Isus Krist!
DĆ, 26.7.2013.

16. nedjelja k.g- 21.7.2013.
Lk 10,38-42
"38Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

  
Evanđeoska krunica:
1. koji je putujući ulazio u sela
2. kojeg su obitelji primale u kuću
3. do čijih nogu sjedaše i slušahu riječ njegovu
4.kojemu se obraćahu sa svojim molbama
5. koji reče:"Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."
                                                 
Evanđeoski planovi i rakursi...
                                                      
Rečenice i kadrovi iz današnjeg Evanđelja, kao da su rađeni prema nekom klasičnom udžbeniku kinematografije...
                          
"Veličina filmskog plana i trajanje pojedinog kadra odlučujuće su sastavnice filmske dramaturgije. Filmskim planom može se prikazati vanjština, ali i unutarnje raspoloženje lika.
Bitno je da je u svakom pojedinom slučaju (kadru) odabrani plan sadržajno najopravdaniji. Naravno da ne postoje nikakvi “recepti” što će se prikazati u kojem planu. To određuje autor (redatelj) i sve ovisi o njegovoj inventivnosti. Po logici priče, film često započinje širim planom (totalom), kako bi se gledatelj upoznao s mjestom radnje i sudionicima događanja u tom prostoru. Nakon toga slijede uži planovi ( srednji, polublizi ili blizi ) , gdje se pobliže upoznaje prostor i lik. Krupni plan prikazuje stanje lika, njegovu reakciju na nešto što se ranije dogodilo u nekom širem planu. Detaljem se najčešće prikazuju predmeti koji su bitni za događaj.

Kutevi snimanja - Odnos kamere prema objektu naziva se rakurs prema franc.riječi koja znači skraćen, zbit, stisnut.

Postavljanjem kamere iznad ili ispod objekta, po vertikali, pojačava se perspektiva kraćenja u dubini. Imenovanja vertikalnih kutova snimanja ograničavamo na 3 osn.mogućnosti: gornji rakurs, donji rakurs i razina kamere (pogleda)."

Kao da je Evanđelist rabio sve gore navedene metode - od totala - Isus uđe u selo, preko srednjeg plana - neka žena primi ga u kuću - do polublizog i blizog - Marija sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ... A paralelno se mijenjaju i rakursi - od Marijina donjeg - i razine Isusovih nogu, do Martina gornjeg - "Reci joj dakle da mi pomogne!", sve dok Isus iz razine kamere - Pogleda ne zaključi scenu, sagledavši čitavu situaciju u Krupnom planu, Srcem: "Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno." Ono što je izabrala Marija, i što joj se neće oduzeti!

Rez. Zaključak. Kraj scene.

DĆ, 20.7.2013.

15. nedjelja k.g - 14.7.2013.
Lk 10, 25-37
25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
                    
Evanđeoska krunica:
                            
1. kojeg zakonoznanci kušahu i pitahu
2. koji pozivajući se na Zakon, reče "To čini i živjet ćeš."
3. koji na upit o bližnjemu, reče prispodobu o milosrdnom Samarijancu
4. koji upita koji od trojice je bio bližnji polumrtvom čovjeku
5. koji reče da i mi idemo i iskazujemo milosrđe
                                                                                                                                                                                                                                            
Zakonoznanac vs. Čovjekoljubac
 
Ovih dana, kada se i u Hrvatskoj i u čitavoj Europi i svijetu lome koplja oko raznih zakona i njihovih zakonodavaca, te malobrojnih zakonoznanaca, koji doista i (ne) znaju što u tim zakonima točno piše i koje su njihove dalekosežne posljedice, počevši i od samih onih koji ih donose, dobro se podsjetiti i dviju zapovijedi ljubavi - koje bi zapravo trebale biti temelj i srž svakog zakona, od onih drevnih, do onih najmodernijih, a koje je zakonoznanac iz Evanđelja tako dobro poznavao - s naglaskom - na "poznavao", ne ulazeći u njegovo obdržavanje istih: 
 
1. Ljubi Gospodina Boga svoga
 
(iz svega srca, svom dušom i svom snagom i svim umom - svojim! I to baš tim redoslijedom:srcem, dušom, snagom i tek na kraju - umom...A današnji poredak donošenja zakona, te pogotovo njihova provođenja i izvršavanja često polazi od potpuno suprotna redoslijeda i prioriteta...A moglo bi se čak reći da su često i doslovno - bezumni, da se pokušavaju nametnuti čistom snagom sile, i gotovo diktature jednoumlja, da nemaju gotovo ništa zajedničko s dušom - ni pojedinca, ni čitavog naroda - te da se pišu i pokušavaju nametnuti i bez duše, i bez srca...)
 
2. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga
 
(eh, da, pod krinkom nekakvih ljudskih prava i ravnopravosti, pokušava se podvaliti sve i svašta....Pa čak i nekakva provokativna okupaljanja pod istim geslom...)
 
No ljudska prava pojedinaca, skupina, manjina i većine bilo kojeg naroda najbolje se štite osobnim primjerom i pristupom iskazivanja milosrđa na konkretnim primjerima, što zahtjeva potpuni angažman čitave osobe i sveobuhvatan pristup...Pogledajmo samo niz činova i djela milosrđa od strane Samaritanca, kako ih Isus nabraja:
 
- dođe
- vidje
- sažali se
- pristupi mu
- povije rane
- zalije ih (uljem i vinom...)
- posadi ga na (svoje) živinče
- odvede ga (u gostinjac)
- pobrinu se za nj...
 
I to ne samo usput i  jednokratno, nego trajno, temeljito i pomno:  i "sutradan" i "kad se bude vraćao", i ne samo konkretnim činima, već i materijalno, vlastitim dobrima:
 
- izvadi dva denara
- dade ih gostioničaru
- i reče: "Pobrini se za njega!"
- "Ako što više potrošiš, isplatit ću te - kad se budem vraćao."
 
Bi li i svatko od nas bio toliko "bližnji", toliko "iskazivao milosrđe"...?I do koje mjere?
 
Ili ćemo samo - slučajno putem (života) "silaziti", kao "neki svećenik", ili samo "prolaziti" kao - levit, pa nekim svojim vlastitim zakonima i zakonitostima - vidjeti i - zaobići! I Čovjeka, i Zakon sam...
 
Ili ćemo kao Samarijanac - "putovati", doći do Čovjeka, vidjeti ga - i umjesto indiferentnog zaobilaska, učiniti sve ono ostalo - ranije nabrojeno, sažeto u sintagmu "iskazati milosrđe"...
                                                                                                               
Jedina prava mjera ljubavi jest Ljubav - bez mjere!
A jedini važeći zakon i počelo svih zakona - Zakon takve Ljubavi.
 
DĆ, 13.7.2013.
14. nedjelja k.g. - 7.7.2013.
Lk 10,1-12, 17-20
1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."

17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
  
Evanđeoska krunica:
1. koji odredi sedamdesetdvojicu učenikai posla ih po dva pred sobom u svaki grad i svako mjesto kamo je kanio doći
2. koji je govorio: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Šaljem vas kao janjce među vukove."
3. koji je rekao: "U koju god kuću uđete, recite:"Mir kući ovoj!" Bude li tko ondje prijatelj mira,počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas."
4. koji je rekao da je vrijedan radnik svoje plaće
5. koji nas je poslao naviještati:"Približilo se kraljevstvo Božje!" i rekao da se treba radovati što su nam imena zapisana na nebesima
                          
Sv. Ćiril, Metod i EU parlamentarci
                                              
Ne mogu se oteti dojmu da je ovaj tekst Evanđelja, prigodno čitan baš u 1. nedjelju nakon hrvatskog ulaska u EU, kao pisan za naše, hrvatske
EU parlamentarce
Jasne i konkretne smjernice i njima osobno i čitavoj hrvatskoj politici, kako se ponašati, kako nastupati i kako zastupati svoju hrvatsku domovinu i svoje nebesko kraljevstvo...
Zanimljivo i što ih je slučajno točno 12 - baš poput temeljnog broja apostola, kasnije proširenog ovom - 72-com...
"
Europski parlament broji 766 zastupnika izabranih u 28 država članica proširene Europske unije. Od 1979. zastupnici se biraju na neposrednim općim izborima na mandat od pet godina.
Zastupnička mjesta dodjeljuju se na temelju broja stanovnika svake države članice. Žene zauzimaju malo više od trećine zastupničkih mjesta. Zastupnici su svrstani prema političkoj opredijeljenosti, a ne nacionalnosti.

Zastupnici obnašaju dužnost u svojim izbornim jedinicama, u Strasbourgu, gdje se održava 12 tjednih plenarnih sjednica godišnje, i u Bruxellesu gdje prisustvuju dodatnim sjednicama te sjednicama odbora i klubova zastupnika.

Statutom iz 2009. utvrđena su pravila i uvjeti za zastupnike."

Dakle, što to Isus kaže katoličkim zastupnicima i predstavnicima:

"...odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći."

Eto, naša 12-rica su izabrana -prema broju stanovnika Hrvatske, neposrednim općim izborima, na mandat od 5 godina...Mi smo ih izabrali, a Gospodin ih je predodredio...Šaljući ih pred sobom, u europski parlament, kamo je kanio doći...

1. "Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove." (molimo li se za njih...Eto - gore je link na njihov popis, pa se možemo moliti za svakog osobno, poimence...)

2. "Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte." Neobičan zahtjev, pogotovo ovaj zadnji dio...Možda zato što još nismo baš sigurni tko je tko, tko je prijatelj, a tko neprijatelj...Svaki pozdrav može se upotrijebiti protiv nas...A kese, torbe i obuće, ionako nemamo,obzirom na trenutačno stanje hrvatske privrede, ekonomije, broj nezaposlenih, broj skupljača pet ambalaže i prekapača kanti...

3. "U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." Pa ostanimo onda za sada u toj Eurospkoj Uniji...Jedimo i pijmo što se kod njih nađe...

4. "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'"Eto,konačno su nas primili, pa jedimo ponuđeno, i liječimo bolesno...Navještajmo kraljevstvo Božje, tom umornom i duhovno iscrpljenom kontinentu...

5. "A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." Eto, srećom su nas primili...Srećom njihovom!

6. ""Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."

Eto, svojom duhovnom snagom i postojanošću pokorimo europske zle duhove, gazimo njihove zmije i štipavce, svu silu neprijateljevu, njihove štetne i smrtonosne zakone - znajući da nam ništa neće naškoditi...Ali ne radujmo se pokoravanju europskih zlih duhova, nego se radujmo što je ime Hrvatske, pa onda i čitave Europe - zapisano na nebesima!

Zahvalimo i sv. ocu Papi što je svojim poslanikom na velebnoj proslavi sv.Ćirila i Metoda za 1150. godina njihova djelovanja, izabrao baš hrvatskog kardinala, i na svom europskom putu slijedimo i njihov trag, i zajedno s njima - dvojica po dvojica, navještajmo Kraljevstvo Nebesko!

DĆ, 6.7.2013.

13.nedjelja k.g. - 30.6.2013.
Lk 9,51-62
51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo. 57Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." 58Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." 61I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazre natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje."
                                              
Evanđeoska krunica:
                                            
1. koji sa svom odlučnošću krenu prema Jeruzalemu
2. koji posla glasnike pred sobom, a oni uđoše u samarijansko selo, da mu priprave mjesto
3. kojega ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem
4. koji prekori osvetoljubive apostole, i odoše u drugo selo
5. koji reče da Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio
 
Smjernice za život
 
Biti odlučan na zacrtanom putu (u vlastiti Jeruzalem...). Ne osvrtati se i ne osvećivati za negostoljubivost. Ići dalje. Putem providnosti. Bez jazbina i gnijezda, bez naslona za glavu...Pustiti mrtve da pokapaju mrtve, već ići i navješćivati kraljevstvo Božje...Staviti ruku na plug, i ne obazirati se natrag...Poći za Isusom...I brazdati Njegovu njivu, Njegovim putem...Kao Njegovi glasnici - pred Njime...I Njegovi sljedbenici - za Njime...
 
DĆ, 28.6.2013.
12. nedjelja k.g. - 23.6.2013
Lk 9, 18-24
18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." 23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.
                
Evanđeoska krunica:
1. koji je u osami molio, dok bijahu s njim samo njegovi učenici
2. koji upita: "Što govori svijet, tko sam ja?"
3. koji reče:"A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
4.kojem Petar reče:"Ti si Krist - Pomazanik Božji!",a Isus zaprijeti da to nikomu ne kazuju
5. koji govoraše svima:"Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti."
                                        
Što govori svijet, što apostoli, a što Isus sam...
 
Mnogi u ovom dijelu Evanđelja vide samo dva stupnja - prvi je onaj što o Isusu govori svijet, (Ivan Krstitelj, Ilija, uskrsli drevni prorok...) a drugi onaj što o Njemu kažu sami aposotoli, odnosno Petar kao njihov spontani glasnogovornik (Krist - pomazanik Božji)...Svijet gleda - drevnu prošlost, apostoli donekle mogu sagledati sadašnjost, ali jedino Isus sam znade potpuni odgovor, odnosno ono što doista čeka - toga - po jednima drevnog proroka, po drugima Božjeg pomazanika, a ono što Ga čeka su: muka, trpljenje, odbačenost, smrt i - u konačnici - uskrsnuće...A svoju Bit,osim budućih predviđanja, on nadopunjuje i konkretnim i praktičnim smjernicama za one koji ga žele slijediti, koji žele biti poput Njega, potpuno Njegovi, oni trebaju i nasljedovati Njegov primjer: odreći se samog sebe, danomice uzimati križ (ne kaže - uzeti, nego - uzimati...uvijek ispočetka, svaki put novi,drugačiji, možda teži...) i - jednostavno -ići za Njim...Ne spašavati svoj život, jer će ga tako izgubiti, već ga izgubiti -poradi Krista, kako bi se spasio...
 
I sama zaključna rečenica,je vrlo znakovita i višesmislena - sve ovisi iz koje prespektive se gleda...Ako gledamo iz Božanske prespektive, i želimo život spasiti - najprije ga treba izgubiti - i to poradi Isusa, kako bismo ga spasili...
 
Izgubimo svoj život, svoje Ja, poradi Krista...Izgubimo se u Kristu, u Njegovoj Ljubavi...Izgubimo sebe,i sve svoje u Njemu,i poradi Njega...
 
Ne razmišljajmo u ljudskim kategorijama, iskustveno, na temelju prošlosti, sadašnjosti...Uronimo u budućnost, u Vječnost...Izgubimo se u njima...Predajmo ih Njemu...
 
Odrecimo se prošlosti, sadašnjosti...I izgubimo se u budućnosti Spasenja!
 
DĆ, 23.6.2013.
11. nedjelja k.g - 16.6.2013.
Lk 7,36-50
36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući, pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i  stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 38Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 39A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 40"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 41Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 42Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 43I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 44Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 45Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 46Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 47A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 48Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 49A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
                                  
Evanđeoska krunica:
1.koji uđe u farizejevu kuću i priđe stolu
2. kojem žena sva zaplakana poče suzama kvasiti noge, kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću
3. koji iznese prispodobu o dva dužnika
4. koji oprašta grijehe mnoge, onima koji ljubljaše mnogo
5. koji reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
                                         
Hladnoća pravednosti i poniznost grešnosti
 
Lijep, topao i poučan prizor...Koji od same uvodne rečenice unosi mnoga pitanja, dileme i promišljanja...Farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime...Tko blaguje s kime? Farizej s Isusom, ili Isus s farizejem...? Ukazuje li to Farizej Isusu čast da smije blagovati u njegovoj kući...? Veliki kontrast u odnosu na prošlonedjeljno Evanđelje: "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj..."...A farizej želi ukazati Isusu čast, istovremeno za neke druge procjenjujući da li su oni dostojni da uniđu pod krov njegov...A javna grešnica prema njegovim kriterijima to sigurno nije...Grešnica u gradu...Besramnica, kako se usuđuje...Pod njen krov, su vjerojatno ulazili mnogi...Ali ona baš zato nije dostojna da uniđe pod krov njihov...Tko zna kako je i zaradila tu skupocjenu alabastrenu posudicu...Isus je prišao farizejevu stolu...A grešnica odostraga, Isusovim nogama...
Sva zaplakana....I nije Ga doticala samo prstima, nego: suzama, kosom, usnama, pomašću...Svime što je imala i znala...A farizej samo svojim predrasudama...Što bi po tom pitanju sam Isus "imao i nama za reći..." ?...Zazvao bi nas imenom, možda bi dodao:"..., ljubavi, imam ti nešto reći..."
                   
Hoćemo li ga saslušati? Da li ćemo ga poslušati...?
                                 
Želimo li u toj prispodobi biti jedni drugima vjerovnici ili dužnici...? Sv. Pavao na jednom mjestu lijepo kaže: "Nikome ništa ne budimo dužni, osim - da ljubimo jedni druge..."...On je dobro shvatio ovu Isusovu prispodobu...Komu se malo oprašta, malo ljubi...
Sustolnici mrmljaju...A žena - odlazi u miru...Jer vjera ju je njena spasila...Oprošteni su joj grijesi mnogi. Jer ljubljaše mnogo...
 
Isus i žene
                                                               
DĆ, 16.6.2013.
10.nedjelja k.g - 9.6.2013.
Lk 7,11-17
11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Evanđeoska krunica:

1.koji se uputi u grad Nain

2. kojeg su pratili njegovi učenici i silan svijet

3.koji ugleda udovicu, sažali se nad njom i reče joj: "Ne plači!"

4. koji pristupi, dotače nosila,i reče:"Mladiću, kažem ti, ustani!"

5. na čiju riječ se mrtvac podiže i progovori, a Isus ga dade njegovoj majci

Dvije povorke...

U kojoj smo mi? Onoj koja prati Isusa i njegove učenike - u grad...Silan svijet...Ili onoj koja prati mrtvaca i njegovu majku - iz grada...Mnogo naroda...

Zapravo i nije bitno u kojoj smo trenutno, i u kojem smjeru idemo...U kojoj god bili - bitan je - Susret! Onaj trenutak - kada ugledamo Isusa i njegove...

Jer tada će i on - ugledati nas...Sažaliti se i reči:"Ne plači!"...Pristupiti, dotaći nosila naših slabosti, naših leševa...

Mi ćemo stati. U tome trenutku - bitno je - stati...

A on će reći: "Mladiću, kažem ti ustani!"

Stati. Da bismo mogli - u-stati!

Mrtvac se podiže i progovori...A Isus ga dade - njegovoj majci...A može  - i svojoj majci...Majka je garancija života, zaštite, sigurnosti...Isus nas predaje svojoj Majci, jer jedino tamo smo sigurni - od padova, od smrti...A Njegova Majka nas trajno predaje, izručuje Njemu...

Neka i nas obuzme strah od Boga i Njegovih čudesa, kako bismo ga mogli iskreno slaviti - i ne samo riječima, već čitavim životom, svim svojim djelima...Sve što činimo, radimo i živimo- neka bude u strahu Božjem, i na slavu Božju...Neka se po našem životu širi glas o Bogu - po svoj Judeji, po svoj Hrvatskoj, i svoj okolici...Amen.

DĆ, 9.6.2013.

9. nedjelja k.g - 2.6.2013.
Lk 7,1-10
1Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Evanđeoska Krunica:
1.koji je besjedio narodu, posjećivao sinagoge
2.kojem satnik posla starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu
3.kojeg usrdno moljahu, i on se uputu s njima
4.kojem satnik poruči:"Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj!"
5. koji se zadivi satniku i njegovoj vjeri, okrene mnoštvu koje je išlo za njim, i ozdravi slugu
                          
Satnikova vjera, ufanje i ljubav...
 
Kakva lijepa duhovna i literarna poslastica, čitav ovaj odlomak...Samo mali odlomak, a toliko smislena cjelina...Koliko intenzivnih međuodnosa: Isus i narod, satnik i sluga, satnik i Isus, starješine židovske i satnik, starješine i Isus, satnik i prijatelji, satnik i vojnici, Isus i satnik, Isus i mnoštvo, poslanici i sluga...Toliko zapleta, obrata, raspleta, obraćenja...
 
Sluga je bolestan, na izdisaju...Satnik je dobar - voli ljude,  voli čak i svoga slugu, veoma mu je drag...I kao takav - naravno da je čuo i za Isusa - prepoznao je neku sličnost...Satnik ima moć...Čak i nad židovskim starješinama - on njih šalje...Šalje ih Isusu - moleći ga...On je iznad starješina, ali podređen Isusu...Njih šalje, a Njega moli...I starješine priznaju Isusovu nadmoć - usrdno ga mole...Zagovaraju satnika...Glavni argument je - ljubav..."Jer voli!" "Jer voli naš narod!" - Čak je i sinagogu sagradio...Stranac...Tuđinac...Gost...Ali koji voli...I samim time -gradi...Tko mrzi - ruši...Tko voli - gradi...Gradi mostove, sinagoge...I ne samo u materijalnom smislu...I Isus je osjetio i prepoznao njegovu ljubav, dobrotu, vjeru...Uputio se s njima, uputio se k njemu...Kakva čast!!!
 
I sada novi obrat, novi poslanici - ovaj puta - prijatelji...Poniznost, skromnost, jednostavnost, poštovanje...Nakon što se usudimo pozvati Isusa, slijedi svijest o našoj nedostojnosti...Umjesto časti, osjećamo - nelagodu, sram...Jer - nismo dostojni...Čemu mučiti Gospodina..."Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Ne smatrah se dostojnim doći k tebi." -Kako lijepo...Pa on nije Isusu poslao starješine smatrajući se višim od njih...Nego baš obrnuto, smatrajući se nižim, on nije dostojan, jedino židovske starješine možda jesu...Kakvo očitovanje skromnosti i poniznosti, poštovanja prema židovskom narodu, u čijoj sredini se zatekao...Prave finoće...Kakav gospodin čovjek - taj satnik...I koje li vjere: "Reci riječ da ozdravi sluga moj!" Satnik koji ima moć nad ljudima, nad vojnicima, slugama, ipak je i sam podređen vlasti, a još više podređen otajstvu bolesti - pred njom je nemoćan...Ali znade da Isus nije nemoćan, da Isus nije podređen nikome i ničemu, već da je jedino On vrijedan svakog i potpunog podređivanja - svakoj Njegovoj riječi...Kojoj se podređuju i same bolesti...
 
On se divi Isusu, a Isus se divi njemu...Zadivimo i mi Isusa, svojom finoćom, poniznošću, vjerom, nadom i ljubavlju...
 
Kako bismo na povratku kući, pronašli zdravlje, i ispunjenje svojih molitvi, potreba i čežnji...
DĆ, 1.6.2013.
Tijelovo - četvrtak, 30.5.2013
Lk 9,11b-17

"U ono vrijeme:

Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. 12 Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju." 13 A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." 14 A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." 15 I učine tako: sve ih posjedaju. 16 A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. 17 Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara."

Evanđeoska krunica:
1. Koji govoraše mnoštvu o Kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja

2. kojem pristupe dvanestorica pa mu reknu da optusti svijet

3. koji reče apostolima: "Podajte im vi jesti!"

4. koji uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda nebo,blagoslovi, razlomi, pa davaše učenicima da posluže mnoštvo

5. s kojim su svi jeli i nasitili se, a od preostalih ulomaka nakupilo se dvanaest košara

Nasititi se uz Isusa...

Isus i danas govori...I ozdravlja...Sve koji trebaju ozdravljenja...A zar to nismo zapravo svi mi...

I sve je nekako na izmaku - i dan, i naše snage, i naše strpljenje...Bez obzira što je On trajno među nama...

Umore se i naši pastiri, naši apostoli...Požele jednostavno otpustiti svijet..."da se sklone i nađu jela"...Zaboravljajući da se baš oko njih, odnosno oko Isusa, svi trebaju sklanjati, svi umorni i opterećeni, i baš Tu naći jela...

Isus ih blago podsjeća na to:"Podajte im vi jesti!...To bi bilo baš lijepo geslo, svakoga od naših pastira, apostola - trajni podsjetnik - koja je njihova misija ovdje među nama, i ovdje oko Isusa...Trajno posredovanje između nas i Njega....Sve je u toj kratkoj rečenici - i Isus - hrana, i apostoli - djelitelji, i - mi - vječni gladuši...

I molimo trajno za naše apostole...I oni su često na kraju snaga, na kraju rezervi - zadnji kruhovi, zadnje ribe...Čini im se da nemaju dovoljno za nahraniti sav taj narod...Bijaše ih oko - pet tisuća...Ili - petsto tisuća - danas u Hrvatskoj...Barem prema potpisima za referendum...

Apostoli nemaju...Ali ponekad zaboravljaju da nije bitno ono što oni imaju, nego - ono što - daju...I Onaj - koga daju...A davanjem se umnožava...Posluživanjem se umnožava...Treba uzeti ono što imamo, sve što imamo, jedino što imamo -pogledati nebo, blagosloviti i - razlomiti...

I svi će jesti, nasititi se...I još će preostati...

Jesti će narod...Zajedno s njima jesti će i sami apostoli...Zajedno s njima jesti će i - Isus...Koji je istovremeno i hrana i hranitelj i hranjenik...

Nahranimo i mi Njega - svojom gladi za Njim!

DĆ, 29.5.2013.

Svetkovina Presvetog Trojstva -26.5.2013.
Iv 16,12-15

"U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

"12 Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14 On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15 Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Evanđeoska krunica:

1. koji nam još mnogo ima kazati, ali sada ne možemo nositi

2.čiji Duh Istine će nas upućivati u svu istinu

3. čiji Duh neće govoriti sam od sebe,nego što čuje i navješćivati što dolazi

4.čiji Duh će ga proslavljati jer će od Njegova uzimati i navješćivati nama

5. čije je sve što ima Otac

Ekonomija Božje Mudrosti - zazoveš Jednog, dobiš Tri!

Upravo sam se dvoumila, da li u naslov staviti Božju Mudrost, ili Božju Ljubav, ili Božju Snagu...?! I opet nekako shvatih - da je i to troje, zapravo jedno te isto...I da je zapravo u tome, nekako i tajna, Otajstvo Presvetog Trojstva...Barem koliko mi možemo pokušati shvatiti...Ima još mnogo toga (što bi nam Isus imao kazati...), ali sada to ne možemo nositi...Ali Duh istine će nas upućivati (u svu istinu...), govoriti (što čuje...) ,navješćivati (ono što dolazi...) On će proslavljati (Sina), uzimajući od Njegova - Sinovljeva (a Sinovo je sve što ima Otac  - dakle Duh proslavlja Sina, uzimajući od Njegova,što je zapravo Očevo...), da bi od toga navješćivao nama...Samim navještanjem nama, proslavljat će Isusa...Pada mi na pamet usporedba s onim babuškama, i analogna međusobna povezanost i isprepletenost: mi primamo od Duha - koji uzima od Sina - ono što je Očevo...Otac je Stvoritelj, Sin je Pobjednik smrti, Duh je Životvorac...Isus je Put, Istina i Život...Početak i Svršetak...Alfa i Omega...Pa u tom našem djeliću Vječnosti, darovanom od Njega, prihvatimo taj svoj dio - od Njega i od Njegova...Svoj dio Njegova Puta, i svoj udio u jedinoj Istini, i Punini Života...

DĆ, 24.5.2013.

Nedjelja Pedesetnice. Duhovi - 19.5.2013.
Iv 14,15-16.23b-26

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

15 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:  "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh."

Evanđeoska Krunica:
1. čije ćemo zapovijedi čuvati, ako Ga ljubimo

2. koji će moliti Oca, i on će nam dati drugog Branitelja da bude s nama zauvijek

3. čiju riječ će čuvati onaj tko Ga ljubi, pa će i Otac ljubiti njega, k njemu će oni doći i kod njega se nastaniti

4. čija riječ nije Njegova, nego Oca koji ga posla

5. u čije Ime će Otac poslati Branitelja - Duha Svetoga koji će nas poučavati o svemu i dozivati nam u pamet sve što nam Isus reče

Dozivanje u pamet...

Evo i crkvena liturgija nam doziva u pamet ovaj lijepi odlomak iz Evanđelja, koji nam sigurno nekako poznato zvuči...Možda i zato što smo ga već slušali prije dva tjedna (6. vazmena, 5.5.2013, Iv 14, 23-29)

...Ali - ponavljanje je majka znanja...I garancija sigurnosti na neki način...Zar i sami ne ponavljamo više puta - kada nekome nešto ostavljamo na čuvanje - "Čuvaj mi to dobro...Pazi na to...Ako ti je stalo do mene - sačuvat ćeš mi to..."...Tako i Isus - u ovom velikom, posljednjem govoru prije svoje muke i smrti - ostavlja nam svoje Dragocjenosti - svoje zapovijedi, svoju riječ, svoga Duha...I ne zapovijeda, nego moli da ih čuvamo...Blago moli...Pozivajući se ne sada samo na svoju Ljubav, nego i na našu..."Ako me ljubite..."...Znači - uvjet da Branitelj s nama bude zauvijek - je ljubav....Ljubav prema Isusu..."Ako me ljubite..."...Bez te ljubavi, ne možemo ni čuvati njegove zapovijedi...Bez ljubavi sve gubi smisao...Pa i same zapovijedi...Jedino onaj tko ljubi, čuva Isusovu riječ...Ako ljubimo, Isus će moliti Oca...Ako mi ljubimo Sina, Otac će ljubiti nas...K nama će doći, i kod nas se nastaniti...Otac, Sin i Duh Sveti...Kako Moćno!

Isus će moliti, Otac će ljubiti, Duh će poučavati i dozivati nam u pamet...Ako Ga ljubimo...Ako Ga tko ljubi...

DĆ, 18.5.2013.

7. Vazmena nedjelja - 12.5.2013.
Iv 17,20-26

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:

20 "Oče sveti, Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25 Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26 I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Evanđeoska Krunica:
1. koji je podizao oči k nebu i molio se, ne samo za nas, nego i za one koji će na našu riječ vjerovati u Njega

2. koji je molio da svi budemo jedno, kao Otac u Sinu i Sin u Ocu, da i mi u Njima budemo, te da svijet uzvjeruje da je Otac poslao Sina

3. koji slavu koju mu dade Otac, dade nama, da budemo jedno, kao što su Oni jedno - Isus u nama, kao Otac u Njemu

5. koji moli da budemo savršeno jedno, da svijet upozna da Ga je Otac poslao i ljubio nas kao što je ljubio Njega

6. koji hoće da i oni koje mu je Otac dao budu gdje je On, da budemo s Njim: da gledamo Njegovu slavu, slavu koju Mu je dao, jer ga je ljubio prije postanka svijeta

7. koji je upoznao Oca pravednog, kojeg svijet nije upoznao, ali mi upoznasmo da Ga je Otac poslao

8. koji nam je očitovao Očevo ime, i još će ga očitovati, da ljubav kojom je Otac ljubio Njega bude u nama - i On u nama

U Ime Oca...U Ime Obitelji...

Eto, uz početak velike akcije velikog referenduma, za spas naših obitelji, za očuvanje braka, kao institucije, i svakog pojedinog braka, svake pojedine obitelji, čini mi se zgodno primijeniti Isusove duboke i mistične riječi baš na to - toliko osjetljivo i toliko ugroženo područje...

Isus ne moli samo za svoj naraštaj, svoju generaciju, već i za sve prijašnje i za sve nadolazeće...Ne samo za nas, već i za naše potomstvo - one koji će na našu riječ vjerovati u Njega...I što je još važnije - ne samo na našu riječ, već i na naš primjer, na našu ostavštinu - duhovnu i kulturnu...

Isus želi jedinstvo - vremensko, prostorno, kronološko, duhovno, obiteljsko...Da svi budemo jedno...Jedno...Jedan...I - kao Jedan...Na Njihovu sliku...Jer je tako bilo od samih početaka - "Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih." (Post 1, 27) Kako bi čitava obitelj bila jedno - Isus u obitelji, Otac u Sinu, da se obitelji ne raspadaju, nego da budu - "savršeno jedno" - i da baš po tome - svijet upozna da je Otac poslao Sina, i da ljubi svakoga od nas, svakog člana naše obitelji, kao što je ljubio Sina...A nije ga poštedio od teškoga križa...

Baš kao što su i obitelji šibane, bičevane, krunjene trnjem nezamislivih problema, klevetane, pribijane na križ...Kao i čitava institucija braka danas...Kao i čitava Crkva...Svi na neki način imamo istu sudbinu...Sina - kojeg je ljubio Otac...I koji ljubi nas  - kao što je Njega ljubio...

Isus hoće da i svi mi budemo - gdje je On, da budemo s Njime...Od jaslica, preko Egipta, Nazareta, čitavog Izraela, Galilejskog mora, Jeruzalema, Kalvarije, križa...Uskrsa, Neba...Gdje god je On, želi da i mi budemo s Njime...

A gdje je on sve bio, ili bolje rečeno - gdje nije - redovito ispovijedamo i u vjerovanju - "začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve..."...Pa - pokušajmo ga onda slijediti  - zar nas čitavo vrijeme ne poziva na to - "Slijedi me!" -. i sada u ovom Evanđelju kaže: "Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gjde sam ja, da i oni budu sa mnom..." - najprije gdje god, gdje god je On - a tek poslije "da gledaju moju slavu" - koju Mu je Otac dao - jer Ga je ljubio - prije postanka svijeta...

Budimo i mi začeti po Duhu Svetom - ako ne prije, onda sada - iščekujući Blagdan Duhova...Boravimo pod srcem Djevice Marije devet mjeseci! Kako bismo bili rođeni od nje...Pa onda - mučeni - pod današnjim Pilatima, i zakonodavcima - iziđimo na referendume - na Pilatovom "referendumu" - opredjeliše se za Barabu (možemo samo pokušati zamisliti kakav život je taj provodio i kakve stavove zastupao i branio...) - a za koga ćemo i da li ćemo se mi htjeti opredijeliti, ili ćemo prepustiti drugima da izaberu umjesto nas...? I dalje se bira...I opredjeljuje...Iz dana u dan...

"Raspet, umro i pokopan..." - nije još ništa - pred onim što tek slijedi - "sašao nad pakao"...Koliko često se i mi i naše obitelji nađemo na samom rubu ponora, gotovo nad samim paklom, ali tko je uspio slijediti Isusa sve dotle, eto - samo što nije stigao do cilja - Uskrsa - Uzašašća koje proslavismo neki dan, i tek tada - sjesti o desnu Boga Oca svemogućega...Suditi žive i mrtve...Njihove postupke, opredjeljenja...Njih i njihovih obitelji...I njihovih političara...Zakonodavaca...

Isus nam je očitovao Očevo ime...Očeve zapovijedi...I tek na kraju - Očevu ljubav - do križa, do groba, i preko groba...Kako bi ta Ljubav kojom ga je Otac Ljubio (taj Križ?) - bila u nama...I Isus u nama...Isus - Očeva Ljubav! Isus - koji prihvaća Očevu Ljubav, Očevu volju i Očev križ...

DĆ, 11.5.2013.

6. Vazmena nedjelja - 5.5.2013.
Iv 14, 23-29

23 Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: "Odlazim i vraćam se k vama." Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.29 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Evanđeoska Krunica:

1. čiju Riječ čuvaju oni koji ga ljube, a onaj tko Ga ne ljubi, riječi Njegovih ne čuva

2. čiji će Otac ljubiti onoga tko čuva Njegovu Riječ, k njemu će doći i kod njega se nastaniti

3. koji nam je govorio dok je boravio s nama

4. u čije ime će Otac poslati Branitelja - Duha Svetoga i koji će nas poučavati o svemu i dozivati u pamet sve što nam Isus reče

5. koji nam mir svoj ostavlja, mir svoj daje, da se ne uznemiruje naše srce i da se ne straši

Branitelj i Odvjetnica

Koliko dubinske teologije i životne filozofije u ovih svega nekoliko redaka...Čitavo Vjerovanje, Presveto Trojstvo, i toliko osjetna marijanska prisutnost - ne izričito spomenuta, ali navedena kao primjer i uzor odnosa prema Presvetom Trojstvu...Gdje je Trojstvo - tu je i Marija - gdje je Marija - tu je i Trojstvo...Zar već prva rečenica nije puna Marije - koja je sve te riječi "pohranjivala u svome srcu!"

"Ako me tko ljubi (a tko ljubi Isusa i Boga više od Njegove Majke Marije?!) - čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." - pa ne podsjeća li nas ta rečenica posebno na trenutak Blagovijesti i idućih devet mjeseci Marijine božanske i djevičanske trudnoće...

A evo i suprotnog primjera: "Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva." - eto od samog početka, od Adama i Eve, i njihova izgona iz zemaljskog raja...

Otac je Pošiljatelj...Otac je taj koji šalje...Najprije Isusa...Jer "riječ koju slušamo" nije Isusova, nego "Oca koji Ga posla"...I sve što je Isus govorio dok je boravio s nama, i ono što je zapisano u Evanđelju i ono što nije, ni jedna Riječ nije Njegova nego Očeva...(možemo li mi to reći za naše riječi, za ono što izgovaramo, pišemo...?)..A Branitelja - Duha Svetoga - opet će poslati Otac - u Isusovo - Sinovljevo Ime...Ovo je već viša filozofija i Trinitarna teologija...Jer taj  Branitelj poučavat će nas o svemu...I dozivati nam u pamet sve što nam Isus reče...Možda čak i ono što i nije nigdje zapisano...A svaka Isusova Riječ i nije Njegova, nego Očeva...Branitelj će nas poučavati o tome što je Isus govorio, a Isus je govorio sve što ga je Otac poslao reći...

A Isus nam je ostavio Mir, dao nam svoj Mir...Ne kao što svijet daje...Isusov Mir - nije Nirvana...Isusov Mir je pravi "Mir vama!"...Uskrsli Mir...Koji probija i zatvorena vrata...Da se ne uznemiruje i ne straši srce naše...

Jer Isus, ako i odlazi, uvijek se vraća...A odlazi samo da bi bio kod Oca, koji je veći od Njega...Pa kada se vraća uvijek se vraća samo s još većim blagoslovima i darovima...

I kazuje nam to sada - prije negoli se dogodi, da vjerujemo kada se dogodi...I da se radujemo...I da se ne uznemirujemo i ne strašimo...

Jer dao nam je i ostavio - svoj Mir - ne kako ga svijet daje...Svoga Branitelja - Duha Svetoga...I svoju Majku - najvjerniju Odvjetnicu!

Onda doista nema razloga za tugu, nemir i strah!

DĆ, 4.5.2013

5. Vazmena nedjelja - 28.4.2013.
Iv 13, 31-33a.34-35
31Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 33Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.

34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
 
Evanđeoska krunica:
1. koji je proslavio Sina Čovječjeg i u kojemu se proslavio Bog
2. kojega će Bog proslaviti u sebi, uskoro će ga proslaviti
3. koji je još malo sa svojom dječicom
4. koji želi da ljubimo jedni druge, kao što je On ljubio nas
5. čiji učenici će biti prepoznati po ljubavi jedni za druge
   
Treća zapovijed ljubavi
               
Prve dvije zapovijedi ljubavi nekako dobro znamo i često imamo pred očima: ljubiti Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom, te ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe...
Ali ova današnja, treća, nekako nam izmakne iz sjećanja...Možda baš zato što je najjača i najzahtjevnija - ljubiti jedni druge, onako kao što je Isus ljubio nas...Pa to je gotovo nemoguće...Ljubiti bližnjega svoga, kao samog sebe, to bi još nekako išlo...Jedva nekako, ali bi...Činiti drugome ono što želimo da i on čini nama, i ne činiti mu ono što mi sami ne bismo željeli da drugi čine nama...Nekako je sve jednostavno, jasno i logično...
        
Ali ljubiti drugoga onako kao što je Isus ljubio nas...Dati se razapeti, biti ubijen za drugoga, i umjesto drugoga...Biti bičevan, popljuvan, izudaran...Izranjen, oklevetan...Vrijeđan...I sve to strpljivo i šutke podnositi...Znajući da je to namijenjeno nekome drugome...A da mi to ni krivi ni dužni, trpimo umjesto njega...I - za njega...Pa nekako nam se buni čitav duh i psiha...Ne želimo, ne možemo...Nema smisla...Nije pravedno...Nije u redu...Drugi je to zaslužio, a ne mi...Zašto bismo mi onda podnosili njegov teret, ispaštali njegovu krivicu...Nećemo...
                                    
Razdrijeti svoje haljine, rastvoriti svoje srce...Razlomiti i posljednji komad kruha...Jednostavno se razdati drugome...Baš kao - Isus...Kao što je on ljubio nas, tako i mi ljubimo jedni druge...Izričito to zahtijeva, zapovijeda...Ni više ni manje...Nego - kao On nas...
                             
Jedino po tome ćemo biti prepoznati kao Njegovi učenici, Njegovi sljedbenici, Njegovi nasljedovatelji, Njegovi sustolnici, i Njegovi pričesnici...
                                        
Ljudima je nemoguće, ali Bogu je sve moguće...I kao što se proslavio u Prvorođencu, Sinu Čovječjemu, tako se može i mora proslaviti i u svakome od nas - Njegovoj rođenoj braći i sestrama...Jer ako će se Bog proslaviti i u nama, onda u Vječnosti, nas će proslaviti u sebi...Uskoro...U skoroj Vječnosti...
DĆ, 27.4.2013.
                                                                 
Isus nas je ljubio, sve do smrti - smrti na križu...I ljubi nas i dan danas, svakoga dana, svakoga trena, po svome Kruhu, po svetoj Pričesti:
                                                                   
Biti kruh

Ako ti ikad
padne na pamet
preuzeti rolu,
običnog kruha,
razlomljena na stolu,
pripazi!

Biti kruh
i nije neka služba
prestiža i mode,
već stvar jednostavna i obična,
poput mirisa vode!

Biti kruh je
predati se,
i najmanji biti,
čitavog sebe
u svega nekoliko slova skriti!

Biti kruh je
izložiti se,
svakome, osim sebi,
bez pitanja
što bi, a što ne bi!

Kruh se daje
u tišini,
i blagoj aromi,
onome tko ga
dijeli i lomi,
tko ga grize i jede...

Biti kruh je
dati se hitno,
jer kada se čuva,
gubi okus i mekoću,
sve što je bitno,
i postaje nekako tvrd.

Biti kruh je
predati se
bez zidova i brana,
i svakome tko je gladan,
postati zalogaj i hrana!
                                       
p. Luis Chacon, DI
4. Vazmena nedjelja - 21.4.2013.
Iv 10, 27-30
27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo."
                                                                                                   
Evanđeoska Krunica:
1. čije ovce slušaju glas Njegov
2. koji poznaje ovce svoje i one idu za njim
3. koji nam daje život vječni, te nećemo propasti nikada i nitko nas neće ugrabiti iz Njegove ruke
4. čiji Otac je veći od sivh  i nitko ne može ugrabiti ovce iz ruke Očeve
5. jer On i Otac jedno su
                                 
Njegov smo narod i ovce paše njegove...
 
Što kraće Evanđelje, to zgusnutija Poruka...Prva rečenica, kao neka molitva - prisutnosti i uzajamnosti, interakcije između Pastira i Njegovih ovaca....Između ovaca i njihova Pastira....Tako nekako lijepo i obostrano...One poznaju Njega, prepoznaju Njegov glas, među tisućama drugih, i slijede baš Njega, idu za Njim...I On poznaje njih...Svaku pojedinu...U dušu...Vjerojatno i on sluša glas njihov, razlikuje ih možda čak i po glasu, zna njihove navike, mušice, imena...Ta On im ih je i nadjenuo...Prema nekim osobinama, vrlinama, manama, posebnostima, osobnostima...Nekome drugome sve su one iste, nepoznate, daleke...A Njemu je svaka jedinstvena...Bio je prisutan kada su dolazile na ovaj svijet...Pomagao im je u prvim koracima, prvim zalogajima...Štitio ih je, mazio, nosio na ramenima, u naručju...Tetošio...I na kraju - kao vrhunac svega - daje im život vječni! Pa za to ih je i stvorio...Ni jednu neće izgubiti, posebno ne onu crnu - nju će posebno tetošiti...A tražit će i onu stotu sve dok ju ne nađe...Neće propasti nikada...Nitko ih neće ugrabiti iz Njegove ruke...
 
Kako lijepo! Kako sigurno! Kako zaštićeno...Otac Njegov mu ih dade...A On je veći od svih...Iz Očeve ruke ih nitko ne može ugrabiti...U ovom kratkom tekstu, dva puta je ponovljeno jamstvo sigurnosti ovaca - nitko ih neće ugrabiti iz Isusove ruke, i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve...Dvostruka sigurnost, dvostruka zaštita...U rukama dobrog Pastira...Zajedno u - ruci Očevoj...Jer On i Otac jedno su, a i mi zajedno s njima, u Njihovoj ruci...
 
I tko nam onda što može!?
 
DĆ, 20.4.2013.
3. Vazmena nedjelja - 14.4.2013.
Iv 21
1Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 4Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. 15Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." 19A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
                                     
Evanđeoska krunica:
1. koji se ponovo očitova učenicima na Tiberijadnskom moru
2. čiji učenici bez njega ne uloviše ništa
3. koji stade na kraju, kad je svanulo i reče: "Bacite mrežu na desnu stranu i naći ćete.", a oni je više ne mogoše izvući od mnoštva riba
4. koji uz pripravljenu žeravicu i pristavljenu ribu i kruh, reče učenicima: "Donesite riba što ih sada uloviste" i "Hajde, doručkujte!", pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu
5. koji triput upita Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?", te mu triput reče: "Pasi jaganjce moje!" i na kraju: "Idi za mnom!"
                                      
Posljednja večera i prvi doručak....
 
Kakve li miline, blagosti i blagoslova u ovom zajedničkom blagovanju s Isusom, kad je već svanulo...Za razliku od one mučne i mukotrpne posljednje večere, kada je sve nekako teško padalo i na srce i na želudac, dok je padala noć, dok su padale teške odluke, teške riječi, teške izdaje, teške zataje, teške pljuske i teški udarci...
 
Kada su ostali bez Isusa, jedni bez drugih, i - bez sebe samih...
 
Sada su barem opet zajedno...Sa svojim mislima, i sa svojim starim poslovima...Ali najprije, u prvom djelu teksta, i dalje - bez Isusa....I samim time - i bez uspjeha...Apostoli spontano daju prvenstvo Petru, slijede ga, idu s njime i za njime....Kada već više nemaju s kim drugim...Ali sve je nekako jalovo...Pomalo skupljaju hrabrost, nisu više samo iza zatvorenih vrata - "izađoše, uđoše u lađu - njih sedmorica zajedno ovaj puta - Petar, Toma, Natanael, Zebedejevi i druga dvojica....Ali - te noći ne uloviše ništa..."
 
Kad je svanulo, stade Isus na kraju...A možda i - kad Isus na kraj stane - tek tada - svane...
 
Nisu znali da je to On....
 
A On te napaćene, umorne, razočarane, životom i sudbinom izmučene odrasle muškarce naziva - dječicom....!?
 
I još u njihovoj nemoći, neimaštini, neuspjehu - traži nešto od njih - nekakav - prismok...
A oni - jednostavno - Nemaju. Ni za prismok...
 
I još ni ne znajući da je to On - naivno ga slušaju, neobičnog stranca u zoru, bacaju mreže na desnu stranu, kako im je rekao - ionako nemaju više što izgubiti...Pa zašto ne pokušati...
 
I odjednom - neočekivano - obrat situacije - Mnoštvo riba!!!! U kojem i po kojem - prepoznaše Njega! "Gospodin je!" - nema tko drugi biti, nema drugoga koji tako jednostavno, elegantno, brzopotezno može riješiti svaki naš problem, neimaštinu, nedostatak..."Gospodin je!"
 
Dovoljno je to čuti, shvatiti, prepoznati - za jednostavno se - baciti u more....Prema Njemu...Jedina moguća, i jedina logična opcija, jedini mogući životni izbor...Bez Njega - ništa, uz Njega - mnoštvo...Ne samo riba, nego - milosti, blagoslova, smisla....
 
Često i mi - nismo daleko, možda samo kojih dvjesta lakata, a opet Ga ne vidimo, ne čujemo, ne prepoznajemo...Treba nam taj Petar, da se - jednostavno baci prema Njemu...Pa mi polako za njim, vukući svoje mreže, svoje terete, ali i svoje blagoslove, sve ono što nam život nosi i pruža...
 
A tamo je već -žeravica...Roštilj, gradelice...Koje nam je Isus već pripravio, i sve već pristavio - i ribu i kruh...Ma ne treba Njemu ništa naše, sve je ionako već spremno....Jedino Mu treba - naša spremnost...Da Ga ugledamo, čujemo, prepoznamo, i zaputimo se prema Njemu, gdje god i u kakvoj god situaciji bili...Prije su ostavili svoje lađe,i krenuli za Njim...A sada su zajedno s lađom, i svim priborom, opet krenuli za Njim,i prema Njemu...Jedino to je Bitno!
 
I predati Njemu - sve naše....Sve što ulovismo...Ili - Ništa što ne ulovismo...Ionako je sve Njegovo...I sve ovisi - o Njemu....Pa predajmo Mu to onda...Naše Ništa bez Njega, i naše - Sve - sa Njime...
 
I sada - opet Šimun Petar u akciji - popne se i sam izvuče na kraj mrežu punu velikih riba...Apostoli je "ne mogoše izvući od mnoštva ribe" (21,6), ali Šimun Petar je izvuče na kraj...Pa ipak je on bio snažan i spretan..."I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu."
 
A Isus ih kao neki dan na večeru, sada poziva - na doručak, nježno, brižno, očinski prema svojoj "dječici": "Hajde, doručkujte!", uzme kruh i dade im, a tako i ribu...
 
I tek nakon doručka s Uskrslim, kada je svima sve već bilo jasno, kada su se snažni dojmovi pomalo slegli, a Petar uz žeravicu možda već i ugrijao i osušio, i od skoka u more, i od znoja napora izvlačenja mreže, a možda se sjetio i žeravice od neku večer: "A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se." (Iv 18,18)...Kada je triput na pitanja sluškinja, vratarica: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?", on panično odvraćao: "Nisam!"...
 
A sada ga taj isti, ali u međuvremenu uskrsli Čovjek tri puta pita: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?", a on mu iskreno i s vjerom odgovara: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!", jer - Ti sve znaš! Sve naše mane, naše slabosti, naše zataje, naše grijehe...Ali - znaš i  - da te volimo....
 
I sve dok Ga volimo, i jedino ako Ga volimo, imamo pravo - brinuti se za druge, voditi druge prema Njemu, "pasti jaganjce Njegove...", ali dobro znajući tko je zapravo Vođa, i za kime idemo....
 
Ljubi Gospodina! Idi za Njim! I - tek tada - pasi jaganjce...Na poljanama Njegovim!I - puni mreže ribama...Na pučinama Njegovim!
 
DĆ, 13.4.2013.
2. Vazmena nedjelja - Nedjelja Božanskog Milosrđa - 7.4.2013.
Iv 20
19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
   
Evanđeoska Krunica:
1. koji dođe učenicima zatvorenim u strahu od Židova, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!"
2. koji učenicima pokaza svoje ruke i bok, a oni se obradovaše vidjevši Gospodina
3. koji reče ponovno: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."
4. koji dahne u njih, kaže im: "Primite Duha Svetoga." i uspostavi sakrament ispovijedi
5. kojemu Toma odgovori: "Gospodin moj i Bog moj!", a Isus reče: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"
         
Deveto blaženstvo....
 
Učenici su zatvorili vrata. U strahu od Židova....
 
A mi ? Čega se mi bojimo...Od čega smo u strahu...? Od krize, nezaposlenosti, samoće, budućnosti...?Jesmo li i mi zatvorili vrata? Sami protiv čitavog svijeta? Ili - zajedno s preostalih nekoliko, koji su za sada još sa nama...Nije baš ugodno biti u strahu...Zatvoren...I još vjerojatno sam...Zatvoren i uznemiren....
 
Ali zato je tu uskrsli Isus. Milosrdni Isus! Da dođe kroz ta zatvorena vrata, i još stane u sredinu našeg straha, našeg problema, satre mu glavu, ko Marija zmiji, i kaže: "Mir vama!" Pokazavši nam svoje ruke, i svoj izranjeni, milosrdni bok - s one dvije zrake svih milosti...
 
Savladajmo prvi šok, nevjericu, iznenađenje, pogledajmo ono što nam pokazuje, ugledajmo uistinu - Gospodina! I obradujmo se zajedno s apostolima, i tek tada, ponovo se skoncentrirajmo na Njegove riječi, tek sada spremni da ih možda i čujemo:
 
"Mir vama! (još jednom...) i "Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."
 
A kako ga to posla Otac...Kroz zatvorena vrata naših strahova...U sredinu - in medias res - naših problema...S riječima: "Mir vama!" Znači - tako i on šalje nas....Baš tako - drugima...Kroz njihova zatvorena vrata...U središte njihovih problema...Donositi - Mir....
 
Otac je poslao Sina, a Sin - dahne u njih i pošalje - Duha Svetoga...Uz riječi: "Primite Duha Svetoga." On ga je već poslao, ali mi smo ti koji ga tek trebamo primiti...A možda nastavak ne znači isključivo ustanovu sakramenta ispovijedi, isključivo za svećenike...Možda je to i poticaj svima nama - na opraštanje, otpuštanje...Jer kaže: "Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
 
Pa zar slično ne molimo i svaki dan u Oče našu, koristeći isti izraz - otpustiti: "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim..." Pa to su prve riječi koje upućuje svojima nakon muke, umiranja i uskrisavanja - očito jako bitne...Otpustiti! Sebi i drugima...Duge i grijehe...Otpustimo mi njihove drugima, kako bi Bog mogao nama otputiti naše...Ali za to doista trebamo - najprije primiti Duha Svetoga! Bez Njega, ljudima je to nemoguće...Ali - Bog je sve moguće!
 
Čula sam ovih dana zanimljivu misao, kako su dvije najvažnije stvari u životu - kajanje i opraštanje - jedno s drugim,zajedno...Jer jedno bez drugoga ne ide...Čak je možda teže oprostiti, otpustiti drugima njihove dugove prema nama, nego li se sami pokajati za svoje, dopustivši Gospodinu da ih otpusti...Pokajati se - otpustiti sebi, i oprostiti - otpustiti drugima...Ništa ne zadržavati - jer "kojima zadržite, zadržani su im."
 
Kao Toma...On nije oprostio sebi što je propustio susret s Uskrslim, niti je oprostio drugima što oni nisu...Nije se obradovao poput njih vidjevši Gospodina, nije se obradovao niti njihovim riječima: "Vidjeli smo Gospodina!", jer on - eto nije...Nije se radovao, nije vjerovao...
 
I možda baš zbog njega - i osam dana kasnije - vrata i dalje bijahu - zatvorena...
 
Isus je ustrajan...Ponovo dođe, ponovo stade u sredinu i ponovo reče: "Mir vama!" - već treći put, u svega 8 dana...I ne obraća se osobno ni jednom od onih koji su već povjerovali, nego tu čast ukazuje baš jedinom koji nije, poziva ga da Ga dotakne - ne samo prstom, već čitavom rukom...Prinesi prst i pogledaj...Prinesi ruku i stavi je...U Isusov bok...Čitavu ruku...Čitavog sebe..."I ne budi nevjeran, nego vjeran."
 
Kakav poziv...Kakva ponuda! I ne samo Tomi, nego bilo kome od nas...Koji se boji, koji ne vjeruje, koji se ne pouzdaje...Uvucimo se kroz svoja zatvorena vrata, u trajno otvoren Isusov bok, zauvjek otvoren za sve nas, za svakoga od nas...Otvor, izlaz, spas! Spasenje...Iz svih naših problema, strahova, zatvora, neotpuštanja i neotpuštenosti...
 
Pa tko onda ne bi zajedno s Tomom dirnuto uskliknuo: "Gospodin moj i Bog moj!" Ljubav moja i Spasenje moje...Život moj i sve moje...
 
Pa da i mi postanemo dionici devetog blaženstva: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"
 
Koji vjeruju da je Isus Krist, Sin Božji, i da vjerujući imamo Život u Imenu Njegovu... I to ne bilo kakav život, nego Život u izobilju!
 
DĆ, 6.4.2013.
1-4+@ili@+1+Kor+5,6b-8;+Iv+20,1-9@ili+za+popodnevne+mise@+Lk+24,13-35" target="_blank" data-mce-href="http://www.katolici.org/biblija.php?s=Dj+10,34a.+37-43;+Ps+118,1-2.+16-17.+22-23;+Kol+3,1-4+@ili@+1+Kor+5,6b-8;+Iv+20,1-9@ili+za+popodnevne+mise@+Lk+24,13-35">Sretan Uskrs!!! - 31.3.2013
Iv 20
1Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
                              
Evanđeoska Krunica:
1. na čiji grob rano ujutro dođe Marija Magdalena i opaz da je kamen s groba dignut
2. s čijeg groba otrči Marija Magdalena i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku
3. na čiji grob se  Petar i drugi učenik uputiše i dođoše
4. u čiji grob uđe Šimun Petar te ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj
5. na čijem grobu drugi učenik vidje i povjerova
                                    
Pik-Spas do Isusova groba!
                               
Kakav "moving" jutros OKO Isusova groba...Još za mraka Marija Magdalena dolazi NA grob i opaža nešto "sumnjivo"...Otrči S groba, apostolima, s viješću da "uzeše Gospodina IZ groba"...Onda se apostoli uputiše i dođoše NA grob - jedan drugoga prestižući...I konačno, najveći kukavica od neki dan - Šimun Petar, postaje najhrabriji - prvi ulazi U sam grob...I što ugleda...?! Povoje i ubrus, svako napose, povoji leže, a ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj svijen na jednom mjestu....(Netko je te povoje bio pažljivo i s ljubavlju omotao oko Isusova mrtvog tijela, ispravši sve Njegove rane, one na rukama i nogama, pa tragove bičeva, udaraca...Ubrus je bio na Njegovoj izranjenoj glavi, možda upijajući ostatke Krvi iz rana trnove krune...Kao neki melem, koji je tada se činilo, stigao tek prekasno...Ali...)
Pogled na te odbačene i svijene povoje i ubrus, bio je dovoljan, da drugi učenik koji stiže NA grob, vidje i - povjerova!!!
Tražimo li i mi često - Živoga među mrtvima? Besciljno se vrtimo oko Njegova praznog groba, umjesto da svoj pogled, svoje srce usmjerimo prema Njemu...Kao Marija Magdalena u nastavku Evanđelja...Dok su apostoli u tami groba "kontemplirali" i možda detektivski istraživali njegov odbačeni (ali svijeni...) ubrus i povoje, ona je već vani na vrtu - srela svoga Rabunija...
Utrkujmo se i mi jedni s drugima, ali u pravom smjeru...Udaljujmo se od praznine groba, i stremimo prema Punini Života!
Sretan i blagoslovljen Uskrs - svim ljudima dobre volje! Sa željom da i oni koji to nisu - susretnuvši Uskrsloga Isusa, to odmah i postanu!
I za sam kraj - uskrsna poruka jednog iskusnog ispovjednika: "U Otajstvu Kristova Uskrsnuća promatrajmo Otajstvo vlastitog života!"...
DĆ, 30.3.2013.
Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica - 24.3.2013
Lk 22,14-23,56

Evanđeoska krunica Posljednje večere:

1. koji sjede za stol, i apostoli s njim

2. koji uze čašu zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom"

3. koji uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen."

4. koji pošto večeraše, opet uze čašu, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva."

5. koji reče: "Evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu."

Evanđeoska krunica Maslinske gore:

1. koji se po običaju zaput na Maslinsku goru, a za njim i njegovi učenici

2. koji reče: "Molite da ne padnete u napast."

3. koji pade na koljena, pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

4. kojem se ukaza anđeo s neba koji ga ohrabri, a on se u smrtnoj muci, usrdnije molio, a znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje su padale na zemlju

5. koji usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti, pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

Evanđeoska krunica Isusova uhićenja:

1. kojem se približi Juda da ga poljubi

2. koji se dotače uha sluge velikog svećenika i zacijeli ga

3. koji reče onima koji se digoše na nj: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!...No ovo je vaš čas i vlast Tmina."

4. kojeg uhvatiše, odvedoše i uvedoše u dom velikog svećenika

5. za kojim je Petar išao izdaleka, pa reče: "Ne znam ga, ženo!", "Čovječe, nisam!", "Čovječe, ne znam što govoriš!", pijetao se oglasi, Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, te on iziđe i gorko zaplaka

Predugačka Muka

Mnogima će se možda učiniti predugačko Evanđelje i čitanje Isusove muke ove nedjelje...No, takvi - neka se zapitaju, ako je njima predugačko samo slušati - kako li je Isusu bilo sve to trpjeti...I ne samo te noći...

Jer i dan danas mnogi "uz pomoć srdžbe, gnjeva, izdaje, psovki, udaraca, ponižavanja, pljuvanja, izbacuju zlo u svijet i tako stvaraju lanac: ne vjerujući dopušaju da zavlada strah; strah rađa srdžbu, a srdžba zlo. Ne nanosimo si zlo jer bi ono bilo jače od dobra, nego zato jer smo se dopustili raniti strahom; jer slobodu nismo usmjerili dobrom. Nasilje, zloća, nepravda samo su završna očitovanja straha i srdžbe...Juda se boji sebe...Petar se boji za svoju kožu...Pilat se boji da ne izgubi stečenu vlast, ulogu u kojoj ne smiju drhtati ruke i zato ih je bolje politi vodom, uroniti u lavor koji je zrcalno odražavao strah na njegovu licu; to se caru ne bi svidjelo. Svi se boje, a kada ovlada strah, on ujedno nudi rješenje pomirenosti sa sobom - nasilje..." (biskup I. Šaško, Živo Vrelo 3/2013)

A ja sam još kao mala djevojčica, čitajući muku Isusovu, posebno onaj dio o izboru Barabe, svaki puta čitajući ponovo, uvijek mislila - možda će ovaj puta svjetina ipak odlučiti drugačije, možda ovaj puta neće izabrati ubojicu Barabu, možda se ipak opredijele - za Isusa...Ali i dan danas, oni svaki puta ispočetka, uvijek ponovo i ponovo, uporno biraju - baš Barabu...A taj Baraba, kakav je bio, i kakvim ga prikazuju u Evanđelju i u filmovima, ne bi me čudilo da se i on sam kasnije odmah priključio bijesnoj svijetini, i pod samim križem - kreveljio Isusu, vrijeđao ga i psovao...Isusu koji je eto zauzeo njegovo mjesto, i izravno ga spasio od smrti...

A s kojim likom iz ovog Evanđelja se i sami možemo usporediti...? Ili - sa svakim od njih, barem djelomično...? Koji obziri i koji obzori su nam Bitniji...? Ljudski ili Božji...? Politički ili nebeski...?

Petar...Zaspali apostoli...Judin poljubac...Odsječeno i/ili zacijeljeno uho...Sluškinja pored vatre...Pijetlov glas i Petrov plač...Evo i mali haiku:

"Petar.

Pijetao.

Pieta..."

Oprezni Pilat, obradovani Herod, koji se onoga dana sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji...

Šimun Cirenac, koji je dolazio s polja...Žene, koje su plakale i naricale za njim...Druga dvojica, zločinci...Jedan ga je pogrđivao, a drugi ovoga prekoravaše...Vojnici, koji ga izruguju, prilaze i nude ga octom...Satnik, koji vidje što se zbiva, te stane slaviti Boga...I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa...

Ili - čovjek, imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan - on ne privoli njihovoj odluci i postupku...Bijaše iz toga i toga grada, i iščekivaše kraljevstvo Božje...Neki - euharistijski čovjek: pristupi Pilatu i zaiska "tijelo Isusovo"...

Pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje, motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo..Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti...

U čitavoj toj gunguli, i paradi ljudskih grijeha, zločina, slabosti i kukavičluka, i Isusove svojevoljne predanosti, i izloženosti svemu tome, prema Očevoj volji, jedino taj Josip, nekako odskače svojom stabilnošću, čestitošću i pravednošću, svojim otporom "njihovoj odluci i postupku", svojim iščekivanjem kraljevstva Božjega...Ugledajmo se u njega, potražimo i njegov zagovor u našim dilemama i slabostima, hrabro i odlučno pristupimo i onima koji drugačije misle i rade....

Ispovijedimo se, ako nismo takvi...I nakon toga - dostojno i sa strahopoštovanjem zaiskajmo i primimo izmučeno i kasnije proslavljeno "tijelo Isusovo"!

DĆ, 23.3.2013

5. korizmena - 17.3.2013.
1. nedjelja s novim Papom Franjom!

Argentinske propovijedi kard. Bergoglia!!!

Iv 8,1-11
1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
            
Evanđeoska krunica:
              
1. koji je molio na Maslinskoj gori, i poučavao u Hramu, dok je sav narod hrlio k njemu
2. kojem su pismoznanci i farizeju doveli ženu zatečenu u preljubu i postavili ju u sredinu
3. koji su htjeli iskušati i optužiti Isusa pitanjem treba li preljubnicu kamenovati, kako je Mojsije naredio u Zakonu
4. koji je prstom pisao po tlu, te se uspravio i rekao tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen, a oni stadođe odlaziti, počevši od starijih
5. koji na samo reče ženi: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
                           
Isus sagnut pred Zakonom, i izdignut nad Zakonom
                       
Nakon Isusove intervencije preljubnica osuđena na mučeničku smrt kamenovanjem, odlazi kao slobodna obraćenica, potpuno promijenjena životnog stila i stava...
                                 
A što je Isus zapravo činio i učinio? Molio na Maslinskoj gori, a od zore - eto ga opet u Hramu, sjede i stade poučavati, dok je narod hrlio k njemu - a on bio - posred njih...Narod okupljen oko Isusa, a pismoznanci i farizeji okupljeni oko - žene zatečene u preljubu...Ona je u središtu njihovih misli i djela - ona, a ne Isus, pa čak niti Zakon na kojeg se pozivaju...Istovremeno optužuju preljubnicu, pokušavajući putem nje optužiti i samog Isusa, vezano uz Njegovu moguću reakciju na nju i njen čin...Koji uostalom i nije bio samo njen - za svađu, kao i za preljub - potrebno je barem dvoje, zar ne?
                               
Pitaju ga izravno: "Što ti na to kažeš?" - čak ne na njen preljub, nego na sam Zakon i njim propisano kamenovanje za takve...
A što Isus na to kaže? I - što je još važnije - kako to kaže?Riječima ili govorom tijela?
                                 
1. Isus se SAGNE, pa stane prstom pisati po tlu...
Nije li Njegov prst, zapravo prst Božji, koji je sam taj Zakon i ispisao, ljudskim i proročkim rukama...Pisanje po tlu, kao simbol Zakona i ruke Božje kojom je ispisan...Isus je pred njime sagnut - dakle poštuje ga...
Oni su i dalje navaljivali...I ne shvaćajući da im je dobrim dijelom već odgovorio...
                                       
2. On se na to USPRAVI i reče im...Isus opet govori i samom gestom svoga Tijela...Uspravan je - nad zakonom...I riječima izgovara novi zakon: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
                                      
3. I ponovo se SAGNUVŠI, nastavi pisati po zemlji...Dakle sve to je taj isti Zakon, ispisan istom Božjom rukom, i nadograđen Božjom Riječju...
                                        
Isusov novozavjetni Zakon je jači od njihova starozavjetnog, jači od njih, i njihova zlobnog tumačenja Božjeg zakona - shvaćaju svoj poraz, počevši od starijih, i stadoše odlaziti jedan za drugim - odlaziti od Zakonodavca i od samog živog Zakona, novog Zakona ljubavi...
                                            
Osta Isus Sam - i žena koja stajaše u sredini...Sada je zapravo teško reći tko je u sredini - Isusu je u sredini žena, njena osoba, njena duša, a ne njen grijeh i njen čin...A ženi je u sredini - Isus - Spasitelj, Zakonodavac i Dobročinitelj...
                                                    
4. Isus se USPRAVI - ponovo iznad Zakona - i reče joj: "Ženo gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." - prepuštena tom Gospodinu, na milost i/ili nemilost...Tome Gospodinu, koji je jedini ostao, jer je uostalom jedini On bez grijeha, i jedini koji bi samim time - imao pravo na nju baciti taj kamen...Kako On kaže - tako će joj biti...Bit će joj po riječi Njegovoj...I - neka joj bude...
                                                   
"Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
                                                 
DĆ, 15.3.2013.
4. korizmena - 10.3.2013.
Živi scenski križni put po vrapčanskoj Kalvariji - 4. korizmena, u 16.30h

Lk 15
1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 22A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.Evanđeoska krunica:
1. oko kojega se okupljahu svi carinici i grešnici da ga slušaju,

2. radi kojega farizeji i pismoznanci mrmljahu, jer "prima grešnike i blaguje s njima"

3. koji kaza prispodobu u čovjeku i dva sina, koji im razdijeli imanje 

4. čiji otac iz prispodobe kad ugleda povratak mlađeg sina, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga

5. čiji otac iz prispodobe reče starijemu sinu: "'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je."

Sinovi istog Oca....

Eto, iz ove možda najpoznatije evanđeoske prispodobe, toliko puta obrađivane, primjenjivane, uprizorivane, možda je najvažniji zaključak baš ovaj iz naslova - kakvi god bili, i kako god se ponašali, svi smo mi "sinovi istog Oca", koji je trajno tu, za sve nas, i zapravo ima jednak pristup i jednaku ljubav prema svima...A isključivo o nama samima ovisi da li ćemo odlaziti, gubiti se, tražiti se, vraćati se, ili (o)stajati na istom mjestu, uvjereni u vlastitu pravednost, možda ju baš radi te uvjerenosti i gubeći...

Ne zaboravimo sam uvod u prispodobu, odnosno ono što je Isusa potaklo da ju ispriča, a to su dva različita "sina" iz njegove neposredne okoline...Jednog predstavljaju svi carinici i grešnici, koji se "okupljahu oko njega, da ga slušaju", a on ih "prima i blaguje s njima", dok  drugog sina predstavljaju - "pravednici" - farizeji i pismoznanci - koji zlobno - "mrmljahu", znajući bolje i od samog Isusa što on treba činiti, i s kim se treba družiti...

Svoju ispravnost i svoju pravednost, stoga, tražimo oko Isusa, slušajući što nam On ima za reći, odazovimo se pozivu za Njegov stol, čekajući da nas primi i blaguje s nama, pa možda čak i da nam "padne oko vrata, i izljubi nas",  a ne tražimo pravednost sami u sebi i svojim predrasudama...

Bitno je shvatiti da nismo dostojni...Mi sami nismo dostojni, a ne netko drugi...Jer i mlađi sin je shvatio da on nije dostojan zvati se sinom svoga oca, a i stariji sin je to "shvatio" - ali, na svoju žalost, ne za sebe, nego za onog drugoga...

DĆ, 9.3.2013.

3.korizmena - 3.3.2013
Lk 13
1Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." 6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe 7pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' 8A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'"
Evanđeoska krunica:

1. kojemu neki javiše o tragičnom događaju

2. koji reče da oni koji stradaše ne bijahu grešniji od drugih, te da će svi koji se ne obrate, slično propasti

3. koji pripovijedi prispodobu o neplodnoj smokvi u vinogradu

4. u čijoj prispodobi gospodar tri godine uzalud traži ploda na smokvi, te ju želi posijeći da ne iscrpljuje zemlju

5. čiji vinogradar traži milost za smokvu bar još jednu godinu, dok je ne okopa i ne pognoji, u nadi da će ubuduće ipak uroditi

Neplodna smokva i milosrdni vinogradar

U ovoj prispodobi znakovito je i zabrinjavajuće to što neplodna smokva, ne samo da ne donosi ploda, nego još i iscrpljuje zemlju, šteti i drugima...Tako i svaki naš grijeh povlači za sobom više negativnih posljedica, a ne samo one koje na prvi pogled vidimo i osjećamo...Zapravo ni jedan grijeh, ni jedna krivica, nije samo - individualna, uvijek na neki način utječe na sve oko nas - obitelj, radnu okolinu, pa time i na čitavo društvo...Sve nekako pomalo trune i propada...Ne zato što su jedni grešniji od drugih, nego jednostavno zato što grijeha u društvu uopće ima...Dolazi do korozije i erozije društva...Negativne posljedice svega toga ne potječu zapravo od Božje kazne, nego su uzročno-posljedično povezane sa samim zlom i grijehom, neovisno o tome tko ga čini - mi sami ili drugi oko nas...Što se onda uopće može učiniti, kako bi se spriječio taj "domino efekt...", to "iscrpljivanje tla"...? Treba li posijeći "grešne smokve" oko nas? (zanimljiva je i ta zapravo istoznačnost - neplodna smokva i/ili grešna smokva - jer ako ne rađamo Dobrim - dobrim plodovima, samim time već - griješimo...) ...Ne! Treba ih strpljivo i ustrajno okopavati, gnojiti, njegovati - u trajnoj nadi da će ubuduće ipak uroditi...Treba ih prvenstveno - Voljeti! Te iz Ljubavi činiti sve ovo drugo - svojim riječima, molitvama, postupcima, ustupcima...Poput milosrdnog vinogradara...Istovremeno i sami djelovati, i zagovarati svoju smokvu pred Gospodinom i gospodarem...Ne vrijedi samo - djelovati, ili samo - zagovarati...Bitno je sinkronizirati jedno s drugim!

Zamislimo ovih dana da je čitava Crkva taj vinograd...Milosrdni vinogradar je Sveti Otac Papa....Postanimo svjesni svoje grešnosti, i izloženosti posljedicama svojih djela, i još većoj ranjivosti prije izbora novog Vinogradara...Molimo Gospodara da nam daruje Novoga, baš kao i do sada, po svojoj svetoj volji...I ne iscrpljujmo sveto Tlo Crkve, nego ga obogaćujmo plodovima svojih djela, i svojih molitvi!

DĆ, 1.3.2013.

2. korizmena - 24.2.2013.
Lk 9
28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
  
Evanđeoska Krunica:
1. koji s Petrom, Ivanom i Jakovom uziđe na goru da se pomoli
2. kojem se, dok se molio, izgled lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista
3.kojem se u slavi ukazaše Mojsije i Ilija, te razgovarahu s njime o njegovu Izlasku, doskora u Jeruzalemu
4. za kojeg Petar htjede napraviti tri sjenice: jednu Isusu, jednu Mojsiju i jednu Iliji
5. za kojeg se začu glas iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
                                  
Preozbrazba i Raspeće
                             
Iz ovog Evanđelja, posebno me fascinira frapantna sličnost ovog opisa sa onim od Velikog Tjedna....Čak isti apostoli, koji su s Isusom trebali bdjeti u Getsemaniju, na Maslinskoj gori: Petar, Ivan, Jakov - pojavljuju se i u ovom događaju...I ovdje ih je svladao san....
"No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj."
Baš kao što su na Kalvariji bila i tri križa...U trenutku najveće Isusove "sramote", ljudski gledano, a zapravo - najveće Slave - u punini božanskog smisla...
Isus se u društvu ove trojice apostola molio i tu i tamo...Ovdje mu se izgled lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista...A tamo se krvavim znojem znojio, i na kraju ostao bez svoje odjeće, za koju vojnici baciše kocku....
Ovdje on s Mojsijem i Ilijom razgovara o svom "Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.", a tamo su sudionici mislili da Isus sa križa zaziva - opet Iliju...
Dok je Petru, ovdje na Taboru, bilo toliko dobro biti, da je i sjenice htio graditi, na Kalvariji baš i nije imao takav stav, već je čak tri puta zanijekao svoga Učitelja...No, kao ni sada ovdje, tako niti tada tamo - doista "Nije znao što govori."
Dok je on govorio, ovdje se pojavi oblak i zasjeni ih, a tamo - zakukurika pijevac...Ovdje se Petar prestraši, a tamo se prestrašen pokaja...Jer je možda i tada, tamo, kao sada iz oblaka, a tada iz dubine srca, začuo Glas: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!"
I sada ovdje, i tada tamo - na kraju svega - "osta Isus sam."
Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli...Onih dana...
Ali kasnije, nakon silaska Duha Svetoga, evo - čitav svijet vijekovima  odjekuje o tome što su vidjeli...Jer, uz Duha Svetoga, više se ne može šutjeti!
DĆ, 23.2.2013.
1. korizmena - 17.2.2013.
Lk 4,1-13
1Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." 5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. 11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 12Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
   Evanđeoska krunica:

1. koji se pun Duha Svetoga vratio s Jordana

2. Kojega je Duh četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao

3. koji tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše ogladnje

4. koga je đavao iskušavao kruhom, zemaljskom vlašću i slavom, te bacanjem s vrha Hrama

5. koji je đavolu odgovorio: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!", a đavao se pošto iscrpi sve kušnje - udalji od njega do druge prilike

 Pustinjske kušnje Pape Benedikta XVI i Kristove Crkve

                  

Čitajući o trećoj kušnji - da se baci s vrha Hrama, odjednom mi pade na pamet Sveti Otac, i ogromna kušnja u kojoj se našao - odlučivši napustiti sam vrh Crkve...

Sigurna sam da su Papine vatikanske kušnje, gotovo jednake Kristovim pustinjskim...A sjetih se i naslova iz jednih novina - kako će Papa nakon ovoga živjeti kao "pustinjak" u srcu Vatikana...

I sigurna sam da je Sveti Otac sve dobro razmotrio, i na sve kušnje odgovorio baš Isusovim riječima, u punini njihove  Snage:

1. Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu...(ni papinskom Ruhu...)

2. Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i Njemu jedinom služi!

3. Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!

Koje li snage u sve 3 formulacije!!! Bilo bi dobro upamtiti ih i više puta tokom dana ponoviti, kao zaštitu od svakoga zla i svake kušnje...Doslovno svake...Jer i na kraju Evanđelja piše da su to bile Sve kušnje - jer je u njima đavao iscrpio - doslovno sve...

A snaga svake od rečenica, izgovorenih od samog Isusa Krista, dodatno je pojačana uvodnim dijelovima: "Pisano je...", "Pisano je..." i "Rečeno je..."...Isus nam progovara ne samo riječima nego ih potkrepljuje i konkretnim metodama - Svetim Pismom ("Pisano je...") i - prorocima ("Rečeno je...)

Sjetimo se intenzivno ovih dana Svetog Oca u njegovoj korizmenoj pustinji...Kao i novog Svetog Oca - koji je još u pustinji zakritosti našim očima, ali eto - neposredno prije početka svog "javnog djelovanja"...Pomolimo se za obojicu - a ta mogućnost je isto velika Milost i svojevrsni  povijesni presedan...

Velika je odgovornost u ovoj korizmi, na nama, našim molitvama, postu, pokori i djelima milosrđa.

Ne iskušavajmo Gospodina, Boga našega, nego se klanjajmo jedino Njemu i Njemu jedinom služimo...Jer - ne živi čovjek samo o kruhu!

DĆ, 17.2.2013.

5. nedjelja k.g - 10.2.2013 - Stepinčev blagdan!
Stepinčevo u katedrali

Stepinčevo u Krašiću

Izložba "Stepinčevim stazama po Svetoj zemlji" može se razgledati u prostoru Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a do 28. ožujka radnim danom od 10 do 16 sati. U nedjelju 10. veljače izložba se može razgledati od 8 do 19 sati.

(za grupe je moguće dogovoriti i organizirano vodstvo i preko naše Udruge - javite se telefonski  ili na kristov.stol@gmail.com)

 
Lk 5
1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." 6Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" 11Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
  
Evanđeoska krunica:
1. oko kojega se gurao narod da čuje riječ Božju
2. koji uđe u Šimunovu lađu i zamoli Šimuna da malo otisne od kraja
3. koji iz lađe poučavaše mnoštv, tereče Šimunu: Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov
4. na čiju riječ učenici uhvatiše veoma mnogo riba, zapanjiše se, izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim
5. koji reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"
                                                             
Isusovo: "Idi za mnom!" i naše: "Idi od mene!"
                          
Koliko se često u našim svakodnevnim obavezama, poslovima i neuspjesima možemo povezati s ribarom Šimunom, iz ovog Evanđelja...
Trudimo se, trudimo, i ne uspijevamo - baš ništa...Jedva obraćajući pažnju na ono što se događa oko nas i pored nas...Čujemo li riječ Božju...? Guramo li se da ju čujemo...? No, dok se drugi guraju, Isus ulazi baš tamo gdje ga možda i najmanje očekuju...Zadubljeni u svoje poslove i svoje brige...Ni ne slušajući, ni ne prateći ono što nam On pokušava reći...
                 
Sve dok ne dovrši pouku - za koju niti mi, baš kao niti tada Šimun, koji ju je, samo da je htio, mogao čuti iz prve ruke - iz vlastite lađe, ostajemo uskraćeni...Ne znamo što je Isus tada govorio okupljenom mnoštvu, ali Šimuna je itekako potaknuo na akciju - izvesti na pučinu i baciti mreže...
                           
Šimun je skeptičan, i bez puno optimizma pristaje učiniti ono na što ga neobični suputnik potiče - na Njegovu riječ bacit će mreže, iako ne vidi u tome previše smisla, nakon cjelonoćnog truda i cjelonoćnog neuspjeha...Kadli odjednom, eto čuda - uhvatiše veoma mnogo riba - mreže im se gotovo razdirale....Dođoše im u pomoć i oni s druge lađe...Te obje - od količine nenadanog ulova - umalo ne potonuše...Isus nas uvijek nekako dovodi do samog ruba...Izdržljivosti i podnošljivosti - mreže se gotovo razdiraše - ali ostadoše cijele, a lađe umalo ne potonuše, ali ipak - izdržaše...I unatoč našoj grešnosti i nedostojnosti...Ostavlja zapanjenima - nas i sve koji bijahu s nama...
                  
Ali s Isusom - nema straha...I nema - lovostaja...Idemo - hrabro...U Lov! Ostavimo sve! I pođimo - za Njim! U neizvjesnost...Ali i jedinu pravu - Sigurnost...
DĆ, 9.2.2013.
4. nedjelja k.g - 3.2.2013.
Lk 4, 21-30
21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." 24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." 28Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. 30No on prođe između njih i ode.
                      
Evanđeoska krunica:
1. kojem su najprije svi povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta
2. koji je rekao da nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju
3. koji je navodio promjere proroka Ilije i proroka Elizeja, koji su bili poslani strancima
4. na kojega su se svi u sinagogi napunili gnjevom, ustali izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega da ga strmoglave
5. koji prođe između njih i ode
                              
Pluralizam i demokracija Isusovog vremena
                   
Eto, u Evanđelju čitamo na što su sve bili spremni Isusovi neistomišljenici u njegovo vrijeme:
 
- svi se napune gnjevom
- ustanu, izbace ga iz grada i
- odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave...
 
Gotovo slično je ovih dana prošla i Isusova sunarodnjakinja i istomišljenica dr. Judith Reisman, kod njihovih neistomišljenika...Malo je falilo...
 
I to samo zato što je govorila ono - što oni ne žele čuti - Istinu...Naviještala je Riječ.I posjetila i zagrebačku sinagogu...A primio ju je i gradonačelnik "njihova grada".
 
I kao što su o Isusu svi "znali" sve: "Nije li ovo sin Josipov?", tako naši mediji "znaju" sve o gđi Reisman: "Nije li ovo pseudoznanstvenica? Kontroverzna Amerikanka? Osporavateljica holokausta...?"
 
No ona prođe između njih i ode...
DĆ, 1.2.2013.
3. nedjelja k.g. - 27.1.2013.
Lk 1, 1-4; 4,14-21
1Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 2kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi -3pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
                             
Evanđeoska krunica: 
1. o čijim događanjima među nama mnogi poduzeše sastaviti izvješća
2. koji se u snazi Duha vrati u Galileju i o kojem puče glas po svoj okolici 
3. koji slavljen od sviju, naučavaše po sinagogama
4. koji po običaju uđe na dan subotni u sinagogu te ustane čitati
5. koji reče: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 

"Društvene mreže: vrata istine i vjere; novi prostori evangelizacije"
Evo, današnje Evanđelje kao da se idealno poklapa s Papinom novom porukom uz 47. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, pod gornjim naslovom. (Svjetski dan sredstava društvene komunikacije obilježava se na Sedmu vazmenu nedjelju, koja ove godine pada na 12. svibnja), A predstavljena je u četvrtak, 24. siječnja, na blagdan sv. Franje Saleškog, zaštitnika novinara.

Pa pogledajmo što o tome i o novinarskoj struci ima za reći vrhunski i Istinski novinar - sv. Luka Evanđelist: 

- "mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama"

-"kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi (!)..." (hm, čiji su sluge većina današnjih novinara? Da li Riječi? Istine? Ili - onog drugoga...A znamo da se ne može služiti - dvojici gospodara...) 

A evo i par temeljnih postulata sv. Luke, kao primjer njegovim današnjim kolegama: 

 -pošto sam sve (što?), od početka (kada?), pomno (kako?) ispitao (prikupljanje činjenica...), naumih i ja tebi, vrli Teofile (čitatelju...), sve (znači bez ispuštanja i bez dodavanja...) po redu (kako? kada? kronološki...) napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti (a kolika je pouzdanost današnjih novinara...) svega u čemu si poučen... (zanimljivo da se u ovoj rečenici 3 puta ponavlja riječ -- sve ! Sve ispitati, Sve napisati, pouzdanost Svega (ispitanog, napisanog i pročitanog...) 

I u nastavku ima dosta toga o moći "sedme sile"...

A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. 
A što bi Isus danas mogao pročitati u novinama? Zamislite ovakav nastavak teksta: 
I dođe u Hrvatsku. I uđe po svom običaju na dan subotni u knjižnicu te ustane čitati. Pruže mu novine... Što bi našao u njima...? I da li bi se na autore tekstova koje bi Isus u tim novinama našao mogle primijeniti sljedeće izjave:
"Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje..." 
Eto još zahtjevnijih novinarskih postulata, od onih uvodnih kod sv. Luke...Velika je odgovornost medijskih djelatnika...
"Tada (Isus) presavi novine, vrati ih knjižničaru i sjede."
Oči sviju u knjižnici bijahu uprte u njega.
On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
Eto, neka Isus blagoslovi sve naše novinare i medijske djelatnike, da se u njihovim tekstovima doista ispunjava Njegova Riječ, i da oni budu njen odraz i odjek...
Budimo svi Kristovi novinari i navjestitelji Njegova Evanđelja - Njegove Radosne vijesti...
Jer medijski prostor danas je dostupan gotovo svima, i kao što papa kaže: "Društvene mreže ( a svi imamo po koji mail, blog,web domenu, facebook ili twitter...) - vrata su istine i vjere; novi prostori evangelizacije"...Pa - koristimo ih! 
DĆ, 25.1.2013. 
 
2. nedjelja k.g. - 20.1.2013
Iv 2,1-12
1Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." 4Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" 5Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" 6A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.9Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika 10i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
Evanđeoska krunica: 
1. s kojim si, Djevice, na svadbi u Kani Galilejskoj bila
2. koji bijaše pozvan na svadbu sa svojim učenicima
3. kome si, Djevice, rekla da vina nemaju, a poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!"
4. koji je rekao da napune posude vodom, te da zagrabe i nose ravnatelju stola vodu što posta vinom
5. koji u Kani Galilejskoj učini prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici
                                        
Vodeni ili vinski brakovi i čudesni Božji znakovi
 
Jeste li u braku? Ili niste? Kakav je vaš brak - vodeni ili vinski? Samo civilni ili i crkveni? 
Kakav god bio - sigurno pamtite vašu svadbu...I sve vaše uzvanike...Njih nekolicinu, samo kumove, ili stotine njih...No, kako god bilo - bitno je da su na svadbi bili Isus, i njegova Majka...Ako su ju svojim prisustvom uveličali i svi njegovi učenici - tim bolje...Duhovno vino vašega braka, biti će još boljeg i bogatijeg okusa...Ako još niste Crkveno ozakonili vašu vezu i brak, možda je baš sada došao i taj čas...? Nije baš lako odlučiti se...Možda će neki čovjek, reći svojoj nevjenčanoj supruzi: "Ženo, što ja imam s tobom...?", a možda će se ona obratiti baš Nebeskoj Majci, Majci koja raspliće sve čvorove...Iskreno i s vjerom...A možda neće ni trebati...Jer Majka budno motri na sve nas, bdije nad nama i nad našim životnim koracima, svojim brižnim majčinskim okom...A ona želi da sve bude - baš savršeno, i po volji Njenog Sina i Njenog i našeg nebeskog Oca...I zato će djelovati i intervenirati - i na jednu i na drugu stranu...Njima Dvojici (odnosno Trojici - Presvetom Trojstvu) prenosit će naše želje, potrebe, nedostatke, manjkavosti, sve ono što fali na putu do savršenstva, a svakome od nas će nježno i blago poticajno, majčinski šapnuti: "Što god vam rekne - učinite!"...Posredovati će između nas i Njih, između zemlje i Neba...A mi ćemo joj zahvaliti i dalje se preporučiti, poznatim zazivom iz njenih  litanija: Majko dobrog savjeta, moli za nas!
(A mogli bismo joj svi nadoknaditi teške uvrede nanesene joj ovih dana u našemu gradu - pobožno i skrušeno izmolivši čitave litanije! ili neku od sljedećih lijepih marijanskih molitvi!) 
 
A što nam Isus kaže? Najprije: "Napunite posude vodom!" Koje posude..? I kojom vodom...? Pa i u Gospinim litanijama se spominju nekakve posude, možda su to te? 
 
Posudo duhovna, moli za nas!
Posudo poštovana, moli za nas!
Posudo uzorna pobožnosti, moli za nas!
 
I možda ih trebamo napuniti, prepuniti i preliti - vodom naših usrdnih molitvi...I nakon toga samo "zagrabiti" iz obilja njenih Milosti, kojih je puna, i nositi - ravnatelju stola! Koji je i ravnatelj našeg - Kristova stola...Našem Ocu Nebeskome...Jer će voda naših molitvi u posudama Gospinih milosti, postati najbolje vino - Njemu u slast! A zar baš to - ugoditi Njemu, nije najveća želja i same Gospe i sviju nas...Jer tek pod njenim zagovorom - događa se - najbolje vino...Ranije ili kasnije - nije bitno...Bitno je da najprije poslušamo Nju, koja nas uvijek upućuje isključivo na - Njega....I tada će doista - ono u Kani Galilejskoj biti samo prvo znamenje u nizu znamenja u drugim gradovima, i na drugim svadbama...U svim našim mjestima, i našim domovima, obiteljima i brakovima...U čitavoj našoj domovini, objavit će se slava Njegova i povjerovat će u Njega Njegovi učenici, Njegovi Hrvati, i svi ostali...A On će sa svojom "svitom" - svojom majkom, braćom i učenicima sići u neki drugi grad, Kafarnaum, Zagreb, Otočac, Ivanić-grad...I ostati ondje nekoliko dana...Pa sve do svršetka svijeta...
 
DĆ
Krštenje Gospodinovo, nedj. 13.1.2013.
Lk 3,15-16.21-22

15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 1721Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Evanđeoska Krunica:

1. radi kojeg narod bijaše u iščekivanju

2. za kojega Ivan reče: "Dolazi jači od mene. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem."

3. kojega je krstio Ivan

4. nad kojim se rastvori Nebo, dok je molito, i siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba

5. za kojega se glas s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

Budimo i mi - Očeva milina!

Eto kako to lijepo zvuči - milina Očeva...Ti si Sin moj, Ljubljeni...Ti si Kći moja, Ljubljena...U Tebi mi sva milina...

Stavimo svoje vlastito ime ispred ovih lijepih riječi, punih Ljubavi, punih tepanja, miline...Pristaju li i uz naše ime? Jesmo li doista ljubljena djeca Božja...? Ako jesmo - blago nama...Ako nismo - vrijeme je da nešto poduzmemo...Jer - ako nismo - to sigurno nije radi Oca...To je radi nas samih...Koji smo okrenuli leđa Njegovoj vječnoj očinskoj ljubavi...Bezuvjetnoj s Njegove strane...Jedino je naša strana, i naša ljubav upitna...Odnosno - samo uzvraćanje Njegovoj Ljubavi...Narod onoga vremena bijaše u iščekivanju, u srcu se pitahu - nije li Ivan Krist...Ali mi se u srcu zapitajmo - koliko smo mi slični Kristu...Videći nas, koliki će se to o nama zapitati...?

I koliko smo se mi dostojni približiti Kristu...? Odriješiti mu remenje na obući...? Ili - ga primiti čitavog - u svetoj Pričesti...Jesmo li dostojni? Ili - nismo...? Vodom smo uglavnom svi kršteni...A da li smo i Duhom Svetim  i ognjem...? Što bismo odgovorili Isusu - kada bi on želio da ga mi krstimo...? Kako bismo se osjetili...? Pa - primijenimo taj isti osjećaj na nas same - kada mi pristupamo Isusu...U Svetoj Pričesti...Jesmo li dostojni...?

Razmislimo o tome...I pomolimo se...Toliko žarko i duboko i skrušeno, da se i nad nama - rastvori Nebo...I da konačno siđe taj Duh...U tjelesnom obličju, poput goluba...Bijelog goluba...Bijele golubice...Bijele hostije...

Imamo ju pravo i dostojni smo ju primiti - jedino ako u trenutku njenog primanja, i nad nama može zaoriti glas s Neba: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! Kći moja ljubljena...U tebi mi sva milina!"

DĆ, 10.1.2013.

Bogojavljenje, nedj. 6.1.2013. 
Mt 2,1-12

Mt 2
1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
                           
 Evanđeoska Krunica: 
1. za kojeg se mudraci s istoka raspitivaše: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski?"
2. radi kojega se uznemiri kralj Herod i sav Jeruzalem s njime
3. za kojeg pismoznanci govoraše: "Iz Betlehema će izaći vladalac, koji će pasti narod moj - Izraela"
4. kojemu je zvijezda dovela mudrace, idući pred njima, sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše Dijete, a oni se obradovaše radošću veoma velikom 
5. pred kojim su mudraci pali ničice i poklonili se, prinijevši mu darove: zlato, tamjan i smirnu, te otiđoše drugim putem u svoju zemlju
                                
Da li je Isus "vladalac koji pase narod hrvatski"? 
 
Koju zvijezdu i koje mudrace slijedi hrvatski narod? I kome se zapravo - klanja? Iskreno vjerujemo da je Mali Isus doista i dalje i kralj hrvatski...Radi Kojeg se uznemiruju neki koji snuju zlo hrvatskoj dječici...Od samog rođenja Djeteta - lažnjaci i lažljivci se uznemiruju, a istinski mudraci ga traže i istinski mu se klanjanju...Pismoznanci i znanstvenici istražuju za potrebe ovih ili onih, svi se pozivaju i raspituju - za "dijete"...Za djetetovu "dobrobit", kako bi mu se i oni "poklonili"...I njih treba dobro saslušati...I dobro - čuti...I - krenuti...Za zvijezdom s Neba...Koja vodi - Djetetu...Nerazdvojnom od svoje Obitelji i svoje Majke...Marije...Prvog "kralja" su saslušali i otišli od njega, kako bi pravom Kralju došli - pali ničice i poklonili se...(ne znam zašto me ta scena podsjetila na "poklon" naših Generala, pred Stepinčevim grobom, u Zagrebačkoj katedrali...,a velika radost na onu koju smo prije nepuna dva mjeseca tako intenzivno i kolektivno osjetili...) ...Samo treba znati slijediti pravu Zvijezdu, dozvoliti da nas "pase" pravi vladalac, i sve će biti - Dobro...Jedino njemu ćemo darivati svoje blago - materijalno, intelektualno, duhovno - jer od Njega sve potječe i k Njemu sve vodi...Samo to treba posvijestiti - osobno i kolektivno, i krenuti u jedinom ispravnom smjeru - u smjeru Njega...I - bit ćemo trajno obradovani radošću veoma velikom...
 
DĆ, 4.1.2013.
Sv. Obitelj
Lk 2, 41-52

41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.42 Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44 Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. 45I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. 46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. 47 Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. 48 Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." 49 A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50 Oni ne razumješe riječi koju im reče. Isus u Nazaretu51 I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. 52 A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Evanđeoska krunica: 
1. čiji su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem
2. koji u dobi od 12 godina osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji 
3. kojeg su roditelji tražil imeđu rodbinom i znancima, vrativši se u Jeruzalem tražeći ga
4. kojeg su roditelji nakon 3 dana našli u Hramu, gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita
5 čijom razumnošću i odgovorima bijahu zaneseni svi koji ga slušahu, a on napredovaše u mujdrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi
Sveta Nedjelja Svete Obitelji - To je To!
 
Eto, kao naručen, usred žestokih spolnoodgojnih rasprava, tiho i nenametljivo - dođe blagdan - Svete Obitelji...S centralnim likom - 12-godišnjim Isusom...Koji "sjedi posred učitelja, sluša ih i pita..."...Upitajmo se i mi - koliko takvih malih, 12-godišnjaka sjedi po našim osnovnim školama i 6. razredima...O onome što njima spremaju neki njihovi "učitelji" i ministri...Te o njihovim roditeljima, koji ih vode u hramove znanja - škole, i neopterećeni odlaze - uvjereni da je među - "suputnicima", istomišljenicima, u sigurnim rukama...No, onda pomalo shvaćaju - da se nešto čudno događa - te ih stanu tražiti među rodbinom i znancima...Ali kad ih ne nađu - vraćaju se u hram - tražeći ih...Nalaze ih kako slušaju svoje učitelje, slušaju ih i pitaju...
 
Da li su naši 12-godišnjaci dobili dovoljan kućni odgoj, da se i sami znaju nositi sa zamkama obrazovnog sustava,i  tako da svi budu zaneseni razumnošću i odgovorima njihovim...?! I dok se oko njih "lome koplja" - možda treba imati dovoljno povjerenja i pouzdanosti u "Oca njihova", koji će ih uz kvalitetan obiteljski odgoj voditi i štititi od "zlih ministara", kako bi uz Božju pomoć, i roditeljski odgovorni angažman mogli slobodno i neopterećeno napredovati u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi, kao i čitav naš narod...Pod zaštitom Kraljice Hrvata i njenog zaručnika sv. Josipa - zaštitnika Hrvatske, koji sigurno neće dozvoliti da se upropaste stasajući naraštaji, već će i budući naraštaji neznatnu službenicu Gospodnju, zvati blaženom, jer velika djela našem narodu učini Svesilni, u Hrvatskoj  je sveto ime Njegovo, od hrvatskog koljena do koljena dobrota je Njegova, nad onima što se njega boje...Iskaza snagu mišice svoje, rasprši ministre umišljene. Silne zbaci s prijestolja (iz fotelje...), a uzvisi neznatne i najmanje...I spomene se dobrote svoje prema potomstvu hrvatskome dovijeka...
 
DĆ, 28.12.2012.
4. nedjelja Došašća - 23. prosinca 2012.
Lk 1, 39-45
39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
                                  
Evanđeoska Krunica: 
1. čija majka Marija usta i pohiti u Gorje, u grad Judin
2. čija majka Marija pozdravi Elizabetu, kojoj čim začu pozdrav, zaigra čedo u utrobi 
3. u čijoj blizini se Elizabeta napuni Duha Svetoga i blagoslovi Mariju i plod utrobe njene 
4.naš Gospodin, čija majka dođe Elizabeti 
5. čija majka je blažena, što povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina
                                            
Čudo Čeda!
                             
Kratak tekst! Ali - prepun - blagoslova...Uzajamnog blagoslova dviju žena - obiju u blagoslovljenom stanju, što je i posljedica posebnog blagoslova kojeg su obje, svaka na svoj način, primile od svoga Gospodina...Jedan Gospodin, i dvije službenice...Dvije majke, i dva - blagoslovljena ploda...Bremenit susret koji odjekuje vijekovima..."Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!" - pozdrav koji odzvanja na svim jezicima, i u čitavom svijetu...Snažna molitva - u jezicima, po nadahnuću Duha Svetoga...Molitva bez kraja...Molitva za Vječnost...
Susrećemo se ovih dana s mnogima, obitelji se okupljaju, kolege se druže...Blagdan blagoslova...Mnogi hitaju u svoj zavičaj...U gradove svojih predaka...U domove svojih rođaka...Sveopći "moving"...Susreta i radosti...Duha Svetoga i blagoslova...Nerazdvojne cjeline...Duh Sveti, Marija, plod utrobe Marijine i Božja Riječ...
Beskraj izrastao na poniznosti...Uzajamnoj poniznosti...Od ranije Marijine: ""Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!", do sadašnje Elizabetine: "Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" Marijina poniznost pred Gospodinom, rađa Plodom...Elizabetina poniznost pred Marijom rađa igrom "čeda u utrobi"...
Gledaj samo! Slušaj samo! Jer ako znamo gledati i slušati...Osluškivati i vjerovati...I nama se mogu događati nadnaravne stvari...Samo dozvolimo da nam "do ušiju doprije glas pozdrava" Marijina...Jer, ona je doista tu...Na našim vratima, i pred našim vratima...Sa svojim Plodom, želi ući i u našu kuću, pozdraviti - Elizabetu, Drinu, Ivanu, Vlatku, Željku, Josipu, Janju, Zahariju, Danijela, Marka, Ivicu, Miju, Petra...Zazvati svakog od nas, osobno, našim imenom...I želi nas pozdraviti, prenijeti nam ono što je i sama čula od Gospodina, preko njegova anđela: "Ne boj se, Ivana! Našla si milost u Boga! Ne boj se, Zaharija, ne boj se, Marko, Danijele...Uslišana ti je molitva!" 
Potrudimo se da čujemo taj nježni, i toliko poznati glas...Da bismo ga čuli - prvenstveno je potrebna poniznost, predanost, raspoloživost...I bit ćemo blaženi, ako doista povjerujemo, da će se ispuniti, ono što nam - bude rečeno...
DĆ, 20.12.2012.
3. nedjelja Došašća - 16. prosinca 2012.
Lk 3,10-18

10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?"13Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Evanđeoska Krunica: 
1. čiji preteča Ivan krsti i poučavaše mnoštvo i carinike i vojnike
2. kojeg narod iščekivaše, dok se u srcu pitahu nije li Ivan možda Krist
3. kojem Ivan ne bijaše dostojan odriješiti remenje na obući, jer Ivan krsti vodom
4. koji dolazi i koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem
5. kojem je u ruci vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu spali ognjem neugasivim
                                                         
Vijača, gumno i pljeva
 
U čitavom Evanđelju od ove nedjelje, nekako mi je najučinkovitija rečenica: "17U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.", koja vrvi od nekih na prvi pogled prilično arhaičnih riječi...Tko od nas si npr. zorno može predočiti tu vijaču - kako ona uopće izgleda, i da li ju je itko od nas ikada imao u ruci...? Kako bih si što slikovitije dočarala taj i takav prizor, zavirih čak i u hrvatsko-hrvatski rječnik pojmova, i evo na koja objašnjenja naiđoh: 
 
vijača - lopata za vijanje žita
 
dok ono što se njome radi - vodi prema tumačenju glagola: 
 
vijati - čistiti žito od pljeve
 
Hm, pljeva - već malo poznatiji pojam, ali...
 
1.    ljuščice žitnog zrnja (koje pri vršidbi otpadaju)
2.    pren. nešto što je male ili nikakve vrijednosti [ (ima) kao pljeve vrlo mnogo, više nego što treba]
 
i na kraju - gumno: 
 
- mjesto na kome se vrši ili mlati žito
- isprva: »mjesto gdje goveda hodaju po žitu«
 
Ovih dana su mnogi i posijali baš to žito - kojeg Isus inače toliko voli i često spominje u svojim prispodobama, kako bismo se i njegovom simbolikom što više približili samom Božiću i njegovu duhu...
                                  
"Što nam je dakle činiti?" (neka ovdje svatko napravi mali ispit savjesti i promisli što bi njemu osobno Ivan Krstitelj odgovorio...)
 
Pa iskoristimo ovo još sve manje vremena do samog Božića, da i sami napravimo malo više reda, ne samo u našim domovima, nego i - na gumnu vlastitog života...Uzmimo vijaču ispita savjesti i pročistimo gumno, saberimo žito - dobre plodove, pozitivne stvari, milosti i blagoslove, u žitnicu našeg - žića...Eto i pojmovno je sve nekako povezano...A spalimo pljevu svojih grijeha, loših odnosa, nemira, stresova - svega onoga što je "male ili nikakve vrijednosti, ali čega na žalost uvijek doslovno "ima kao pljeve..."); ognjem neugasivim - ognjem Božje ljubavi, Božjeg milosrđa i opraštanja - svega onoga što sami saberemo, izvijamo i s iskrenim kajanjem prostremo pred našeg Gospodina, dozvoljavajući da nas "mlati" - jer to je jedini način da sve loše bude spaljeno, a da i sami budemo "zapaljeni" Ognjem...Pa i sam Isus kasnije potvrđuje: "Oganj dođoh baciti na zemlju..."...Iskoristimo taj Oganj, paleći 3. adventsku svijeću, i dajmo se krstiti tim Ognjem, i Duhom Svetim!
DĆ, 14.12.2012.
2. nedjelja Došašća - 9. prosinca 2012.
Lk 3,1-6
1Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Evanđeoska Krunica: 
1. čijem preteči Ivanu u pustinji dođe riječ Božja
2. čiji preteča Ivan obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha
3. kojem treba pripraviti put i poravniti staze
4. radi kojeg se svaka dolina treba ispuniti, a svaka gora i brežuljak neka se slegnu 
5. radi kojeg treba izravnati sve što je krivudavo, i izgladiti hrapave putove, kako bi svako tijelo vidjelo spasenje Božje
                                                                 
                                                       
Dinamika pustinje 
 
Što više razmatram ova adventska Evanđelja, sve više se divim jednostavnosti izričaja i punini smisla...Svaka riječ i svaka rečenica, ogoljena do same, pustinjske biti, dobiva neko sasvim novo značenje...U jednoj rečenici, više obrata - u više smislova...S jedne strane - kronologija, povijest, zemljopisne karte, politika, titule, medijska pompa, javnost - vremenski - petnaesta godina vladanja, politički: car Tiberije, upravitelj Judeje, tetrarh Galileje, tetrarh Itureje, tetrarh Abilene, veliki svećenici - čitava politička elita, diplomatski zbor, a s druge - pustinja - pustoš, nedefiniranost, praznina (ali nikako ne - ispraznost...), privatnost, diskrecija - i samo jedno ime - bez titule - Ivan (koji će kasnije postati poznatiji baš po svojoj jedinstvenoj tituli i funkciji - Ivan Krstitelj!) - jedna obitelj i obiteljska relacija - sin Zaharijin - i baš njemu, običnome, obiteljskome, jednome od nas - dođe riječ Božja...
 
A kada riječ Božja dođe - nema više statike, pasive, mirovanja, izoliranosti, osamljenosti - kreće se u  - Akciju! "On obiđe svu okolicu jordansku..."...Nema više šutnje...On "obilazi propovijedajući"...Što, kako i zašto...? Propovijedajući - krštenje...Obraćeničko krštenje...Na otpuštenje grijeha...Kao otpuštenje nekog ventila, pritiska - nečega što nas pritišće, tišti, ometa...Kako bismo se oslobodili, olakšali, otpustili, opustili...Nema više tereta, pritiska, stresa...Otpuštamo ono na što smo navezani, ono bez čega mislimo da ne možemo...A otpuštajući to - loše, teško, grešno - samim time - oslobađamo novi prostor, i pripravljamo put Gospodinu...Poravnavamo staze...Gdje su naše doline - praznine - propusti - čime ih treba ispuniti? A naše oholosti, prepotencije, arogancije - gore, brežuljci, ili čitavi masivi, planine - neka se - jednostavno slegnu, skruše, ponize, pokleknu...Sve što je krivudavo - pa i to zvuči nekako blago, kao neki eufemizam, čemu smo obično skloni kada su u pitanju grijesi, posebice naši - vlastiti - čak ne kažemo "krivo, pogrešno, loše" - nego nekako, lijepo, simpatično, ublaženo - malo "krivudavo" - neka se izravna...A koji su to "hrapavi putovi", koji odnosi - koje treba - jednostavno - izgladiti - čak se koristi isti pojam - izgladiti odnose - izgladiti puteve - posebice one - hrapave...Kvrgave...Teške, problematične, iritantne...Posebice one - najbliže - i s najbližima...
 
I tek tada će svako tijelo vidjeti spasenje Božje...I naše tijelo, i tijela svih s kojima se susrećemo...A u zdravom tijelu - zdrav je i Duh! Ispovjedaonice čekaju, često prazne - ispunimo ih...Svojim tijelima, i svojim grijesima i ne-djelima...Ne ostavljajmo sv. ispovijed za zadnji čas, za onih par dana prije Božića - jer već se bliži vrijeme blago...
DĆ, 7.12.2012.
1. nedjelja Došašća - 2. prosinca 2012.
Evanđelje: Lk 21,25-28.34-36

21 25"I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 26Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. 27Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. 28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." 34"Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." 36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega."

Evanđeoska Krunica: 

1. Koji je znake na suncu, mjesecu i zvijezdama najavio i da će se sile nebeske poljuljati...

2. Koji je bezizlaznu tjeskobu naroda zbog huke mora i valovlja na zemlji i izdisanje ljudi od straha i iščekivanja prijetnji najavio...

3. Koji je svoj dolazak u oblaku s velikom moći i slavom najavio, i da se tada treba uspraviti i podignuti glave jer se približuje naše otkupljenje

4. Koji je upozorio da pazimo da nam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, da nas iznenada ne zatekne taj Dan, koji će kao zamka nadoći na žitelje po svoj zemlji

5. Koji nas potiče da budni budemo i u svako doba molimo da uzmognemo umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega

Božić u Sudnici

Jako zanimljiv tekst, koji doista potiče na razmišljanje...Nekako dvojako...Velike prijetnje i opasnosti, a istovremeno "uspravite se i podignite glave, jer se približuje vaše otkupljenje..."...Malo neobično i neuobičajeno, za poruke Evanđelja i Biblije na koje smo inače navikli - poniznost, skromnost, skrušenost, raskajanost, posipanje pepelom...A sada nekako suprotno: "Uspravite se, podignite glave - približuje se otkupljenje..."...Možda nešto slično onome što je ovih dana tako izravno proživio čitav naš narod - nakon svih ponižavanja, kleveta, optuživanja, pokušaja podjarmljivanja - tako jasno, i tako radosno - uspravljanje, podizanje glava, i doista - istinsko - narodno otkupljenje...Kako će biti lijepo i na Sudnji dan, čuti iste - Sučeve riječi: "Izričem - Oslobađajuću Presudu!!!"..."Žalbeno vijeće ne vidi zaključak raspravnog vijeća koji bi išao u prilog osuđujućoj presudi u vidu alternativnog oblika odgovornosti..."...Koja bi to tek Euforija bila...Ova nacionalna, ma koliko god veličanstvena bila, neće biti ništa prema toj finalnoj...

Ali što činiti da se to zbude, da se "bezizlazna tjeskoba naroda...izdisanje od straha...iščekivanje onoga što prijeti svijetu..." pretvori u svoju apsolutnu suprotnost: "dolazak Sina Čovječjega u oblaku, s velikom moći i slavom...uspravljanje, podizanje glava, otkupljenje..." - Isus jasno razdvaja u opet dvije krajnosti: 

- ono što se nikako NE TREBA I NE SMIJE činiti, s jedne strane: "pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti (nezasitnost materijalnim dobrima), pijanstvu (opijanja raznih vrsta, raznim grijesima, raznim ovisnostima...) i životnim brigama (zar nije na nekom drugom mjestu Isus rekao kako se ni oko čega ne treba tjeskobno brinuti "tjeskoba naroda...", nego samo tražiti Kraljevstvo Nebesko, a sve ostalo će se nadodati...) - jer je posljedica toga da nas "iznenada ne zatekne onaj Dan, kao zamka za sve žitelje po svoj zemlji...", za razliku od onoga što: 

- svakako TREBA činiti: "Stoga budni budite i u SVAKO DOBA molite"  - jer jer posljedica toga: "da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti", kako bi se dobila i konačna nagrada "stati pred Sina Čovječjega"...

Zapravo, kada se bolje razmisli - ista činjenica, isti sud, ista presuda "stati pred Sina Čovječjega" - jednima je vječna kazna, a drugima - vječna nagrada...

Sve ovisi isključivo o tome kako su živjeli i što su činili prije samog Sudnjeg Dana...Zapravo, jedino o tome - koliko su uistinu - Ljubili...

Pripremajmo se za Božić - kao za Sud...Oslobađajući ili osuđujući sud...

Drina Ćavar, 2.12.2012.