Pjesma Blažene Majke Terezije

Oproštaj

​

Ostavljam milu kuću

I dragi zavičaj

U Bengaliju idem vruću,

U daleki kraj. 

Ostavljam znance svoje,

Napuštam rod i dom.

Srce me vuče moje

Da služim Kristu svom.

Oj zbogom, majko mila,

I zbogom ostajte svi,

Viša me goni sila

Pram žarkoj Indiji... 

I lađa kreće lagano,

Siječe morske vale,

A oko motri zadnji put

Evropske drage žale. 

Na lađi stoji smiono

Vesela mirna lica,

Sretna mala Kristova

Nova zaručnica. 

U ruci križ joj gvozdeni

Na kome visi Spas,

A duša spremno prinaša

tešku žrtvu taj čas: 

„Primi, Bože, žrtvu ovu

U znak moje ljubavi.

Pomozi, de, stvoru svome

Da ti ime proslavi! 

Zauzvrat te samo molim,

O predobri Oče naš,

Jednu daj mi, barem jednu

Dušu onu – ti već znaš.“ 

I sitne, čiste poput rose ljetne

Suze tople tiho teći stanu,

Da potvrde i posvete

Tešku žrtvu sada prikazanu.

Bl. Majka Terezija,

na putu za Calcuttu, prosinac 1928.