Rođendan Pape Ivana Pavla II i Zagrebački put svetosti

Uskoro kanonizacija današnjeg slavljenika bl.Ivana Pavla II - Sretan Mu Rođendan!

Mnogi od vas se još sa nostalgijom prisjećaju krasnih zajedničkih projekata - tijekom Stepinčeve Krunice 2010 i 2011, pa Merčeve Krunice 2011 - Obiteljske biciklijade bl. Ivana Pavla II, Zagrebačkog puta svetosti i svih drugih blagoslova koje smo zajedno primali u tom krasnom i dinamičnom periodu...Aktivnosti Udruge su zadnjih mjeseci malo zastale, barem prema vani, ali iznutra se događa još puno toga lijepoga...

Mali Indijanci kod s. Lenke i dalje svakodnevno mole za svoje dobročinitelje, a oni i dalje redovno i samozatajno uplaćuju svoje priloge, neki 50 kn, neki 100, 200, 250, pa i 600 kn - skupi se i do 5000 kn mjesečno - sa svakih sto kuna uzdržavajući jedno od dječice čitav mjesec dana! S. Lenka to redovito i zahvalno podiže...Darek iz Poljske je ovaj mjesec tamo sa sinom gimnazijalcem Woytekom i još dvoje njegovih školskih kolega, na misijskom mjesecu, kojeg nikada neće moći zaboraviti...S duhovnim iskustvima i blagoslovima većim od pravog Mjeseca! Dijeleći sa čitavim "virtualnim" svijetom svoja krasna iskustva i - fotografije naše zajedničke ekvadorske indijanske dječice!

Paralelno se u našim privatnim životima događaju čitave oluje, brodolomi, šetnje pješčanim plažama duhovnih blagoslova i nemirni hodovi olujnim morima, s jedinom sigurnošću da je Isus i tamo sa svima nama,da smo svi sustolnici Njegova stola, baštinici Njegova Kraljevstva, i da za nas nema straha,objavivši se s vremena na vrijeme novim blagoslovima, novim radnim mjestima - baš od 13. 5 i blagdana Njegove fatimske Majke...A za Blagoslove treba i zahvaliti, baš kao i za Križeve, jer je nekada i teško razaznati jedno od drugog...A najbolja zahvala - hodočašće Zagrebačkim putem svetosti...Ove godine nije bilo prigode za velike pripreme, objavljivanja akcije, dogovaranja s postulatorima kauza...Sve se odvilo nekako tiho, interno i više srcem, nego brojem...

Krenuli smo jutros, sv.misom na Jordanovcu u 7h, otvorena srca i spremni na još jednu duhovnu pustolovinu...

1.Postaja i prvo iznenađenje...

Zaboravili smo da je danas i 3.subota u mjesecu - redovno cjelodnevno klanjanje naše župe u kapeli Sv. Josipa - od 7.30-18h...Za Domovinu, za uspjeh akcije U ime obitelji, za bolesnu dječicu, za nezaposlene, svakih pola sata nova nakana, nova dežurna osoba ili više njih...Izravan Znak s Neba, da je naš Bog i osobno s nama, na ovom lijepom hodočašću...

2.postaja -molitva za svećenički i ministrantski podmladak u svim našim župama, i svim redovima

Pred crkvom dva isusovačka skolastika okupljaju grupu malih ministranata kako bi ih odvezli na druženje kod salezijanaca...Lijepa akcije, lijepo zajedništvo, lijep dan, i uzajamne preporuke u molitve - novo osnaženje našoj maloj akciji...

3.postaja - obična srednjoškolka neobične svetosti

Uz molitvu krunice,slavna otajstva, nastavljamo Lašćinskom prema Mirogoju, pogledom dotičemo grobove, molitvom duše, blagoslovom žive...Prva postaja - grob 16-godišnje gimnazijalke, preminule prije 10 godina, od duge i teške bolesti, koju je strpljivo i s ljubavlju podnosila...Djevojka nije na službenom glasu svetosti, ali jest na onome svojih najbližih i svih koji su je poznavali...Njena majka hodočasti s nama,i svjedoči o mnogim obraćenjima po djevojčinu zagovoru, svjedoči o tome, kako i mnogi među nama mogu biti, postati i ostati sveti...Početak hodočašća baš na njenom grobu, daje priliku i perspektivu svima nama da budemo sveti u svojoj svakodnevici, strpljivi u križevima koje nam život pruža...Ako ne poput Isusa, ono barem poput dobrog razbojnika...Za biti danas s Njime u Raju, nikada nije kasno...Jer,doista - Raj nećemo dijeliti samo s Isusom, nego i s mnogim razbojnicima, obraćenima možda baš po njihovu križu,možda baš na sam dan njihove smrti...Svi mi možemo biti i razbojnici, a ipak - možemo postati sveti...I mnogi anonimni Zagrebčani, pokopani na Mirogoju, Miroševcu, i drugim grobljima, vjerojatno su sveti...Molimo i njihov zagovor...

Providnost nam je pomogla i urediti mladenački grob, metlica i lopatica kod susjednog groba, kao da su čekale samo nas...Ne brinite se tjeskobno, zna Otac vaš sve što vam je potrebno

4.postaja - Marica Stanković i neobični poticaj...

Tražeći grob Marice Stanković, ove godine bez sigurnog vodstva njenih Suradnica Krista Kralja, koje smo sve uključili u naše molitve, nekako se nismo uspijevali snaći...

Stigli smo do Tuđmanova groba, zapalili svijeću zahvale i molitve za Domovinu, koju je i Marica toliko ljubila, i toliko trpjela za obje svoje Domovine - hrvatsku i nebesku, njen grob i dalje nismo uspijevali naći...Pomolili smo se na grobu dragih otaca isusovaca i sjetili se nazvati patera koji je prošli puta bio s nama, da nam pomogne...Usput nas je baš on podsjetio i na 10. godišnjicu beatifikacije bl. Ivana Merza u Banja Luci - 22.6.2013, pa vas već sada sve pozivamo na hodočašće! Zainteresirani neka se jave na kristov.stol@gmail.com,za dalje smjernice oko programa, koje ćemo uskoro objaviti i na stranicama! Ali nevjerojatno je kako nas je Marica i danas uputila na svog velikog i nerazdvojnog suradnika i prijatelja bl.Merza,i njegovu godišnjicu, koju bismo možda i zaboravili da smo odmah uspjeli naći njen grob, za kojeg uz precizne smjernice našeg patera više nije bilo problema - uz arkade do žute pravoslavne kapele, i od nje okomito dolje, do polja u kojem je i veliki križ franjevaca Gospe Lurdske,i nedaleko njega - kamena voštanica - naše Marice, čiju blizinu i zagovor i izravni poticaj za banjalučko hodočašće smo tako očito osjetili...

5. postaja - svetost franjevačkog duha...

I uz dovršetak slavnih otajstava Krunice, eto nas već na Opatovini...Grobovi slugu Božjih o. Vendelina Vošnjaka, i o. Alekse Benigara...Na svakom od grobova njihove svete sličice - sjetismo se zaviriti u njih i izmoliti molitve za njihove beatifikacije...Uz blagi lahor njihova blagoslova...

6. postaja - kardinalni blagoslovi...

Prije kardinalnog blagoslova, bilo je vrijeme i za mali predah...Kavica i kroasan u Kapucineru, na proljetnom kaptolskom suncu...Javljanje znancima u prolazu, uživanje u narodnim nošnjama folkloraša iz Slavonskog Broda, koji su svojom šarolikosti dodatno ukrasili Zagreb...

Posjet Stepinčevu muzeju i dragoj s.Anđeliti, i svečani ulazak u Prvostolnicu...Tu je doista uvijek neki poseban osjećaj duhovne i nacionalne snage, tu su naši kardinali, tu su naši - generali slušali svoju prvu sv.misu nakon mučeništva za domovinu, baš kao i kardinali,na čijim grobovima se mole pape, generali, i svatko od nas...Mjesto susreta neba i zemlje...Kao da su se i bl.Stepinac i uskoro bl.Kuharić zajedničkim snagama udružili da nam trajno donose nove i nove blagoslove...A tu su i Šeper, Haulik, Bauer...Tu su i naši Frankopani...Tu je naša povijest, sadašnjost i budućnost...Tu, s njima,je i naša Vječnost!

7. postaja - dobrota biskupa Langa na Dolcu...

Taman 11h i vrijeme za još jednu sv.misu - ovaj puta u punoj crkvi sv.Marije na Dolcu...Kod samog prolaza s tržnice prema crkvi - neki ugodan i očito popularan kafić, mašemo Jadranki Kosor koja s društvom pije kavicu,i pristojno nam kima glavom na odzdrav, tu su i drugi poznati, i sve je nekako toplo i blisko...Svi smo kao jedno...

Koncelebracija dvaju svećenika, i dugački redovi za ispovijed...Kip Gospe lurdske i ovjde je osvjetljen, baš kao i onaj na Opatovini...Ipak je subota, i ipak je svibanj...Sve nekako marijansko...

Na biskupovu grobu nema sličica, a ne znamo na pamet njegovu molitvu...Tražimo u sakristiji, i ljubazna sakristanka nam daruje nekoliko lijepih plastificiranih sličica...Molimo i starog,simpatičnog, dobroćudnog koncelebranta da nam ih blagoslovi, a on rado čini i više od toga - ne samo sličice,nego svim srcem i nas koji ćemo ih koristiti, koji štujemo biskupa Langa, preporuča nas u njegov zagovor...A nama se odjednom učini da je taj dobroćudni starčić svećenik - biskup sam - glavom i bradom, svojom dobrotom, toplinom, smiješkom...Osjetili smo baš njegovu pristunost...I usrdno mu se zahvalili na tom čudesnom daru...

8. postaja - vreva na placu...

Subota je...Plac je pun kao košnica, svi nešto kupuju, prodaju, čavrljaju...Doista neki posebni,zagrebački štih...U vrevi kristalizira se lik mlade redovnice...U bijelom plaštu s plavim crtama...Pogađate - Misionarka ljubavi Majke Tereze...Sa širokim osmjehom na licu - prepoznaje nas, raduje se susretu...I sva nekako - svijetli...Baš kao i njeno ime - s. Lucija...Svijetli i sveti...posvećuje...Zanimljivo - kako je mala jezična razlika između - svetiti - osvetiti - osvećivati i svetiti - posvetiti - posvećivati...Dodajmo uvijek taj - p - u našu svakodnevicu...P - kao pax, kao mir, kao poniznost, pobožnost...I sjetimo se promjene, koju on unosi u naš život...Tu je i janjevka Ljubica - objema darujemo dio naših plastificiranih sličica biskupa Langa, kao malu relikviju, kao mali znak pažnje, kao sudioništvo u proslavi Papina rođendana, kao simbol providnosti slučajnih susreta...Koji su sve samo ne slučajni...U podne, uz grički top, i crkvena zvona, pozdravismo Kraljicu Neba!

9. postaja - zagrebačka špica...

Sada preostaju još samo dva zagrebačka groba - bl.Ivana Merza i o. Ante Antića...Kamo prije i kojim redom...Probijajući se kroz zagrebačku špicu, slavonske folkloraše, zagrebačke povijesne gardiste s konjima na smjeni straže, međunarodne turiste koji sve to marljivo bilježe svojim tehnološkim čudima, nastavljamo svojim putem...Zagrebačkim putem svetosti...

10.postaja - bl.Ivan Merz...

U dragoj bazilici, na Merčevu grobu dvije pobožne djevojčice od 10-ak godina skrušeno mole, odaju svo svoje djetinje poštovanje i privrženost i utječu se,možda za neke prve školske ljubavi, možda za pomoć oko školskih zadaća, možda za nekog dragog člana obitelji, neku potrebu - samo Merz znade...I prepuštaju svoje molitveno mjesto nama, molimo molitvu sa sličice, preporučamo naše planirano hodočašće i nastavljamo - dalje...

11. postaja - čudesni o. Antić...

I - tako - pred kraj puta - pomalo smo se osuli...Subotnje obiteljske i dr. obveze, ali ja sam nekako baš željela dovršiti taj put svetosti, posjetiti i tu zadnju postaju - posebno mi dragog o.Antića, pa makar i sama...Putem od Palme ipak moleći krunicu, na nakanu da se ipak priključi barem još netko, usput i telefonski potičući znance i prijatelje, ako su možda u gradu,da se priključe zadnjoj etapi...No, činilo se uzaludno...A još k tome  - sada već iza 13h i vrata crkve u Zvonimirovoj izgledala su čvrsto zatvorena...Sjetih se stražnjeg samostanskog ulaza, pa odlučih još i to pokušati...I tamo je sve bilo zatvoreno, ali na moj pozvon, na prozoru ureda pojavio se mladi svećenik, kojem sam objasnila da se radi o zavjetnom hodočašću i da bih željela na grob o.Antića...I on mi odluči otvoriti vrata, uputivši me na taj susjedni ulaz...I dok sam prešla tih par metara, sretoh znanicu iz crkve, koja se odlučnim korakom uputila u istom smjeru, ali bojeći se da neće uspjeti ostvariti svoju molitvenu nakanu ulaska na isto mjesto...Objasnih joj da sam upravo pozvonila, i da će nam svećenik sada objema otvoriti, kako je i bilo, a i njemu se učinilo da smo i došle obje zajedno...A mi ni same nismo mogle vjerovati svemu što se upravo odvijalo pred našim očima, srcima i upravo otvorenim vratima...Mladi fratar je objasnio da do groba ipak nećemo moći, ali da je tu sobica o.Antića,gdje je živio, ispovijedao i blago u Gospodinu preminuo, te kapela Gospe Lurdske...Moja znanica Josipa i ja zajedno i pobožno izmolismo još 2 desetka ružarija našoj Gospi, zahvaljujući za ovaj čudesan susret i zajedničku milost, u sobici izmolismo i molitvu za beatifikaciju o.Antića, upisasmo se u knjigu posjetitelja, i pokušasmo objasniti jedna drugoj otkuda mi obje tu, te sam pričajući joj o Zagrebačkom putu svetosti, darovala joj plastificiranu sličicu biskupa Langa...Ja sam još nakon sv.mise na Dolcu, molila i biskupa Langa, da pošalje još nekoga tko će sa mnom dovršiti cijelu trasu puta svetosti...A Josipa mi s nevjericom objašnjava da je i ona upravo bila tamo na misi, te ni sama ne zna kako osjetila poticaj da se zaputi do Zvonimirove...Žarko želeći da s nekim podijeli i pojača svoje molitvene nakane...

12. postaja - U ime obitelji...

Još pod dojmom ovog neobičnog i čudesnog molitvenog susreta, izmijenismo kontakte i nekako osupnuto se raziđosmo, ja još da stignem na plac na Kvatriću, usput čestitajući mladim volonterima obiteljske inicijative koji marljivo kao pčelice med, prikupljaju te referendumske potpise...Kadli i među njima znanica iz moje župe i rimska hodočasnica Kristova Stola, te joj ukratko prepričah današnji put svetosti, nudeći joj sličicu o. Antića - o kojemu ona za čudo baš i nije znala puno...Što me dodatno uvjerilo u važnost i ovakvih inicijativa, upoznavanja i samih Zagrepčana, s duhovnim dragocijenostima sakrivenim u njihovim župama...Nastavimo sa svim vrijednim inicijativama, uz Božji blagoslov i zagovor naših zagrebačkih već proglašenih ili još ne dragih svetaca!

DĆ, 18.5.2013.